KOMENTARI
tvrtkodolic
Blog - veljača 2010
nedjelja, veljača 28, 2010
Vjerovali ili ne, sindikalisti su vodili komunu Barcelone i plaćali samo jednog svog člana. Nikakvo čudo da im je birokratska Europa poslala Hitlera. Od tada se fašistička državna administracija povećavala geometrijskom progresijom i postala nepodnošljiv teret ostatku porobljenog građanstva. Birokracija se širi i postaje sama sebi svrha, pa su nužne sustavne promjene na društveno-formacijskom planu. Izuzimajući parlament, ustavni sud i monetarnu banku, funkcije države moraju se reducirati na nekakve koncesijske administrativne usluge, gdje bi sindikalno izraženo građanstvo biralo jeftinijeg izvršitelja. Bilo bi zgodno da danas možemo otkazati ovakvoj državnoj gamadi. Raskinuti postojeći ugovor i s drugim poduzećem/asocijacijom sklopiti novi povoljniji ugovor na, recimo pet godina. OK, gospodine Bandić, pretvorili ste grad u skupo parkiralište, pa očekujemo besplatne komunalije. Pozovete Kosoricu, Josipovića i Šeksa i date im 24 sata da se spakiraju i udalje. Ali, mi smo namjeravali 2015. krenuti protiv korupcije u našoj upravi, rasplakala bi se Kosorica. Tek sam počeo guštati, kukao bi Josipović. Imam novi šešir, bunio bi se Šeks. Sorry, vaša korupcija prestaje danas! Odlazi s vama! Stranke bi se podijelile na glumačke družine, drumske razbojnike i rubne društvene skupine, prirodno svome današnjem sastavu. Naravno, Sabor bi se birao kroz sindikalne izbore.

(0) Funkcija drzava = administracija(državljanin) ima novčani izraz kroz proracun = porez(obveznik). Nino Raspudić u Večernjaku upozorava na nametnutu sintagmu poreznih obveznika kao nove legitimne osnove društva, umjesto ustavne kategorije državljana RH. Nasuprot takvoj poreznoj koncepciji društva, gdje se zgodno uklopio i krizni porez, popularni harač, privid blagostanja možemo održavati na dva načina: rastom proizvodnje i/ili smanjenjem državne administracije, gdje računamo i javna poduzeća. U svakom slučaju, ovakva aplikacija RH je skupa, nepodnošljiva, besmislena i protuustavna. Izgleda da je strani interes preuzeo RH, na način kojim je mađarski MOL ovladao Inom, samo se nitko ne usudi potvrditi što se krije iza naše ružne stvarnosti. Stoga dolazimo do slijedećih zahtjeva glede izlaska iz krize i gradnje podnošljivog društva:
 
(1) Kriza je prilika. Moramo prilagoditi strukturu države nepovoljnim vlasničkim odnosima i donijeti odgovarajuće ustavne promjene. Dakle, prije svega treba obustaviti daljnju prodaju preostalih nacionalnih resursa. Za one prodane resurse, koncesije i dozvole za određenu djelatnost, tipa poslovna banka, donijeti ustavne mogućnosti za novu nacionalizaciju, kada se takvi resursi zloupotrebljavaju protiv općeg nacionalnog interesa i/ili na štetu naših državljana, mimo tržišnih uvjeta. Moramo do kraja godine proglasiti na Jadranu gospodarski pojas bez izuzeća, po cijenu obustave pregovora za ulazak u EU, koji su izgovor za održavanje ovakve vlasti kao nekakvog namjesništva stranog interesa. Dvadeset godina RH pokazale su da naša vlast strogo vodi računa da sve jeftino rasprodamo. Sistemi su se prije prodaje namjerno uništavali da se iznudi njihova prodaja, a onda smo ih o svome trošku sanirali i skupo uljepšavali za "udaju" nekom starom europskom pedofilu. Umjesto da prodamo "posrnule" banke funkcionalno, samo u granicama samog transakcijskog poslovanja, dali smo ih zajedno sa ogromnim zemljištima i objektima, a sve se zamagljivalo nesređenim zemljišnim knjigama. Jasno je da pozitivan zaokret ne može doći od ovakve Vlade, Sabore i Predsjednika, pa se moramo SNAŽNIJE AKTIVIRATI U SINDIKATIMA! Gamad se boji samo sindikata.
 
(2) Trebamo jeftinu državu. Sama državna administracija koprca se u vlastitom paradoksu: treba velik porezni priliv i siromašno građanstvo, što je nespojivo. Vidimo ovih dana da Vladu ne smeta brojka od 300.000 nezaposlenih. Srećko Horvat primjećuje da rezervna armija nezaposlenih služi kao sredstvo kontrole zaposlenih, a izvor takvog promišljanja je Karl Marx, koji u Kapitalu kaže da pretjeran rad zaposlenih povećava broj nezaposlenih, koji su pritisak na zaposlene da rade još više i da se podrede managamentu. Neki rade bez plaće, za goli isprazni status. Ne znam kako je to Tuđman zamislio? Divlji kapitalizam prirodno vraća Marxa! Nema tu straha od pobune. Nažalost, narod se buni kad mu je dobro. Imamo našu nevjerojatnu računicu: zaposleni = umirovljenici + nezaposleni, gdje su zaposleni uglavnom činovnici. Borislav Škegro priznaje da raste konsenzus o potrebi smanjenja javnih rashoda. Jeftinija država znači manje porezno opterećenje, što smanjuje troškove proizvodnje i povećava konkurentnost na domaćem i stranom tržištu. Ništa novo, ali koga otpustiti? Tu konsenzus prestaje, priznaje Škegro. 
 
(3) Čak i ako se ovakav jalov politički sustav održi, moramo iskoristiti krizu za reorganizaciju monetarno-financijskog sustava. Potrebito je iznaći način za prebacivanje zaduženosti države sa poslovnih banaka na HNB, odnosno Hrvatsku poštansku banku. U svakom slučaju moramo imati snažnu nacionalnu banku, preko koje bi država onemogućila lihvarsku pljačku. Koja bi bila posve otvorena kontroli i Sabora i Javnosti. Naime, država se nepotrebno zadužila kod poslovnih banaka uz visoku kamatu. Uz to je bilo pokušaja otvorene ucjene, kada su strane poslovne banke tražile od HNB da napusti politiku stabilne kune (devalvacija). Poslovne banke (u stranom vlasništvu) ne ulaze u rizik, jer bi ta sredstva ostala deponirana u HNB, ali Vlada se pravi grbava. Sve je moglo ići preko HPB. Zašto nije? Da li je to jedan od razloga rasturanja HPB od strane "naših" političara? Ovako pozicionirana HNB nema ustavne i zakonske mogućnosti za direktne kreditne plasmane. Međutim, daje kratkoročne pozajmice poslovnim bankama za tekuću likvidnost. Osim toga, HNB može emitirati novac, čime ulazi u rizik manje inflacije i odgovarajuće nestabilnosti kune, ali i to je bolje nego da država (=mi) plaća ogromne kamate i trpi diktat stranih poslovnih banaka. Isto tako, treba promijeniti zakon da HNB sa svojim sredstvima može kupiti obveznice Ministarstva financija i tako doći u priliku da kreditira državu barem sa svojim sredstvima - guverner HNB će na tako nešto teško pristati, ali nitko nije nezamjenjiv, pa niti Rohatinski, koji je bio brana stabilne kune, ali izvan toga mekan prema poslovnim bankama. Rohatinski nije pokrenuo nikakve zaštitne mehanizme glede evidentno sumnjivih kredita HPB, transakcija Podravke i visokih kamata poslovnih banaka, kao da je knjigovođa političke mafije a ne guverner HNB. Tko su viceguverneri? Ispred čijeg interesa? Treba provjeriti zašto se samo naše obveznice prodaju uz tako visoke kamate i da li tu imamo skrivene nekakve ortačke ugovore, odnosno petljaniju poput preuzimanja Ine bez većinskog udjela.
 
(4) Rast proizvodnje popravio bi krvnu sliku, ali od toga nema ništa. Bit ćemo sretni ako nam proizvodnja stagnira. Primjerice, nema velike koristi od gradnje stanova. Za razliku od snažnijih ekonomija, mi koristimo uglavnom uvozne materijale, izuzimajući vodu, šljunak i beton (kada je cement domaće proizvodnje). Sva mehanizacija, vozila i alati su uvozni. Ta silna domaća PVC stolarija zapravo je načinjena od uvoznih profila. Rad je u dobrom dijelu rumunjski ili bosanski, često na crno, pa smo u svemu tome angažirani radi proizvoda namijenjenog domaćem potrošaču, kojemu posredno prodajemo tuđe materijale i proizvode. Kuda god krenemo, vraćamo se na kreditnu politiku. Moramo se okrenuti svojim resursima, pogotovo glede turističkih potencijala i turističkih potreba, gdje dominira Jadran. Gostima Lijepe Naše nije dovoljno ponuditi naše predivno more, nego im treba dati i našu hranu, pa i kuhinju. Oni trebaju osjetiti naše tlo u svoj njegovoj punini, pa i naše planine i visoravni. To donosi prepoznatljivost. Tu su nam mogućnosti malo srezane, jer je uvjet toleriranja ove naše minimalne samostalnosti to nesretno otvaranje stranim proizvodima poput Cole i Macova. Dakle: voda, proizvodnja hrane i/ili ribarstvo. Moramo hitno zaštiti sve resurse vode, posebno glede mogućnosti (primjerice) da Agrokor ili Podravka prodaju Jamnicu, Studenac i/ili neke druge izvore. Dukat je prodan "kamiondžiji" Luki Rajiću pod izgovorom da se ne proda stranom kapitalu, pa kada je ovladao domaćom proizvodnjom mlijeka, znamo kako je završilo. Ta velika transakcija prošla je bez oporezivanja, uz znanje HNB i Vlade!?
 
(5) Napuštanje fiksne stope za obveznu pričuvu HNB. Kako smo zasuti američkim policijskim trakavicama i njihovim filmovima, često monetarne mehanizme gledamo njihovim očima. Američki FED utječe na ponudu novca uglavnom putem diskontne stope. Obveznice američkog Treasury Departmenta kupuju države poput Kine, poslovne banke, investitori i poslovni subjekti, pa i u većini slučajeva i sam FED čime se povećava ponuda novca i generira pad kamatne stope. Naša HNB ne može na taj način utjecati na kamatnu stopu, a sustav nema nekakvu zasebnu Riznicu. Treba iskoristit priznatu činjenicu da je deregulacija i liberalizacija financijskih tržišta dovela do sadašnje krize (hipotekarno tržište je samo najvidljiviji pokazatelj takve politike). Za one manje upućene, treba naglasiti neke karakteristike fiktivnih financijskih skladišta. Naime, depoziti poslovnih banaka pri HNB dio su aktive HNB, ali ti novci pripadaju poslovnim bankama. Lančano, aktiva banaka je sličan novac u smislu da poslovne banke u svoju aktivu uključuju, recimo štednju građana. Prema nerevidiranom izvješću HNB za 2009. aktiva Zagrebačke banke dostigla je 93 milijarde kn! HNB može uvesti analitički izraženu pričuvu, odnosno povećanje obvezne pričuve za potrošačke kredite: kupnja automobila, bijele tehnike i slično, recimo na 25%. Dakle, banke koje vode investicijsku politiku, za razvoj gospodarstva, imale bi relativno manju pričuvu, što bi se moglo interpretirati kao nekakav bonus od strane HNB. Ne treba to promatrati kroz prizmu američkih potrošačkih kredita - Ameri kupuju svoju robu.
 
(6) Potrebita je nova monetarno-financijska regulativa kamatnih stopa boljom suradnjom HNB - Ministarstvo financija. Nije dovoljno mijenjati monetarnu politiku (HNB), nego i fiskalnu (Ministarstvo financija). Treba ukinuti promjenjive kamatne stope za kredite, uz postavljanje fiksne kamatne stope do one maksimalne razine koju određuje HNB (referentna kamatna stopa). Novac je roba - smanjiti maržu: ograničiti razliku između pasivnih i aktivnih kamatnih stopa na (primjerice) maksimalno 2%, čime bi se potaklo traženje veće dobiti kroz gospodarstvo. Da li je država tu samo zbog stranog interesa ili ima nekakve obveze i prema svojim državljanima. Treba uvesti progresivno oporezivanje dobiti poslovne banke na osnovu visine kamatne stope, toliko da se plasman skupog novca ne isplati. Vrijeme je da se otvori pitanje minusa na tekućim računima - u određenom iznosu bez kamata - korektan odnos prema klijentu. Ili uz kamate klijentu, ako je račun pozitivan, što opet možemo nametnuti samo preko HPB.

(7) Neka Interventni fond ide preko HBOR-a, ali uz odgovarajuće zakonske izmjene, direktno od HNB. Ovako HNB daje pričuvu kao posudbu poslovnih banaka, koje tako zamrznutim sredstvima kreditiraju HBOR uz visoku kamatu. U toj dobro smišljenoj prevari građanstva, poslovne banke ubiru veliku zaradu i na deponiranim sredstvima pričuve, koje drugačije nisu mogle plasirati. Sve te obmane formalno se provode zbog nas i našeg boljitka. Mogu li građani tražiti za svoju štednju iste kamate koje poslovne banke uberu plasiranjem te građanske pričuve. Cijelu tu papazjaniju sa interventnim fondom treba hitno obustaviti i vratiti u lanac HNB-HPB/HBOR-korisnici. To zaista zvoni na uzbunu - i Vlada i HNB glumataju da pomažu našem gospodarstvu i građanstvu a zapravo omogućuju novu pljačku poslovnih banaka.

Tvrtko Dolić  2010-02-28  Kako spasiti Hrvatsku?

REFERENTNI TEKSTOVI:
Rohatinski
2010-02-25  Atentat-na-Rohatinskog
2010-02-05  Fiskalna-pljacka
2010-01-21  Interventni-fond-mafije
2010-01-20  Nema-tata-do-Hrvata
2009-11-24  Korupcija-je-naša-nada
2009-11-06  Ucjena-podzemlja
2010-02-18  Drzavu-vodi-Skegro  

POPIS-SVIH-TEKSTOVA

tvrtkodolic @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, veljača 26, 2010
Počeo je novi lov na vještice. Traži se autor 4 jadne provjere Ive Josipovića, Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića i Dragana Primorca, koje su se pojavile tijekom predsjedničkih izbora. U svezi toga javljaju se različite mogućnosti:

Suzi
 
(1) Imamo puni angažman Saše Perkovića na tom planu, sve u korist Ive Josipovića, što je u najmanju ruku neprofesionalno. Referentan je komunistički bermudski trokut Partija-nepotizam/kriminal-Udba, koji je mutirao u stranački SDP-nepotizam/podzemlje-HDZ. Sašin otac je Josip Perković, šef republičke SDB, za kojim je njemačka policija raspisala tjeralicu radi sudjelovanja u ubojstvu Đurekovića 1983. u Münchenu. Sama činjenica da prezadužena RH ne izručuje Perkovića najsnažnijoj članici EU, zemlji koja se nosi s Kinom glede visine suficita, ukazuje na integriranost jugoslavenskog paraobavještajnog podzemlja u sve stranke i institucije države i društva. Udbaši će radije rasturiti RH, nego izručiti Perkovića, pa naš nekakav skorašnji ulazak u EU možete mirne duše prekrižiti. Prilikom direktne konverzije SRH/RH, republički SDS samo je preimenovan u SZUP, zadržavajući kadrove koji su pola stoljeća vodili rat svim sredstvima protiv ideje hrvatske države.
 
(2) Nije Ivo Josipović birao Sašu Perkovića, nego je Perković birao da li ostaje u Uredu aktivnog predsjednika, ili prelazi u Ured bivšeg predsjednika. Josipović je samo zadužen da to objasni. Može se reći da je Stjepan Mesić zajedno sa svojim projugoslavenskim krugom i referentnim medijima birao svog nasljednika. Mesić je i Bandiću i Vidoševiću lukavo ponudio svoju podršku i tako ih iskoristio za usitnjavanje sredine i desnice. Hrvatski narod ima kratko pamćenje, pa je već zaboravio predizborno ljubakanje Bandića i Mesića, pa onda Vidoševića i Mesića. Bandić i Vidošević vjerovali su da Mesić navlači Josipovića radi usitnjavanja ljevice. Kada je Bandić shvatio obmanu, otvorio je Javnosti svoje sudjelovanje u Mesićevom prvom i drugom zaposjedanju Pantovčaka, čime se do kraja kompromitirao. Bandić je krenuo oštrije, a Vidošević je prebacio u brzinu niže i odradio ostatak kampanje posve nezainteresirano. Ostaje dilema da li je Vidošević dogovorno statirao, ili se povukao zato što je pravilno procijenio što slijedi?       
 
(3) Josipovića brine način na koji su tekstovi nastali!? Ne znam zašto je nepismeni jezik Udbe najedanput karakteristično obavještajni, kada znamo da je zapravo batinaški i novojugoslavenski? Naime, 90-tih su se Perković i društvo prvi put sudarili s hrvatskim jezikom. Da bi ta nakazna mimikrija nekako prošla, Perković je dao načiniti za sebe i svoje suradnike nekakvu skriptu-razgovornik sa srpskog na hrvatski. To su vam čudni tekstovi u koje nove "ustaše" trpaju riječi "podrijetlo" i "tvrdina" i kada ih tekst ne zahtijeva. Primitvci su prošli stranačke tečajeve, dotjerali svoj izgled i izričaj, pa tako saznajemo "da Josipovićevo podrijetlo da nagovijestiti da je njegovo korijenje jugokomunističko s motrišta hrvatske narodne samosvojnosti. Da ulazak njegovog oznaško-četničkog oca na konju u zagrebačku Katedralu …" Udbaški srpsko-hrvatski postao je obavještajni hrvatsko-srpski: hrvatske riječi u srpskoj gramatici i unutar srpskih nacionalnih ciljeva. To je ono čuveno Račanovo "Ne mogu da ne kažem", a njegovo "dakako, svakako" iz kumrovačke partijske škole otme se i premijerki Kosor. Nevjerojatno je koliko udbašima, partijašima, pa i našim "civilizacijskim" arbitrima, smrdi "hrvatski" infinitiv.
 
(4) U svemu tome javlja se jedna začkoljica, koja dovodi u sumnju i Josipovićevu klapu, posebno karakter Perkovićeve zaštite. Naime, negativna saznanja pojavila su se u Javnosti samo o koleteralnim žrtvama, kako Hebranga, Vidoševića i Primorca predstavlja Nacional. Zašto nigdje, pa niti na Internetu, nisu objavljeni kompromitirajući podaci o Josipoviću? A o Bandiću su institucije davale lažne podatke! Jelinić reče da je imao u rukama dosjee i da ih nije iskoristio! Zamislite čuda: Nacional se suzdržao!? Koji je poznat baš po takvom dilanju dokumenata, pa je možda vrijeme da se temeljitije pozabavimo "SIS" evidencijom Janjičar, koju je Nacional navodno objavio zbog tiraže, a vjerojatnije zato da kompromitira pripadnike JNA za spas pripadnika SDB i njihovih doušnika, koji su nesmetano popunili institucije RH. Tjednik koji brani Hrvoja Petrača, a proziva crnogorskog premijera zbog kriminala, zasigurno nema problema sa suzdržanošću. Bilo je ovih dana zgodno vidjeti Kosoricu kako odlazi Mili Đukanoviću na noge i moli ga da stranačkom konzorciju Radić-Dropulić da posla. Zanimljivo je da država dopusti objavljivanje sumnjive evidencije Janjičar, a popis grupe KOG ostane tajna, kao i popis rodoslovnih Hrvata koji su pripadali četničkim postrojbama. Kodna imena doušnika Udbe pojavila su se na kapaljku i selektivno.       
 
(5) Postoji mogućnost da se zaigrao netko od "prijatelja" pripadnika Bandićevog stožera ili onoga Mire Tuđmana. Da se dodvori nekom budućem savjetniku novog predsjednika. U državnoj upravi imate niz konvertita, koji ne posjeduju bilo kakav svjetonazor pa igraju na sve opcije. Glumatanjem domoljublja mnogi su se naši neprijatelji probili u prvi povjerljivi krug Franje Tuđmana, a mnogi kasniji Tuđmanovi obožavatelji uvaljali su se Stjepanu Mesiću pod moralne i principijelne ljude. Imate balkanske likove koji svim izglednim kandidatima prilože novčanu potporu i/ili izjavu slijepe podrške. Nitko ne prezentira Javnosti svoje tajne "obožavatelje", pa ta podvala redovno prolazi. Zašto ipak isključujem osobe poput Mire Laca. Prvo, Laco nije doušnik Udbe. Drugo, kada bi Laco istresao sve što zna o Josipoviću i njegovim suradnicima, čak i danas kada je Josipović Predsjednik i posjeduje nekakvu moć, bilo bi velike frke. Dobro, dobro, nešto i sam znam o svim tim umišljenim veličinama, ali to više ide na sramotu meni, nego strukturama. Ispadam nekakva muha govnarka, koja se lijepi na drek. Danas je "in" zgurati se u to paraobavještajno podzemlje, jer onda imate nekakav značaj.
 
(6) Zašto je OK da dosjeima trguju svi osim bivših obavještajaca? Od kuda su se pojavili ti bivši sigurnjaci i zašto takvu pojavu nemaju druge zemlje, osim kada je riječ o umirovljenicima s visokim mirovinama. Nije riječ o prebjezima - svaka tajna služba lovi svoje prebjege i smakne ih bez milosti. Ako neki djelatnik nije otpušten zbog kriminala, nego zato što je iz Vinjana Donjih, rodnog mjesta Markice Rebića, zašto nije pristojno umirovljen ili prebačen na neku pristojno plaćenu dužnost? Radna mjesta izmišljala su se za ljubavnice i omiljene konobarice, a pripadnici zaštite RH izbacivani su na cestu. Koliko znam, Miro Laco je otpušten kao državni neprijatelj! Navodno zbog prijave protiv Josipa Perkovića - Predstavka je došla naknadno. Ovdje nije važno u kakvom su odnosu bili Tuđman, Mesić, Manolić i Perković, nego činjenica da su ti likovi izbacivali s posla one koji su ga savjesno obavljali. Zašto Laco nije minimalno zbrinut? Izbačeni su i neki Perkovićevi operativci, ali su na kraju vraćeni u sustav na visoke funkcije!? Neki su izbačeni iz MUP-a zbog kriminala i preuzeli visoke državne funkcije. Da li su svi oni to nekakvo praobavještajno podzemlje? Da li su to barem oni s kriminalnom prošlošću?
 
Tvrtko Dolić  2010-02-26  Udbaška podmetanja 

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 25, 2010
Jučer su hrvatski jastrebovi ponovno u Saboru pucali na guvernera HNB. Nekako me to podsjetilo na slično razbojstvo u beogradskom parlamentu. Željka Rohatinskog možemo smjestiti negdje između seljačkog tribuna Stjepana Radića i drumskog hajduka Robina Hooda. Rohatinski otima bogatima i pomaže sirotinji, pa su se narodni zastupnici digli na noge. Svima je jasno da samo siromašan narod može trpjeti ovakve zastupnike i ovakve političare.

Rohatinski
VAGANJE JAJA
Kako imam tu genetsku manu da za sobom vučem svakakvo sjećanje na cijela dva milenija i nešto kusur, prirodno je da sam rasist. Kada kao kompetentna osoba podvučem crtu, mogu posvjedočiti da su Židovi sposoban narod. Dakle, što manje takvih u Hrvatskoj, to više sirotinje, to bolje političarima. Rohatinski je pametan i još ima tu svoju dinarsku glavurdu, pa ga onako đodanovski računam u Hrvate i s tog naslova pomalo sumnjam u njegovu stručnost. Nasuprot njemu, ćifut Goran Marić izgledom vuče na Karađorđeviće iz Požarevca, a migracije njegove loze počinju u Livnu, gdje ćifuti nisu našli kruha - Livnjaci važu jaja! Goran se rodio usput, u betlehemskim Grudama, tako da je na Isusov način riješio problem dvojnog prebivališta. Navodno je obavljao financijski uglednu funkciju skladištara Tiska. Ispričavam se ako to nije točno. Iz Livna je i Ivan Šuker, bez stalnog prebivališta, a već na prvi pogled skužite zašto u Livnu važu jaja. Tu pada svaka matematika. Kako zbrojiti Marića i Šukera? Tu dva i dva nisu četiri, pa niti jedno jajce od ta četiri nije nekakva aritmetička sredina. Iako su Sabor i Vlada formalno nezavisne poluge vlasti, sve je to jedna te ista kajgana. Napad na Rohatinskog dolazi od Vlade, a tamo ovih dana pokvarena jajca iz makroekonomata prodaje Škegro.
 
TKO JE PRODAO BANKE?
Principijelno gledano, ne smeta me napad na HNB u Saboru, jer je parlament iznad te monetarne institucije, nezavisne u odnosu na izvršnu vlast. Ipak, zašto je napad uslijedio baš sada? Jer izneseni "argumenti" nemaju veze s korektnim izvješćem HNB za prvi kvartal 2009. Čija se jajca još kotrljaju, a tko nosi kilu, dvije? Da li je Rohatinski prodao naše banke? Da li je HNB upropastio Hrvatsku poštansku banku? Da li je Rohatinski kriv što HPB nije postala zdrava domaća banka, pomoću koje je Vlada mogla kontrolirati visinu kamata i održati podnošljiv nivo kreditnih plasmana? Na žalost, živimo u banana republici, gdje političari određuju tko će dobiti povoljan kredit uz poček a tko bespovratnu pozajmicu, pa kada isprazne HPB, onda isisaju novac iz Podravke i javnih poduzeća. Rohatinski je politikom stabilnog tečaja kune spasio nas Samarićane, a to mu krupni kapital ne oprašta. Stoga se pribojavam povratka Borislava Škegre tom opakom društvu iz Tuđmanovog divljeg kapitalizma. Osobno imam još jednu brigu, jer sam mišljenja da je harač dobar potez Vlade u ovakvoj krizi. Zapravo, harač je spas zato što Vlada nije poduzela ništa bolje. Pokazalo se da harač nije Škegrina ideja, nego Željka Lovrinčevića, pa se pitam što nam to Škegro priprema, jer je zasigurno konzultiran za saborski napad na Rohatinskog. Da li slijedi poticanje izvoza slabljenjem kune, sve na štetu sirotinje u kreditima? Što to proizvodimo da bi konkurentnom izvozu podredili tečaj kune? Da li je novi investicijski fond 1našaKuna+1kunaVlade Škegrina ideja i tko će kontrolirati referentne investicije? Uvijek nađu načina da nam otmu posljednju kunu. Svi znamo da je Podravka potopljena uplitanjem Vlade i ureda predsjednika, ali Marić prebacuje krivnju sa izvršne vlasti na HNB. Viceguverner Relja Martić reče da HNB prozivaju za Podravku, HPB i nezaposlenost, ali da je istina drugačija. "Istina je da smo krivi što smo nekoliko godina ranije pokušavali usporavati kreditni rast i inozemnu zaduženost. A jedino smo zbog toga mogli pretrpjeti onaj prvi udar krize, zatvaranja financijskih tržišta, bitne promjene uvjeta u kojima je bankovni sustav djelovao bez da doživi kolaps. I da je zemlja i dalje u takvim uvjetima bila eksterno likvidna". Martić kaže da nije problem u odgovornosti i ovlastima HNB, već u dometima monetarne politike.
 
VLADU POSTAVLJA STRANI KAPITAL
Zastupniku Goranu Mariću moramo priznati česte napade na pljačku stranih banaka. Prema izvješću Rohatinskog, banke su povećale prihode od kamata, sa 14,8 milijardi kuna u 2006. na 21,7 milijardu kuna u 2008. Prošlogodišnja smanjena dobit banaka za 25% još uvijek je odurna pljačka, kakvu si strane banke nisu doma nikada priuštile, niti u najvećem blagostanju. Pa, dobro, ako smo sve tako prezentirali, crno na bijelo, kada će Vlada poduzeti nešto u našu korist? Zašto ne oporezuje takvu bankarsku dobit na način da plasmani uz veliku kamatu postanu neisplativi? Zašto mi moramo prihvatiti krizni porez, a bankama se otvara dodatna krizna dobit? Još uvijek nije kasno da Vlada stane iza HPB, postavi stručnu vanstranačku upravu, posve otvori Javnosti buduće poslovanje HPB, do posljednje novčane transakcije, i novom politikom u HPB prelije našu štednju iz stranih banaka i tako dođe u priliku da sama potakne plasmane jeftinog kapitala. Naravno da je to nemoguće, jer strani kapital kontrolira vlast u RH. Očigledno se Vlada zadužila kod stranih banaka i sada ide na njihovog posljednjeg protivnika, Željka Rohatinskog. Zapravo, manipulatori iza scene su nas namjerno zadužili kod stranih banaka da bi nas danas mogle nesmetano pljačkati, bez prava na prosvjed. Kao da posudite novce od lokalnog lihvara - shvatite da ste pogriješili tek kada iseljavate iz svoje kuće. Dakle, Rohatinskog se pokušavaju riješiti. Traži se pogodan balkanski lik sa dvije kile jajca, koji će bez milosti pretvoriti RH u nešto veći logor za Samarićane. Uostalom, gospodine Marić, kakve su kamate bile prije prodaje banaka? Kada su Vlada i Predsjednik imali punu kontrolu nad financijama i monetarnom politikom. Zar nije Vlada zbog prošlih parlamentarnih izbora stvarala privid blagostanja i potakla financijski inženjering povoljnom prodajom dionica građanstvu-glasačima?

Banke su kapitalizirale krizu. U prošloj 2009. strane banke ostvarile su pristojnu dobit. ZaBa 1,22 milijarde kn (-13% u odnosu na 2008.), PBZ 926 milijuna kn (-16%), Erste banka 667 milijuna kn (-23%) i RBA 407 milijuna kn (-18,5%). Sveukupno 3,22 milijarde kn dobiti u 2009. U godini duboke krize!? Naravno, Poštanska banka imala je gubitak u iznosu 446 milijana kn. Bez oporezivanja dobit Zagrebačke banke je 1,52 milijarde kn, u nerevidiranom izvješću HNB! Deru nas do kosti. I dublje, do srži.  

Tvrtko Dolić  2010-02-25  Atentat na Rohatinskog

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 24, 2010
Predsjednik Josipović najavljuje da će biti šef tajnim službama! Ustav određuje da Predsjednik i Vlada surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribav­ljeno mišljenje nadležnog odbora Sabora, supotpisuju Predsjednik i Premijer**.
 
PREDSJEDNIK OPERATIVE
Josipović kaže: Sada sam na čelu obavještajnog sustava i ne namjeravam to pustiti. Imam nekakav osjećaj da me cucak ugrizao za ruku i ne pušta. Ustavni okvir za postavljanje smjernica za rad sigurnosnih službi kao i kontrolni supotpis čelnika sigurnosnih službi, sve zajedno sa Vladom, pravnik Josipović koristi za najavu nekakvog operativnog vođenja obavještajnog sustava, što je već za Mesića donijelo blokadu zaštite RH. Prisjetimo se da su tajne službe bile dulje od godinu dana blokirane zbog sukoba Račan-Mesić, kada Račan nije dopustio da Mesić kadrovira službe. Račan je popustio, ali to ne znači da je Mesić bio u pravu. Zanimljivo je da nečija osobna agresivnost prolazi i tamo gdje bi trebala biti povod za nove izbore. Činjenica da se predsjednik RH direktno bira, iskorištena je za jačanje njegovog utjecaja i moći mimo ustavne odredbe. Zar onda nije bolje i jeftinije da predsjednika RH imenuje Sabor? Nakon svakih izbora za predsjednika RH imali smo novi miting istine.  
 
FIKUS POSTAJE GAZDA
Idemo redom. Postoji trodioba vlasti: izvršna, zakonodavna i sudbena. Vlada operativno vodi sve resore, osim Sabora i zakonodavne vlasti, uz koju se iz sudstva izdvaja Ustavni sud, a HNB provodi monetarni nadzor. Današnji Ustav daje veći značaj Premijeru, jer stoji na čelu Vlade, kao operativnog jezgra države, ali pridodaje predsjednika RH, kako u prezentacijskom smislu, tako i glede posve određene kontrole. Prirodno tome, Predsjednik ima protokolarne obveze prilikom dolaska stranih predstavnika i delegacija, sudjeluje u postavljanju prioriteta i smjernica vanjske politike, a radi onemogućavanja državnog udara od strane Vlade, pridodan je kao zapovjednik jedne komponente Oružanih snaga RH - prirodno preuzima HV, jer je cjelokupna policija dio MUP-a, gdje obavlja neke funkcije u vezi sa ostalim resorima. Radi onemogućavanja nekakvog Premijerovog državnog udara kroz tajne službe, uveden je supotpis Predsjednika za imenovanje čelnika službi, a slično je regulirano akreditiranje veleposlanika MVP. I kako je to Mesić shvatio sukreiranje vanjske politike? Umjesto da zajedno sa Vladom odredi ciljeve i na toj osnovi svoje obveze i svoj kalendar za godinu, on se samoinicijativno, bez da ikoga konzultira pobere u posjete Libiji ili Kubi. Tako to ne radi niti predsjednik SAD, u čistom predsjedničkom sustavu.     
 
SUSPENZIJA KONTROLE
Čak i za vrijeme Domovinskog rata uhodavala se kontrola, gdje se ravnoteža postavljala više u odnosu na tada značajno ministarstvo Obrane, nego na Vladu kao cjelinu. Uvažavao se princip narušavanja nepotističkog lanca. Predsjednik je bio zapovjednik HV, a načelnika stožera birao je ministar Obrane. SIS je bio podijeljen na vojni dio u HV i "civilni", unutar referentne uprave ministarstva Obrane. Čelnika vojnog SIS-a birao je ministar Obrane, a ministrovog pomoćnika za sigurnost postavljao je Predsjednik. Narušavanje takve ravnoteže dovodilo je do katastrofalnih posljedica, koje su lančano remetile sustav kontrole još za Tuđmana. Primjerice, nakon smicanja predsjedniku odanog Branka Primužaka, Šušak je na mjesto svog pomoćnika za sigurnost nametnuo svog kućnog prijatelja Markicu Rebića, pa se kontrola raspala. Prirodno tome, Šušak se kao ratni ministar jedne zemlje u ratu uspeo do pozicije drugog čovjeka u državi, pa je predsjednik Vlade obavljao samo prljave poslove. Funkcija predsjednika RH održala se kao korektiv, ali i ta funkcija mora ostati u balansu i u okvirima nekakve kontrole. Naime, kako je Josipović zapovjednik HV, vođenjem tajnih službi ušao bi u direktnu kontrolu komplementarne kompomente oružanih snaga - policije, pa bi tako sam došao u mogućnost provođenja državnog udara. Može se reći da smo za Mesića imali takvu situaciju neobjavljenog državnog udara, kojom je prigrabio moć koja mu po Ustavu nije pripadala. Da sakrije narušavanje balansa, Mesićev klan pričao je o zasebnom legitimitetu kroz direktne predsjedničke izbore, govorilo se o međunarodnom ugledu posljednjeg predsjednika Jugoslavije i slične gluposti.   
 
REORGANIZACIJA PODZEMLJA
Cirkus traje godinama. Predsjednik bira načelnika GSHV i ministrovog pomoćnika za sigurnost, kao i načelnika vojne službe, pa su prirodno tome njihovi zamjenici i njihovi prvi suradnici Predsjednikove simpatije. Umjesto pažljive gradnje kontrole, funkcije se troše za nagrađivanje evidentnih uvlakača. Začuđuje taj narcisoidni primitivizam najviših dužnosnika, koji prepoznaju ulizivanje, ali nisu u stanju oduprijeti se takvoj "ugodi". Službe su se uvijek instrumentalizirale za razračunavanja politike i podzemlja****. Neko vrijeme, svi šefovi tajnih službi bili us kumovi Hrovoja Petrača. Uz predsjednika je sin Josipa Perkovića, a vojnu sigurnost vodi rođak Josipa Perkovića. Novi predsjednik preuzima Mesićeve kadrove, jer je kroz njih postignuta korekcija sustava u korist funkcije Predsjednika. Praktično se nastavljaju uvjeti neobjavljenog državnog udara. Predsjednik RH nema zakonski utvrđenu odgovornost, a petlja se u sve. Tako se strana diplomacija zabavlja prepričavanjem vica da je naš bivši predsjednik urgirao u Vladi da Podravka da kredit njegovom prijatelju. Njima veseli vic, a nama ružna stvarnost. Josipovićeva pravDA za radne ljude trebala bi doći kroz njegov kapitalistički Savjet za gospodarstvo. Umjesto da potakne reorganizaciju obavještajnog sustava, Josipović najavljuje reorganizaciju paraobavještajnog podzemlja. Da li je riječ je o stotinama tisuća pripadnika jugoslavenskog sustava sigurnosti i njihovih doušnika? Zar je netko od njih ostao nezbrinut?
        
** Članak 102. Ustava RH:
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribav­ljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

**** Josipović troši i svoje i naše vrijeme na jeftine predizborne pamflete, koji su ga prikazivali kao švalera i više mu pomogli nego odmogli - riješio se nadimka Lignja. Bandić nije dobio odgovarajuću porciju, čime je posijana sumnja na njegov stožer, koliko i u njegove švalerske mogućnosti, a to opet u začarani krug vraća Josipovićev stožer, pa i njemu sklone obavještajce, koji su ga "štitili". Najlakše je riješiti slučaj, ako si ga sam stvorio. Naime, sve su to udbaške metode i uopće ne dvojim od kuda je to došlo.  

Tvrtko Dolić  2010-01-24  Novi državni udar  

AKTUALNI TEKSTOVI:
2010-02-23  Kukasti-Krizevcani
2010-02-22  
Svi-Lignja-ljudi
Timci
2010-02-20 
Josipovic-alias-Mesic
2010-02-18  Drzavu-vodi-Skegro
2010-02-18  Inglorious-Basterds
2010-02-17  Nekrolozi-zivog-predsjednika
2010-02-12  Mesic-prekinuo-intervju
2010-01-25  Paraobavjestajno-podzemlje

POPIS-SVIH-TEKSTOVA

tvrtkodolic @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, veljača 23, 2010
Kako se Thompson ulijenio, očajni "antifašisti" pokrenuli su preko paraobavještajnog podzemlja seoski punk tulum u Bukovju Križevačkom, gdje se navodno trebao pojaviti Blue Max, njemački RAC bend (Rock Against Communism). Začas se stvorila frka, kao da će doletjeti Rote Baron.

DarkBlue
SIN LOGORAŠA KAO TRAŽENI NACIST   
Priveden je 25-godišnji Josip zvan Yoki iz prognaničke obitelji Friščić iz Borova naselja. Njegov otac Ivan prošao je torturu srpskih logora. Proveo je sedam i pol mjeseci u Srijemskoj Mitrovici, što naše civilizacijske arbitre tipa Bešker i Goldstein ne zanima. Yoki se nedavno ošišao na nulericu, jer se zaposlio u pekari Prhko, a to je shvaćeno kao njegov novi politički stav, iako je pijani Yoki podizao desnu ruku i dok je njegovao fudbalerku. Da je vrag odnio šalu, shvatili su stari udbaški doušnici u lokalnom bircu, kada je mobitelom naručio picu, a odmah iza toga gostovanje Blue Maxa, bez šunke. U prošli petak pojavili su se zgodna crna cura i dečko s naočalima i za 150 kn iznajmili Vatrogasni dom. Alarmirana je lijeva Hrvatska. Yoki kaže da je njegova stranica na Facebooku hakirana i da je netko na nju stavio svastiku i njegovu fotku na kojoj se šali na Džapićev način.
 
TALIJANSKI OPTANT U KRIŽEVCIMA
Naravno, Blue Max može raditi što hoće, diljem Europe, ali je problem pekar iz Križevaca. Zanimljivo je da policija nije reagirala na nedavno pankersko divljanje u Koprivnici. Nikoga ne brinu koncerti sotonističkih grupa, bez obzira na prisutnost svastike. Dakle, ne traže se neonacisti, nego klerofašisti, kao za Tita. Međutim, takvih je sve manje, bez obzira na veliku korupciju i duboku društvenu krizu, pa neke društvene parazite hvata nervoza. Iz noćnog dežurstva za domaći nacizam javio se dobro nam poznati Inoslav Bešker. Kaže da je u Križevcima priveden neidentificirani Puljanin iz međunarodne organizacije Blood and Honor. Daj, Bešker, pljuni to ime! A Bešker šuti. Kad ono, riječ je o manjinskoj akviziciji - Mauricio Tromboni je sin istarskog policajca. Zašto su neki ljevoruku revolveraši nezadovoljni takvim ulovom? Pa, Mauricio je vjerojatno katolik! Klerofašist! Opet nešto ne štima? Mora biti rodoslovni Hrvat? Ali, takvih je manje nego klerofašista. Ne gnjavi nas kume s krvnim zrncima i zgrabi što imaš!  
 
GDJE SE ZAMETNULA ZNANOST?
Dakle, jučer mi je Ivo Goldstein prisjeo. Nalaktio se u Yutarnjem kao da je stečajni upravitelj RH i saspe nam u lice: "Besmisleno je da predstavnici židovske zajednice budu dežurni kad se ovakvi incidenti događaju, i da oni moraju ukazivati na očigledne manjkavosti hrvatske demokracije". Predsjednik je Židovske zajednice Bet Israel, koja je ovih dana šutjela kao zalivena o divljanju nacista u Njemačkoj. Tko ima para, sve mu je dopušteno. Iako Blue Max svira diljem EU, ne dao bog da se spomene u lokalnom bircu kod Križevaca. Ivo Goldstein je i profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali taj priznati znanstvenik ne vidi da se bijeda valja hrvatskim gradovima, ona besperspektivnost i beznađe koji u snažnijim nacijama od naše rađaju fašizam i/ili komunizam. Već tisuću godina čekam da stručnjak za hrvatske kraljeve kaže nešto o Tomislavu i njegovom bedastom izlasku pred bugarskog kralja Simeona, kada je kralj Tomislav zaštitio Srbe. Osobno sumnjam da je Tomislav bio humanitarac. Vjerojatno je branio civilizacijsku granicu na Drini, odnosno svoj leno, a i srpske prognanike vjerojatno je primio na svoja kraljevska imanja zato što ih drugi plemići nisu htjeli. To su samo moje zločeste špekulacije, pa Goldstein ima priliku kao znanstvenik, koji se treba držati povijesnih dokumenata, potvrditi Tomislavovu humanu gestu. U takvim pričama trebamo Goldsteina. Da otvori vrata nekakvom povijesnom pomirenju Hrvata i Srba. Ili da progovori o velikom povijesnom prijateljstvu Hrvata i Židova, koje je pomućeno 1941-45 intervencijom njemačkih nacista i talijanskih fašista.
 
GOLDSTEIN vs BANAC
Umjesto da Goldstein pohvali Hrvate, jer se u ovakvoj krizi domaći "fašizam" sveo na frustriranog obrijanog pekara iz Borova naselja i nekakvog zaostalog talijanskog optanta iz Istre, Goldstein nas prijeteći gleda:  Stvari mogu poprimiti puno dublju i puno opasniju dimenziju. Goldstein traži reakciju Vlade i Sabora! Pa, to je upravo način koji održava na površini marginalne satanističke skupine. Njima treba taj osjećaj da su važni buntovnici, koje privodi policija i o kojima raspravlja Sabor. U tom pravcu promišlja Ivo Banac, koji se javio ispred HHO: Mnogo toga uvredljivog i neprihvatljivog treba otrpjeti jer je sloboda govora predragocjena. … Najbolji način borbe protiv netolerantnih jest da se od njih ne rade mučenici. Sve je to istina, a obojica bi kao povjesničari morali naglasiti da je antisemitizam u Hrvatsku dolazio imperijalnim intervencijama i da su mu ishodišta bila imperijalna središta: Rim, Berlin, Beč, Moskva i Beograd.  
 
KOGA PREDSTAVLJA GOLDSTEIN?
Da li nam se Bešker obraća u svoje osobno ime, u ime redakcije Jutarnjeg, u ime svoje rodoslovne nacije, ili one političke? I da li ima pravo nastupati na bilo koji od tih načina, bez da to naglasi? Ne zanima me njegovo često spominjano kodno ime, ali koju to nacionalnu sveučilišnu katedru drži Bešker da bi predstavljao naciju? S druge strane, Ivo Goldstein nam se uporno obraća ispred židovske zajednice Bet Israel, a ne kao sveučilišni profesor, koji je predavao Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Da li je Goldsteinova povika opomena političkog Hrvata zabludjelim rodoslovnim Hrvatima, ili Goldstein svojim prigovorima gradi određenu poziciju unutar židovskog naroda u Hrvatskoj? Mene bi veselilo da nam se Goldstein za promjenu obrati kao Hrvat, jer vjerujem da se intimno vidi unutar hrvatske političke nacije. Živi u Hrvatskoj, drži ključnu katedru nacionalne povijesti i bilo bi prirodno da nastupa u ime Hrvata i da nas kao politički Hrvat upozorava na fašistička zastranjivanja. Goldstein bi trebao opomenuti one čiji je Mauricio pijun. Hrvati su siti i ustaša i partizana i komunista. I ovakvih liberala, demokršćana, socijaldemokrata i pravaša. Dakle, ne brine me Yoki, nego pretjerana reakcija na njega. Tješi me činjenica da brojnija Židovska općina Zagreb nastupa umjerenije od Bet Israela.

Tvrtko Dolić  2010-02-23  Kukasti Križevčani

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 22, 2010
Tko odraste ispod staklenog zvona, dobar je agnostik i loš kadrovik. Ivo Josipović glatko je postao predsjednik RH, ali njegove muke tek počinju. Poznaje samo pet osoba. Majku, oca, suprugu, kćer i Ivana Račana. Njegovi samouki prethodnici nisu imali takvih problema. Svi su na vrijeme prošli pržun i društveno dno dna. Pogledajmo njihove kvalifikacije:
 
Josip Broz Tito - metalac, samouk
bombaš, robijaš, ilegalac, likvidator, španjolac, partizan, maršal, lovac.
Ante Pavelić - pravnik
klis-kerač, ilegalac, maršal, kadrovik, bjegunac, iluzionist.
Franjo Tuđman - samouk
partizan, oficir, kadrovik, selektor, robijaš, umirovljenik, maršal, tenisač, kartaš.
Stjepan Mesić - pravnik
kurir, klis-kerač, rukometaš, zastupnik, kadrovik, robijaš, golfer, maršal.
 
Upoznali su mnoštvo osoba različitog profila, a cijenili su robijaše, kako kriminalce, tako i one koje je progonila politika. Nasuprot njima, Josipović ne poznaje nikoga, a mora birati one koji nisu kažnjavani. Njegov izbor suradnika više ukazuje na njegove osobne dugove, a ne buduće potrebe predsjednika RH. PravDA je dobila svoj institucionalni izraz u kapitalističkom Savjetu za gospodarstvo, pa smo po svemu sudeći još jedanput besramno obmanuti.  
 
Nije razumljiva Josipovićeva žurba glede savjetnika. Popunjavanje novog Ureda predsjednika mogao je iskoristiti za potreban predah, koji bi mu poslužio i za pažljivu gradnju linkova prema Vladi, Saboru i društvenim asocijacijama. Američki predsjednik polako i pažljivo popunjava svoj tim (ima veliku odgovornost).

Neki Josipovićevi ljudi pali su na samom startu. Josipović je rekao da ga neće pokretati daljinski upravljač Milanovića i Partije, ali izgleda da je Mesićev upravljač cijelo vrijeme uključen. Pogledajmo kome Josipović vjeruje i koliku pamet pronalazi u RH:

Timci
 
Marko Rakar  - otpao - duguje državi milijun i pol neplaćenih poreza i doprinosa.
Mato Mlinarić - otpao - nije državi plaćao najam poljoprivrednog zemljišta.
Zrinka Vrabec Mojzeš - visi - milijunski dugovi Stojedinice.
Drago Pilsel - visi - ustaški antifašist. Član Savjeta saveza antifašista RH imao je NDH-fazu mladosti, kada se predstavljao kao Carlos Zvonimir. Mnogi sumnjaju da je bio provokator Udbe. Sudjelovao je u kamenovanju židovske sinagoge u Buenos Airesu. Njegova najintrigantnija izjava: Hitler je stigao podmornicom u Patagoniju u ljeto 1945. te se intenzivno družio s Pavelićem i ustašama. Vratio se u zemlju pod okriljem Crkve, dobio titulu teologa na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, a onda se žestoko obrušio na Crkvu! Napisao je predgovor novom izdanju udbaške knjige o zločinima katoličkog klera.
Saša Perković - visi - tijekom izbora štitio samo Ivu Josipovića. Kao Mesićev izaslanik pregovarao s generalom Zagorcem, bez znanja i suglasnosti kompetentnih institucija Vlade RH. Sin je Josipa Perkovića, kojega njemačko pravosuđe traži zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. Bio je na čelu nekadašnje Sedme uprave MVP u vrijeme kad je iz hrvatskog konzulata u Mostaru nestalo 900 hrvatskih putovnica, od kojih je jedna pronađena i kod Milorada Lukovića Legije, ubojice srpskog premijera Zorana Đinđića. Poznata prezentacija Franje Tureka, bivšeg ravnatelja POA, optužuje ga zajedno s Rankom Ostojićem i nekim novinarima za veze s britanskim špijunima.
Zlatko Gareljić - politolog, savjetnik za Obranu. Visi - to mu je poza. Sudjelovao je u sramotnoj sječi domoljuba u SIS-u, kada je najavljeno izbacivanje kriminalaca, a onda se s njima postigao dogovor, pa su SIS morali napustiti nezavisni djelatnici, izvan stranaka i interesnih skupina, kakvi bi trebali popunjavati tajne službe. Nije jasno zašto njegove članke o Obrani zovu znanstvenim.
Predrag Matić - pedagog, savjetnik za branitelje, heroj Vukovara. Visi jer nije lignja. Prošao je devet mjeseci u zatočeništvu u tri srpska koncentracijska logora. Fred Matić u svojoj knjizi Ništa lažno tvrdi da Vukovar nije pao 18. studenog, jer je jedna bojna pružala otpor još dva dana. Josipović u njemu traži ravnotežu u odnosu na Miru Laca i neke dragovljačke udruge. Branko Borković, vukovarski Mladi Jastreb, podržao je Ivu Josipovića, a savjetnik je ipak Matić, koji kritizira Borkovića što nije ostao do kraja i pobrinuo se za svoje suborce. Državna strategija prema braniteljima je dobro poznata: podijeli i vladaj. Matić nosi najviša odličja, ali je sve to ispao cirkus, jer je ovih dana Stjepan Mesić visokim priznanjem odlikovao Budimira Lončara, koji je pripadao jugoslavenskoj vrhuški u vrijeme napada na Vukovar i smaknuća na Ovčari. Fred je bio savjetnik Jadranke Kosor prije nego što je naslijedila Sanadera, a od 2008. je vanjski član Odbora za obranu Sabora RH.
Siniša Tatalović - politolog, savjetnik za unutarnju politiku, preuzet od Mesića. Visi - znanstveni stav. Magistar i doktor znanosti, redoviti profesor na FPZG. Njegova područja su sigurnost i manjine. Nije jasno zašto ga Josipović treba, jer manjine može pokrivati Ankica Marinović. 
Joško Klisović - pravnik, predstojnik Ureda predsjednika. Milanovićev vjenčani kum, kojeg je Josipović ''oteo iz drugih struktura''. Bio je šefa Odjela za analitiku MVP-a.
Danica Juričić - Spasović je pročelnica kabineta. Bila je novinarka Businessa i Josipovićeva glasnogovrnica u predizbornoj kampanji. Navodno je Durđica Klancir izjavila da njena redakcija sa istom već duže vremena ima problema zbog njena nerada i narušene komunikacije s uredništvom.
Joško Paro - savjetnik za vanjsku politiku. Nestranački karijerni diplomat. U diplomaciju je ušao 1992. a slijedeće godine dobio je savjetničko mjesto u Madridu. Godine 1996. postao je načelnik Odjela za političku analizu i pisao govore ministru. U razdoblju 1997-2002. obnašao je dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova gdje je pokrivao susjede, EU, SAD, Rusiju, Kanadu i Izrael. Trenutno je veleposlanik u Nizozemskoj.
Branko Cota - ekonomist, savjetnik za gospodarstvo. Krajem 80-tih bio je zaposlen u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba, a nakon toga na  Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao. Bio je član Savjeta HNB-a.
Ankica Marinović - povjerenica za ljudska prava i civilno društvo. Magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te je izvanredna profesorica na Odsjeku za sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu, kao i na Filozofskom fakultetu u Splitu. Voditeljica je projekta Manje vjerske zajednice kao akteri religijskih promjena u hrvatskom društvu. Bože nas sačuvaj hrvatskih budalaština.
Mirjana Mladineo - zamjenica savjetnika za vanjsku politiku, za EU. Veleposlanica i predstavnik MVP na različitim međunarodnim konferencijama. Bila je predstavnica RH u VS, pa na dužnosti šefice hrvatske misije pri UN-u u Ženevi, nakon što je Neven Jurice smijenjen na dužnosti veleposlanika u SAD i prebačen u VS. Bilo je to vrijeme različitih nagodbi zbog guranja u zapećak bivše ministrice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je svojom popularnošću ugrožavala kult Ive Sanadera.
Stjepan Bartulica - povjerenik za vjerske zajednice. Priznata mu je diploma politologa i klasičnog filologa na osnovu studija na University of Missouri. U razdoblju 1993-2005. bio je zaposlenik MVP.
Višnja Tafra - pravnica, zamjenica savjetnika za Obranu, preuzeta od Mesića, kod kojega je naslijedila Vlatka Cvrtilu, nakon što je isti imenovan na mjesto dekana FPZG.
Dejan Jović - glavni analitičar. Profesor je međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti na FPZG. Navodno je radio kao profesor u Škotskoj, a doktorirao je u Engleskoj. Napisao je knjigu o uzrocima raspada Jugoslavije. Navodno je bio član savjeta Šuvarove Socijalističke radničke partije!? 
Romana Vlahutin - zamjenica savjetnika za vanjsku politiku za jugoistočnu Europu. Bila je novinarka i urednica na Radiju 101, od 1999. u MVP, pa u političkom odjelu Veleposlanstva RH u Washingtonu, 2002-04 načelnica Analitike i političkog planiranja u MVP, te savjetnica ministra i voditeljica političkog odjela Veleposlanstva RH u Beogradu, pa politički direktor Misije OESS-a na Kosovu. Podaci o Romani ne razotkrivaju nju, nego MVP, koje se pretvorilo u preskupu hobotnicu, koja nas sramoti samom svojom veličinom, primjerenom Rusiji i SAD.
 
Jadranka Kosor izjasnila se protiv Josipovićevog Savjeta za gospodarstvo, koji čine: Emil Tedeschi - Atlantic Grupa, Ivica Mudrinić - HT, Dragutin Drk - Vindija, Milan Stojanović - Siscia, Damir Kuštrak - HUP, Zdenko Adrović - Reiffesen banka, Veljko Ostojić - Riviera Poreč, Saša Pekeč - Duke University, Gordana Kovačević - Nikola Tesla Ericsson, Katarina Ott - Institut za javne financije, Željko Ivanković - Magazin banka, i Ivan Ergović - NEXE grupa. Kosorica otvoreno kaže Josipoviću da neće tolerirati paralelno ministarstvo gospodarstva, niti nekakvu vladu u sjeni.
 
Kontraverzan je i Savjet za ratne veterane: Živko Juzbašić, Vlado Marić, Davor Jović, Ivan Obrovac, Nikica Burić, Antonijo Roca - Cipal, Petar Bajan i Petar Stipetić, gdje su ponovno uhljebljeni Mesićevi kadrovi.

Tvrtko Dolić  2010-02-22  Svi Lignja ljudi

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, veljača 20, 2010
Josipovićeva podrška Mesićevoj politici prema Kosovu pokazuje da smo dobili nešto kulturnijeg predsjednika i da je to sav dobitak za RH. Pravnički trio Mesić-Kosor-Josipović gubi se u strateškim pitanjima i to bi nam trebala biti opomena za slijedeće izbore. Glede stranačkih profila, naša tragična povijest pokazuje da najviše odlutaju pravaši i pravnici. Dovoljno je napomenuti da je pravnik Ante Pavelić prepustio Talijanima naš južni Jadran nakon samo pola godine uobičajenog glumatanja Najvećeg sina na "Pantovčaku". Pogledajmo o čemu se tu radi:
 
(1) Republika Srpska rezultat je Daytonskog sporazuma i ona je danas legalna kategorija, KAŽE JOSIPOVIĆ. Možemo dodati: kao što je autonomija Kosova u Srbiji bila legalna na osnovu priznavanja odluka AVNOJ-a, koji je opet glede pravnog kontinuiteta inferioran Daytonu. I tu se odmah zaplićemo u pravne probleme: ako je Kosovo u Srbiji imalo pravo na referendum o samostalnosti, zašto isti demokratski institut ne može iskoristiti Republika Srpska u BiH?
 
(2) AVNOJ nije bio kontinuitet na pravnu povijest prve Jugoslavije, što je najveći promašaj moskovsko-rimskog projekta Tito. U prvoj Jugoslaviji imali smo Banovinu, a BiH nije postojala, kao niti autonomija Kosova. Hvale vrijednom nagodbom Cvetković-Maček riješeni su teški hrvatsko-srpski povijesni prijepori. Granice između banovinske hrvatske i srpske države nisu donesene fašističkom intervencijom, nego mnogo prije pakta takve Jugoslavije i Hitlera, nakon legitimne političke borbe, u kojoj je Maček pobjeđivao u nekim srbijanskim selima.
 
(3) Naši pravnici i povjesničari brkaju 1941. i širi pojam fašizma, posebno talijanskog, koji se javlja krajem devetnaestog stoljeća. Nekako izbrišu sjećanje na kolonijalnu Italiju. Nakon potiskivanja Austrije iz Milana, Italija je uzela sebi za pravo prisvajati naše krajeve pod austrougarskom okupacijom. Bilo je prirodno da se ti krajevi vrate matici nakon sloma fašizma i na osnovu hrvatske pravne povijesti, a nikako na temelju partizanskih zasjeda i moskovske imperijalne borbe za Trst.
 
(4) Hrvati se konačno moraju odlučiti glede srednjovjekovne Raške, pa i bizantske Crvene Hrvatske. Ne možemo ih pomjerati kako nama paše. Kada podržavamo samostalnost Kosova, Rašku vidimo južno, odmah do Crvene Hrvatske, a kada priznajemo Crnu Goru, Raška i Crvena Hrvatska su Kosovo i Metohija. Koju je hrvatsku državu predstavljao Mihajlo Višević na splitskom saboru? Peščenicu?
 
(5) Kosovo je samo privremeno žrtvovano, u velikoj igri Moskve i Londona za osamostaljivanjem Republike Srpske, Južne Osetije i brojnih drugih enklava bivše sovjetske unije, gdje se Rusi ponovno pozivaju na Jaltu. Ne treba nasjedati na Mesićevu povezanost sa albanskim lobijem, niti na njegovu stvarnu ili formalnu podršku samostalnosti Kosova. Mesićeva "proalbanska" politika odgovarala je Rusima, a u određenoj mjeri i SAD.           
   
Glupost hrvatske politike najčešće je političko sljepilo nekog našeg sumnjivog pravnika. Priznavanje očitih fakata iznosim sa određenim bolom u duši, jer pamtim iskrenu podršku albanskih studenata Proljeću. Otvoreno smo pričali o raspadu Jugoslavije, to se na kraju i dogodilo, ali pravne začkoljice ostaju i trebamo ih uvažavati. Mnogi Albanci iskazali su lojalnost Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, ali u međunarodnom pravu to ne igra.

Tvrtko Dolić  2010-02-20  Josipović alias Mesić

2010-01-28  
Sveto-ime-Dinamo-Tbilisi
2010-02-04  Bosna-saptom-pade

Pravnik
2010-01-09  Pljuska-iz-Beograda
2010-01-08  Tadic-za-Bandica
2010-02-18  Inglorious-Basterds
2010-02-17  Nekrolozi-zivog-predsjednika 
2010-02-12  Mesic-prekinuo-intervju 
2010-02-10
  Slijepi-putnici-kroz-vrijeme
2010-02-09  Vinko-Sindicic

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 18, 2010
A pokreće mafija. Premijerka Jadranka Kosor i njena Vlada ne uspjevaju ostvariti nikakve uštede u troškovima administracije i javnih poduzeća. Gospodarstvo je u kolapsu, a korupcija je ta koja i dalje dinamizira sve odnose. Projekti se ne pokreću radi ozdravljenja gospodarstva nego zbog partikularnog interesa i nečije velike provizije. Taj sivi život ima nekakvu svoju podzemnu logiku, pa nije jasno što će se dogoditi ako korupciju suzbijemo. Da li će uslijediti ozdravljenje ili će sve stati? Financije bi trebao usmjeravati Borislav Škegro, a nekakav glas razuma u svemu tome je ozbiljni Željko Rohatinski.
 
Nažalost, kako reče genijalni Ratko Bošković, mi nemamo stručnjaka za depresiju. Neko veče u Otvorenom HRT, političari mu nisu dali progovoriti, a kada je pokušao reći da je ovakva kriza nešto novo i da se ne može shvatiti kroz postojeće ekonomske teorije, svi su ga ignorirali. Vlada ne može angažirati stručnjake iz inozemstva, jer će isti drugi dan snimiti ogromnu korupciju koja se nesmetano dalje valja i kojoj su vitalni organi Vlada, svi "njeni" resori, Ured predsjednika, "javna" poduzeća, pa i jedinice lokalne "uprave", koje uzimaju ogromne prireze a daju nam preskupe komunalne usluge. Politika nas zabavlja svojim likovima koje odbaci u međusobnom razračunavanju, odnosno podjeli plijena i provizije.

Makro
 
Sretna je okolnost da imamo jednog Škegru. Ovdje ćemo zanemariti njegovo servisiranje Tuđmana i njegove klape. Međutim, Škegri su mogućnosti sužene. Uvaljali su mu krizni porez, a on dobro zna da to nije pravi put za izlazak iz krize. Ali, isto tako, jasno mu je još od Tuđmanovih vremena da se korupcija širi i da nema natrag sve dok država ne bankrotira. Kako je država  sve skuplja, financijsku ravnotežu može održati samo krizni porez - posredno smanjuje plaće svima. Kako državnoj administraciji i javnoj upravi, tako i privatnom sektoru. Strašno da strašnije ne može biti: sve što može učiniti je povećanje kriznog poreza. Odgovarajuće smanjenje plaća bez primjene kriznog poreza, smanjenjem "nulte" bruto plaće, preporodilo bi gospodarstvo, ali RH nema mehanizme kojima bi to nadzirala niti u javnim poduzećima. Nije nabava jedini put izvlačenja "dobiti". Banda se najprije namiri, pa tek onda radi bilancu. Sve je podređeno zaštiti kriminala, a ne građanstva, što opet ima neku svoju nutarnju logiku - podzemlje je pokretač svega. 

P.S. U tijeku je nekakvo ispipavanje bila Javnosti kroz najavu ukidanja nultog PDV-a, što bi povećalo cijenu kruha i mlijeka. Alternativa je povećanje PDV-a na 25%. Sve bi to bio veći udar na siromašne slojeve pučanstva od kriznog poreza. Neću biti iznenađen ako Škegro i društvo iskažu takvu socijalnu neosjetljivost - štite one koji su ih postavili za savjetnike.   

Tvrtko Dolić  2010-02-18  Državu vodi Škegro

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
Današnja skupa indijanska inauguracija hrvatskog poglavice strašna je sramota za jedan osiromašeni rezervat u najdubljoj ekonomskoj i društvenoj krizi, posve ovisan o milosti dugih noževa. Prvi redovi bili su krcati hrvatskim prežderanim dužnosnicima. Bik koji sjedi bio je Stjepan Mesić ispred haaškog Tribunala. Ferićev štakor bio je Vladimir Šeks. Gladnim domorocima obratio se Crveni oblak, Ivo Josipović, kao novi krovni namjesnik Bijele kuće. Iako je podrška Crkve hrvatskoj državnosti bila presudna, predaja vlasti od iskazanog ateiste prema iskazanom agnostiku nije se trebala dogoditi ispred crkve sv. Marka. Istim duhom bili su prisutni i prethodni partizanski gadovi, Franjo Tuđman i Josip Broz. Josipovićev govor bio je jedno predugo bla, bla, kakvo smo čuli tijekom izbora. 

Zakletva
 
SUVIŠNA FUNKCIJA PREDSJEDNIKA RH
Strašna je ta moja izgubljenost u prostoru i vremenu. Američka inauguracija ima tradiciju prve sile svijeta. Tamo je Predsjednik istovremeno Premijer. Najmoćnija funkcija na Zemlji. Imitiranje njegovog značaja u maloj opljačkanoj zemlji bez stvarnog suvereniteta graniči sa zdravim razumom i dobro je da pada na Poklade. Može se izvoditi samo iz turističkih razloga. Zašto nas nitko ne pita da li pristajemo financirati slične "događaje", koji su izmišljeni samo zbog prodaje novina i podizanja TV-gledanosti? Skupa i nepotrebna funkcija predsjednika RH nema zakonski reguliranu odgovornost!? Paralizira vojsku, tajne službe i diplomaciju! Stavlja izvan razumne upotrebe otoke i rezidencije! Na istom je tragu uređivanje i opremanje pričuvne rezidencije za bivšeg predsjednika u Grškovićevoj ulici, koja se kandidira za novi podcentar Udbe, ovaj put bez dosadnih dnevnih obveza. 
 
MESIĆEVO PROLJEĆE U MIK-MAKU
Ovih su dana angažirani Tvrtko Jakovina i Darko Hudelist da dokažu hrvatstvo Stijepana Mesića, kao da je to svjetski neupitna vrijednost. I Tuđman i Mesić pojavljivali su se na sastancima Matice, ali koliko pamtim, znalo se da u njihovoj prisutnosti nema priče. Noćni klub sa striptizetama u Orahovici za vrijeme Tita bio je to Mesićevo Proljeće, koje je zasmetalo papučara Broza, koji je poskrivečki fotografirao svoje sobarice. Na bini kupleraja Mik-Mak pjevalo se u stilu "Dodirni mi kolena, to bi baš volela", a frustrirani komunistički rukovodioci razbijali su čaše i flaše. Ljubomorni Tito je u svome govoru direktno imenovao Mesića, koji je ponovno nešto eksperimentirao tek u pržunu - Budiša o tome šuti, samo kaže da se u prisutnosti Mesića noću pokrivao kartonima. Pa, normalno da je Mesić podržavao Savku dok je bila gazda, kao što je podržavao Sanadera prije nego što je odstupio. Miroslav Tuđman imao je priliku vidjeti presudu Mesiću: ne spominje se nikakav politički delikt. Privredni kriminal? Zar i Ivica Račan nije došao na udar svoje Partije zbog privrednog kriminala u Slavonskom Brodu? Zašto je korupcija Juge nešto nečasno, a prenesena u RH mila majka?
 
JOSIPOVIĆ JE VEĆ PACIJENT UDBE
Navodno preuzima Sašu Perkovića u Uredu predsjednika, jer je spriječio provalu paraobavještajnog podzemlja u stan Josipovćevih rođaka. Kako su takve provale bile najčešća protuobavještajna aktivnost Udbe, komentar skoro nije potreban. Naime, kada je udbaš Ragib Merdžanić, koji je kontrolirao Vinka Sindićića, podvaljen Josipu Vrhovcu pod velikog prijatelja, organizirana je provala u Vrhovčev stan, koju je Merdžanić bondovski "spriječio". Udba ima financijske i operativne mogućnosti da osobama s pravom potpisa glumi prijatelja, a koliko znam, mnogi su platili glavom zadržavanje tajnice. Manjak Urbanovog bosanskog belendžuka, Josipović će nadoknaditi rinčicom Zlatka Gareljića, koji zapravo preuzima svoj MORH, kakav je iskrojio sječama u vrijeme Račana. Navodno će Joško Paro pokrivati vanjske poslove, Siniša Tatalović nutarnju politiku, a Boris Cota ekonomiju. Govore će pisati Drago Pilsel. Kome može Josipović pomoći? Nažalost, samo sebi, svojim rođacima i svojim prijateljima. Nama će samo uzeti! Uoči inauguracije Nova TV objavila je da zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Marko Rakar duguje državi milijun i pol neplaćenih poreza i doprinosa, preko svoje tvrtke u stečaju.       

Tvrtko Dolić  2010-02-18  Inglorious Basterds

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010
U tijeku je gradnja tri odurna kulta ličnosti. Imamo nova lokalna božanstva. Mesić je pali anđeo, Kosorica je boginja prazne kase, a Josipović vladar ukopne glazbe. Teško je prepraviti njihove sukobe i povijesne mitove tako da dijele jednaku slavu na Olimpu. Ovih dana su prerađeni svi već napisani nekrolozi Stjepana Mesića i osvanuli kao neukusni hvalospjevi još živom političaru. Nevjerojatno je koliko podsjećaju na one o Franji Tuđmanu. Izdvojio sam neke bisere iz tih humorističnih priloga:   
 
Nije bio curica, ali je bio seksualno usmjeren na učiteljicu.
Dušan Bilandžić nije ga spasio od partijske čistke, nego od zime.
Rodila ga seoska gospođa, a odgojila gradska drugarica.
Pobjegao je iz prazne ustaške kuhinje na partizanski kazan.
U partizanima se ponosio na ustaško odličje svog ujaka. 
Bio je u partizanskoj školi i odbio vjeronauk.
Nije išao u školu jer je bila u njegovoj kući.
Kada je bio u školi, sjedio je u svojoj kuhinji.
Kada su druga djeca imala užinu, on je na tavanu rezao pršut.
Ponavljao je razred, jer je zaboravio u koji ide.
Bio je loš učenik, pa je primljen u Savez komunista.
Bio je loš fudbaler, pa je postao rukometaš.
U rukometu je igrao odbojku i obožavao odbojkašice.
Rončevićevo Jedinstvo bilo je provincijski klub, a Mesić svjetski igrač.
Izbjegavao je rad, ali je odlazio na radne akcije.
Okušao se u glumi kao statist.
Bio je partizanski kurir a statirao ustašu.
Voli Josipa Broza kao brata, a bio mu je tek bratić.
Bio je sin Tovariša, a postao Drug.
Ličio je na Clarka Gablea, a prozvan Burduš.
Voli Jadran i Brijune, a ljetovao je u Francuskoj.
Studentsku sobu pretvorio je u ljubavno gnijezdo.
Upisao je studij medicine, a u Našice stigao kao pravnik!
Nije studirao pravo, nego je bio član partije Pravnog fakulteta.
U partiji Pravnog fakulteta naslijedio ga Šuvar, a on Šuvara na čelu Jugoslavije.
Našičko pravobraniteljstvo bilo je zapravo škola rezervnih oficira.
Bio je loš vojnik, a zaposlio se u Općinskom sudu u Orahovici.
Svi su šutjeli, a sam je rekao da taj posao nije za njega.
Kako je pokušao studirati medicinu, prebacili su ga u Zdravstvenu stanicu.
Partija ga nije htjela, a njenom voljom postao je zastupnik u Saboru.
Lista za potporu Mesiću postala je popis nutarnjeg neprijatelja.
Nije govorio hrvatski jezik, ali je u Saboru 67. napao Deklaraciju o hrvatskom jeziku.
Studenti su se 68. bunili, a Mesić je postao predsjednik općine Orahovica.
Davao je kadrove za osječku Udbu, gdje je isplivao Josip Perković.
Nije bio vjernik, ali je tražio ukidanje vjeronauka u Crkvi.
Nije bio Proljećar, ali je navodno zbog 71. robijao 75.
Jedni kažu da je robijao zbog noćnog kluba, a drugi da je imao privatnu tvornicu.
Jednima su plesačice pojile, a drugima je to bila neprijateljska propaganda. 
Navodno je koristio zapadne tehnike, a drugovi ga poslali na političku robiju.
Sam tvrdi da je robijao, a Budiša kaže da je bio privilegiran.
Nije imao svog čuvara, nego konobara.
Slučajno je robijao s Vladom Gotovcem, Budišom i Markom Veselicom.
U zatvoru je vježbao sjedenje sa Albancima i postao majstor za nanbudo.
Metilnim "vinom" pretvorao je hrvatske mučenike u zombije.
Poslije robije tražio je posla, ali ga nije prihvaćao.
Šuvar nije pomogao njemu, nego Draženu Budiši.
Napravio je male Jugoslavene, a danas su veliki Hrvati.
Nije sudjelovao u osnivanju HDZ-a, ali se ponašao kao barakaš.
Nije bio ustaša, ali je pjevao ustaške pjesme.
Bio je robijaš, a Tuđmanu ga preporučio Manolić.
Pozivao je na bratstvo i jedinstvo i postao premijer SRH.
Zajedno s Josipom Perkovićem uvozio je nalivpera, ali dugih cijevi.
Pozivao je na odcjepljenje SRH i postao predsjednik Jugoslavije.
Bio je za raspad Jugoslavije i potpisao izlazak JNA iz vojarni.
Bio je za cjelovitu BiH i smijenio Kljujića.
Objavio je da napušta Tuđmana zbog Bosne, a zapravo zbog našičke cementare.
Bio je za ukidanje parlamentarne demokracije i postao predsjednik Sabora.
Uživao je Tuđmanovu podršku i onda ga izdao.
Pridružio se Paraginim pravašima i učlanio u Savkin HNS.
Mrzio je Jugoslaviju, a okružio se Jugoslavenima.
Mrzio je prvog predsjednika RH i postao drugi Predsjednik RH.
Bio je predsjednik RH, a zapravo odrađivao novi mandat predsjednika Jugoslavije.
Formalno je bio predsjednik RH a otvorio je predsjedničke transkripte.
Raskrstio je s Josipom Perkovićem i uzeo njegovog sina Sašu za savjetnika.
Raskrstio je s KOS-om i uzeo Imru Agotića za savjetnika.
Vratio je JNA u vojarne i uzeo Petra Stipetića za savjetnika.
Podbacio je u prvom mandatu i preuzeo drugi mandat.
Podbacio je u drugom mandatu i preuzima treći, bivšeg predsjednika.
Najavio je poništavanje privatizacijske pljačke, a potrošio ogromne novce.
Počeo je pregovarati s Norcem, a završio sa Zagorcem.
Državni udar je nemoguć, ali Mesić ga ipak spriječio.
Umirovio je generale, pa ih izručio Haagu.
Upozorio je Gotovinu, pa je isti pobjegao.
Njegovi su lovili generala Koradea, a on se navodno sam ubio.
Cijenio je generala Bobetka, a prepustio ga umirovljenicima.
Pozivao je na zabranjivanje HDZ-a, a dozvolio puč protiv Pašalića.
Nije uzimao kredite, ali je bio posrednik.
Mrzi Jadranku u pašteti, a obožava paštetu u Jadranki.
Obožava Gadafija, a mrzi križ.
Kada mrzi Gadafija, obožava Castra i opet mrzi križ.   
Bio je protiv kulta ličnosti i izgradio svoj kult ličnosti.
Odlazi u mirovinu kao predsjednik RH, a napustit će politiku kao predsjednik Juge.
Bio je Stjepan, pa postao Stipe.
Izgledao je kao mršavi Kostić, a bio je Mesić.

Tvrtko Dolić  2010-02-17  Nekrolozi živog Predsjednika

REFERENTNI TEKSTOVI:
2009-11-16  Posljednji-predsjednik-RH
Dojava
2010-02-12  Mesic-prekinuo-intervju
2010-01-23  Jos-nije-kasno
2010-01-09  Pljuska-iz-Beograda
2010-01-08  Tadic-za-Bandica

2010-01-02  Deveti-krug 
2009-12-11  
Noćni-portir
2009-12-26  Bozićni-drzavni-udar
2009-11-12  Mesic-na-koljenima
2009-10-30  Tko-je-Stipe-Mesic
2009-09-28  Mesicev-vremeplov
tvrtkodolic @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 16, 2010
Zaprepaščujuće velik broj književnika, umjetnika i znanstvenika dvadesetog stoljeća prišao je nacističkom pokretu. Knut Hamsun, najpoznatiji norveški književnik nakon Henrika Ibsena, poslao je Josephu Goebbelsu, kao znak divljenja, svoju Nobelovu medalju, koju je dobio 1920. Njegov književni stil referentan je Franzu Kafki. Obiluje nutarnjim monolozima i različitim bizarnostima. Hamsun se pojavio sa djelom Misterije, koje je krajem devetnaestog stoljeća slovilo za evanđelje egzistencijalnog modernizma i uspoređivano sa Ničeovim Tako je govorio Zaratustraje. Iracionalnost Misterija poticala je stvaralačku slobodu u tadašnjem građanskom društvu. U noveli Glad siromaštvo tjera mladog pisca u ludilo, a posebno je zanimljiv Pan, koji pokazuje da sjedinjenje čovjeka sa prirodom više nije moguće, jer je čovjek postao bolesno gradsko dijete. U filmskom svijetu referenca Hamsunovom Panu nije Avatar Jamesa Camerona, nego prije Deliverance Johna Boormana. Hamsun je postao svjetski poznat po djelu Blagoslov zemlje iz 1917. To je priča o norveškom seljaku, kakvu često nalazimo kod Mile Budaka, kojemu je Miljenko Jergović u Jutarnjem listu od subote 13.02.2010 posvetio cijelu stranicu. Otkriveno je i prirodno stanište primitivnih organizama: Pavelić, Budak, Mesić i Jergović porijeklom su lički medvjedi.
 
NACIST HAMSUN NADVISUJE JERGOVIĆA
Zašto vas gnjavim s nečim što je manje-više svima poznato? Zato što se u tim i takvim odnosima najčešće gube naši moderni "književnici", zapravo slobodni prevodioci stranih pripovjedača. Koriste milenijima popularnu dinamički sekvencu: prevođenje po smislu, a ne po značenju riječi, pa njihovi plagijati zvuče originalno, poput Gibonnijevog prepjeva. Miljenko Jergović vidi Hamsuna kao grandioznog pisca, ali on bi to trebao ostati samo zato što to samozvani autoritet Jergović dozvoljava. Hamsun se nije nikada pokajao zbog svog nacističkog zastranjivanja, pa niti u svojoj autobiografiji Na zaraslim stazama. Zbog toga norveška vlada izvodi trik: norveška djeca dodatno uče o Hamsunu kao o nacističkom kolaborantu. Teško je ustanoviti što nedostaje u norveškim školama: popis lektire ili Hamsun u takvom popisu. Ali, zato svi Norvežani čitaju Hamsuna, mnogi više nego Ibsena. Sam Jergović djeluje jadno u tom ogledavanju s Hamsunom. Prestravi me činjenica koliko je neopartizan Jergović duhovno inferiran nacističkom Hamsunu. Može se reći da je Jergović stoljeće kasno prošao iskustvo Hamsunova protagoniste iz novele Glad. Ne podcjenjujem granatama inducirano stvaralaštvo. Međutim, nešto tu nedostaje. Jergović je napisao nekoliko zgodnih kratkih sarajevskih ratnih fotografija u prozi, koje se po nekom ključu kvalificiraju kao pripovijetke. Tko puca? Ne, toga nema. Fotografija ne interpretira zvuk. Ona prikazuje posljedice, nikada i počinioca nedjela, osim kada je to neki Hrvat. Imate osjećaj da je Jergović prisvojio zapise srpskog dezertera, kojega ne smeta što je meta Sarajevo, nego mu ide na živce to stalno granatiranje. Predlažem nekakvu Tertulijanovu žrtvu duha: neka Jergović kaže koliko smo dužni da nas prestane filati svojim glupostima, ako nije riječ o nečemu još opasnijem.
 
JERGOVIĆ JE INFERIORAN I MILI BUDAKU
Po Jergoviću je Mile Budak slab pisac. Jergović je previdio tadašnje trendove u književnosti, koji su naveli Budaka da napiše Ognjište i Rascvjetanu trešnju, a Hamsuna da nam podari Plodove zemlje. Jergovića smeta prisutnost Budakove novele Opanci dida Vidurine u školskoj lektiri, koja je slučajno napisana nakon atentata na Stjepana Radića, a prije Hitlerovog dolaska na vlast. Jer govori o utjecaju gradskog načina života na pitomo ličko selo. Uostalom, tada nacizma nije bilo, a mladi Hrvati svejedno su padali u Hamsunovo ludilo od siromaštva i gladi. Nakon što se jedan gorštak-likota vratio iz Amerike s nešto ušteđevine, uveo je novotarije na svome gospodarstvu. Dida Vidurina buni se protiv njegove rastrošnosti, pa prigovara svome Ameru što kupuje odjeću i obuću, kada je može napraviti doma. Jergović bjesni iz nekog razloga, pa predlažem da se sva hrvatska književnost svede na Jergovićeve dvije spakirane torbe, pored vrata, spremne za bijeg ispred podivljalih ustaša s Pala. Možemo dodati i tugaljivu glazbu. Recimo, Der Blauen Engel, Marlene Dietrich, podarila nam je 1948. svoju elegiju Ich hob' noch einen Koffer in Berlin. Iste torbe selile su posljednjih stoljeća iz jednog književnog djela u drugo, dobile nekakvu standardnu simboliku tijekom Holokausta i doživjele međunarodnu nagradu kroz Jergovićevu kompilaciju u ratnom Sarajevu (novi izraz za dinamičku sekvencu). Namjerno biram ovakav prikaz kojim možemo osporiti svako umjetničko djelo. Sarajevo je ostalo u svojim povijesnim prijeporima, a Jergović se doselio k nama u Zagreb, gdje je nakon iscrpljujuće agresije JNA ponuđen sluđenim Hrvatima za civilizacijskog arbitra. I tako to ispadne. Najprije vam ucijepe Limeni bubanj, a onda saznate da je autor Günter Grass bio mali od Hitlera. Jergović je došao iz ratnog Sarajeva, ali kada malo zagrebete ispod površine, nađete da je ponikao uz sarajevski omladinski Valter (nije riječ o cigaretama, nego o kodnom imenu likvidatora NKVD). Imali smo domino efekt: Sarajlije su dolazile k nama, donoseći nam i svoju fašističku mržnju prema svemu što je hrvatsko, a njihovi istomišljenici u Zagrebu mutirali su u disidente i prelazili u nekakvu jugoslavensku dijasporu, koja je vani nesmetano širila svoju mržnju prema Hrvatskoj, sve pod krinkom slobode i umjetnosti.
 
POTRAGA ZA AUTOHTONIM HRVATSKIM FAŠIZMOM
Titova vlast likvidirala je Budaka u Maksimirskoj šumi, uz slobodarsko "antifašističko" nabijanje na ražanj, ali mali zli Valteri imaju dnevnu potrebu za ubijanjem hrvatskog književnog djela, bez obzira da li je autor Budak. Inače, skandinavci su fini ljudi, koji radije primjenjuju eugeniku za poboljšanje rase. U Švedskoj su 63.000 osoba nasilno sterilizirane u razdoblju 1935-75. U Norveškoj je u razdoblju 1966-76. sterilizirano 30.000 osoba. U NORVEŠKOJ JE ZAKON O EUEGENOJ STERILIZACIJI IZ 1934. BIO NA SNAZI DO 1977. Zanimljivo, rasnu čistoću forsirale su lijeve vlade. Međutim, Jergović tu ne vidi nikakav civilizacijski prijepor, pa kaže da je Hamsunova Norveška nordijskih arijevaca bila okupirana, a NDH subjekt zločina. I onda mijenja subjekte, jer najedanput nije odgovorna ta kvislinška NDH. Jergović eksplicitno naglašava hrvatsku odgovornost, slično drugom komunističkom peru Jutarnjeg lista, Inoslavu Beškeru, koji je uveo pojam autohtonog hrvatskog fašizma. Teško je Jergoviću i Beškeru objasniti zašto je njemačko-talijanska NDH nazvana nezavisnom - u svojoj skučenosti oni stvarno vjeruju da je bila suverena. Antisemitizam, zapravo antijudaizam, valjao se Europom i Rusijom stoljećima, vladao i Beogradom, a onda se nacrtaju Jergovići i Beškeri koji to negiraju i vide nekakav hrvatski antisemitizmom. U cijeloj banovini Židova je bilo svega dvadesetak tisuća, jer su ih progonili i Beč i Beograd. Zamislimo situaciju da Slovačka okupira RH, formira nekakvu "Nezavisnu" RH i nametne nam rasne zakone glede češke manjine. A onda nakon kraha takve Bratislave, dolazi vam netko poput Jergovića soliti zdravu pamet: postoji autohtoni hrvatski rasni antičehizam! Zahvaljujući kretenima koji u svezi Holokausta miješaju biblijska imena, jezične skupine i rase, inficirana je i znanost, pa nikakvo čudo da se samouke osobe poput Jergovića gube u takvoj terminologiji. Izlazi nekako da je Jergović s nekim nagradama preuzimao i određene obveze. Ovdje ne želim analizirati kako se glede Hrvata postavljaju svjetski centri moći i židovske zajednice i asocijacije, jer se radi o protuhrvatskom konsenzusu iz pragmatičko-političkih razloga. Imamo dodatnu nesreću da Rimu, Berlinu, Beču i Beogradu paše da se odgovornost za ustaški pokret svaljuje na Zagreb, jer takav pristup poništava njihovu krivnju.
 
NEONACISTI SLOBODNO KRSTARE DILJEM EU
Ovih dana imamo divljanje neonacista u Njemačkoj, ali Jergović, Bešker i Jutarnji šute o tome. Osobno sam imao loše iskustvo i sa austrijskim neonacizmom. Još prije dvadesetak godina nisam mogao prići svome hotelu, jer su austrijski nacisti imali okupljanje na susjednom trgu. Marširali su, dizali ruke, držali plamene govore i slično. Prozivali su tadašnje austrijske i njemačke političare. A u medijima niti glasa o tome. Osobno tu nisam vidio respektabilnu opasnost, ali sam zapamtio koliko su Austrija i Njemačka stvarno potisnule Hitlerov kult, kako se to obično čuje, čak i od Židova. S druge strane, uvijek je dobro da se neka negativna opcija izdvoji, da uđe u nekakvu ekstrakciju koja čisti zdravo tkivo. Ovakvom Jergovićevom povikom na novelu književnika koji je prišao ustaškom pokretu, sve sa aspekta norveškog naciste, posebno u nekakvom građanskom duhu s Pala, nasuprot priprostom ličkom Vidurini, monstruozne osobe pokušavaju svoj osobni fašizam ucijepiti nama ostalima. Kako Jergović i Bešker iz nekih osobnih razloga ne žele pisati o raketiranju Vukovara i Sarajeva, odnosno o pokoljima na Ovčari i u Srebrenici, njima su nasušno potrebni hrvatski fašisti, inače su suvišni. Dežurni su kolumnisti glede "hrvatskog autohtonog fašizma", pa sam pažljivo pratio o čemu su pisali za prošlogodišnje obljetnice pokolja u Srebrenici. I ostao jako, jako iznenađen. Iskreno, počinjem sumnjati u Jergovićevo književno djelo. Možda na neki način prepisuje Milu Budaka, koji je nakon ubojstva Stjepana Radića i sam bio izložen pokušaju atentata od onih istih fašista u Beogradu, koji su protiv Židova izglasali diskriminacijske zakone, pa je Budak morao spakirati svoje dvije torbe i potražiti zaklon kod Mussolinija!?
 
JERGOVIĆA NE ZANIMAJU KONKRETNI PROBLEMI 
Danas 16.02.2010 u Jutarnjem dobili smo novi "antifašistički" uradak Miljenka Jergovića, kojega je pri porodu njegove majke u Sarajevu "iščupao doktor Srećko Šimić". Šimić mlađi je Ognjen, koji je uzimao mito u RH, a troši ga u BiH, gdje je prebjegao ispred zakona RH. Hrvatska ima novi problem: kako zadržati u zemlji nekog lopova koji nas opljačka? Svaka kuna dobro dođe. Prema novom sporazumu između RH i BiH, Ognjen može birati gdje će izdržavati kaznu, pa prijeti da ide u Zenicu, gdje će trošiti "ušteđevinu" na sarajevski Marlboro umjesto na rovinjski Ronhil. Tu Jergović ima podataka za cijeli roman, ali on bježi od svog sretnog djetinjstva sa Srećkom i Ognjenom prema Branimiru Glavašu, koji se također sklonio ispred zakona u BiH. Jergović obožava Sanadera, a Glavaš se posvađao s Jergovićevim idolom, kojega je Glavaš doveo na vlast u RH uz fizičku potporu osječkih zaštitara. Tko može objasniti kratkovidom Jergoviću da Glavaša ne štite Hrvati, nego jugoslavenske strukture. Tako krupna spoznaja ne ulazi u suženi valterovski mozak. Nije Osijek loše mjesto za život Srba - cijela RH je loše mjesto za život svih njenih državljana. Broj nezaposlenih u RH prešao je tri stotine tisuća, a četvrtina pučanstva su umirovljenici. Nezaposleni i umirovljenici dostigli su broj zaposlenih. To je kraj RH, bila ona fašistička, komunistička ili kapitalistička. Ne napuštaju RH Srbi, nego svi oni kojima se drugdje otvara bilo kakva perspektiva. Ne treba smetnuti sa uma niti Hrvate kod kojih je komunistička ideologija djelovala na izbor supružnika, pa su slijedili životni izbor svog partnera. Ovdje me ne zanima teza da je Slavenka Drakulić birala dvaput Srbina iz Hrvatske radi političke podobnosti i državne potpore njenom književnom djelu. Niti me zanima čiju je kćer oženio Miljenko Jergović. Drakulićka je danas udana za Šveđanina i živi kao bubreg u loju na potezu Švedska-Austrija-Istra. Nije ona potjerana, nego smo mi iskorišteni i odbačeni. Drakulićka uživa punu zaštitu hrvatskih struktura, kao i Miljenko Jergović.

Tvrtko Dolić  2010-02-16  Jergović se gubi
REFERENTNI TEKSTOVI:
2009-10-01  Miljenko-Jergovic
Valtero 
 
tvrtkodolic @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 15, 2010
Andres Serrano ili Stipe Mesić? Moderna skulpura, ulje na platnu, ili partizansko-ustaško govno pjeva Juru i Bobana? Uvijek me zanimalo zašto se oko Mesića okupljaju domaće muhe govnarke. Dreka na Pantovčaku zasigurno ima. Pa nije Ured predsjednika priključen na kanalizaciju samo zbog odvodnje. Iako su mnogima alibi Deobe bratskog Dobrice Ćosića, narod kaže da je sve to isti drek i da trakavica na Pantovčaku traje skoro cijelo stoljeće. Znanstvenici prepoznaju euglenu, uzdužnu diobu primitivnih organizama. Dakle, gladnoj sirotinji u pravilu zasjedne za vrat prežderani repetaš s nečijeg kazna. Kako hoda, za njim drek otpada, a drugi repetaši zovu to poviješću. Na Bergsonovom racionalnom pravcu svijesti promaknu nam točke parameciuma, odnosno poprečne diobe primitivnih organizama, kada se rađaju potpuni klonovi. Možemo reći da čelnik RH dolazi i odlazi samo u velikoj nuždi, koja je zapravo proces replikacije.
 
TITOVA TRAKAVICA
Kako objasniti fenomen više osoba pod kodnim imenom Valter, odnosno Tito? Broz izvede bombaški atentat, ali prije hapšenja druker-drek se podijelio, pa dio odlazi rodbini u pržun, dio otadžbinskoj austrougarskoj vojsci, dio u rusko zarobljeništvo, a dio u reciklator NKVD. Isti drek likvidira zdravu konkurenciju, a njegov eugeni klon preuzima partiju Jugoslavije. Nijemci su doslovce pojeli govno u pećini kod Drvara, a Tito se prethodno istovario kod Talijana, pa je ostatke ruski zrakoplov prevezao u Moskvu, kao nekakvu dragocjenost. I kada Sovjeti ulaze u Beograd, govnari su na okupu. Tito je uskoro postao izvozni drek, koji je zasmradio pola Afrike i neke arapske zemlje. Izmišljeno je nekakvo nesvrstano govno, koje je bilo parfumirano komunističko. Koje je svojim temeljnim neugodnim fifti-fifti mirisom konkuriralo zapadnim i istočnim smradovima. Titu su ogavni hrvatski govnari podigli zasebno đubrište na Pantovčaku i od tada gore dominira jedno te isto jugoslavensko govno.
 
JUGOSLAVENSKI DREK
Nije bilo šanse da na Pantovčaku zasjedne Franjo Tuđman a da nije Titovo govnar i kao disident. Sve više postaje razvidno da na Balkanu od govneta otpadne govno. Odmah uz Tuđmana stajalo je rijetki Titov druker-drek iz Ozne, koji je odveo blaženog kardinala Stepinca u Lepoglavu. I poslalo Merčepa u Gospić. Tu je bilo i govnar iz Udbe, koji je slalo protiv Hrvata atentatore poput Vinka Sindičića i hapsilo sve što nije smrdjelo na Tita i Jugoslaviju. Odmah do Tuđmana bio je i Pavelićev drek, koji je nešto drugačije smrdio krajem šezdesetih, kada je napao Deklaraciju o hrvatskom jeziku. Koji je potpisao izlazak JNA iz vojarni. I smijenilo Kljujića u BiH. Stigla su i inozemni govnari, pa i onaj otužni provokator u biljac-kaputu, koji je na svinji napisao Tito, a onda se pokazalo da je blizak govnarima iz Udbe. U Lisinskom su se te govnarske godine okupili domaći i inozemni govnari, gdje je dominirao smrad bezbednjaka i njihovih doušnika. Jugoslavenski drek je samim svojim smradom potjerao sve zdravo od sebe, temeljitije od Udbe.

Tone
 
GOVNARSKA SINUSOIDA
Godine su donijele svoje, i u jednom trenutku sve su to bila suha govna. A onda je neki vanjski idiot zalio vodom hibernirane Stipu Mesića i Ivicu Račana i smrad se obnovio. Inače se glavni hrvatski drek kvasi na Brijunima. Pod krinkom detuđmanizacije, Hrvatskom je dominirao Tuđmanov drek, odnosno Titov. Mesić nije shvatio što se događa. Tuđman je odgurivanjem njega i Manolića provodio euglenu diobu, a Mesić se osjetio odbačenim, pa smo dobili takmičenje tko je kada više smrdio. Naravno da je pobijedio Mesić, jer se njegov prethodni oblik sasušio. Povijesna perspektiva promovirala je prvotni drek zvan Tito kao ratnog zločinca, a da Tuđman nije tako brzo dehidrirao, završio bi slično. Događa se obrat: oni koji su bili Tuđmanovi pobočnici danas su njegovi neprijatelji, a oni koje je nekada otjerao svojim smradom, danas mu zapale svijeću. Ruku na srce, sve su to naša domaća govna. Mesić je čest slučaj hrvatske obitelji, gdje dijete ustaje protiv neposrednog autoriteta. Mesiću dida Tito smrdi prihvatljivo, a njegov otac Franjo je nikakav. Možemo reći da je glavinjanjem od ustaških kretena do partizanskih koljača, Mesić održao nekakvu govnarsku sinusoidu. Na kraju je postao isključivo jugoslavenski drek, jer isti još smrdi na svjetskom nivou. Umoran je od tog svakodnevnog seruckanja, jer je svjestan da će ga novi glavni seronja eugleno odbaciti i pustiti da se osuši do kraja. Ivani Brkić izjavio je da mu je dosta sranja. A tek nama?          
 
METODA WC-14
Teško je ustanoviti čiji je klon na aktualnoj prezentaciji Govno na Pantovčaku? Neke poslove treba prepustiti stručnjacima. Ovdje imamo znanstveni fenomen. Metodom C-14 za raspad ugljika ustanovljeno je za samo ulje na platnu starosno razdoblje 1990-2010, a odgovarajuća metoda WC-14 za raspad dreka daje denikensko 1941-2020, pa se raspomamio i SUBNOR. Možda je autor skenirao friškog Josipa Broza, koji je prvi uživao mogućnosti rasterećenja u prirodi uz rezidenciju Pantovčak. Možemo reći da se svi oni, od Tita do titoista, na istoj lokaciji razmnožavaju na isti način. Polovica RH dala bi polovicu života za bilo kakvu Titovu repliku u svojoj kućnoj kolekciji - navodno je Tito Hrvat a ipak jugoslavenski drek, a srpski gledano više je Štakor sa Dedinja, kako svjedoči pesnik Gojko Đogo. Ne znam kako, ali u Hrvatskoj su na cijeni jugoslavenska govna.
 
EUGLENA INAUGURACIJA
Osobno me zanimala ontološka strana rasprave. Da li je prije nastala kokoš ili jaje? Da li je replika na Pantovčaku dobila svoj umjetnički izraz prilikom kumulacije u osobnoj trbušnoj kanalizaciji domaćina ili izlaznim prezidencijalnim euglenim oblikovanjem na rezidencijalnoj školjci u stilu francuskog nadrealiste Marcela Duchampa? Možemo li sam taj čin prozvati inauguracijom? Gdje je nastala najtraženija replika u Hrvatskoj? Zamislite taj povijesni čučanj hrvatskog Najvećeg sina na nekoj šetnji na Pantovčaku, kada koljenima pritišće prežderani trbuh. Prezidencijalna rafalna paljba hrani rezidencijalnu travu, a agenti tajne službe pucaju okolo iz škorpiona, da prikriju namještanje novih izbora. Svaki antikorupcijski plan svodi se na čišćenje struktura. Agent-uvlakač dodaje faci svoju osobnu maramicu. Jer, na neki način, to su transkripti! U svakom slučaju, takav akcijsko-romantični triler srušio bi sve rekorde gledanosti i zasjenio kultni Trainspotting.

Tvrtko Dolić  2010-02-15

POPIS-SVIH-TEKSTOVA
tvrtkodolic @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 12, 2010
- Da li ćete na Pantovčaku ostaviti svoje transkripte? - pitala je Ivana Brkić.
- Nisam lud! Znate li koliko ja neprijatelja imam!? - ljutio se Stipe Mesić.
- A da ih predate Mladenu Bajiću?
- Ti to mene zajebavaš!? - rekao je ljutiti Predsjednik i prekinuo svoj intervju RTL-u.
 
Posljednja rečenica je naš češći sleng, a kada se prevede na književni hrvatski jezik, Mesić je rekao otprilike ovo: Dosta-mi-je tih-sranja! <--- link na tekst @Fiorentinke na istu temu.  Navodno je novinarka Brkić hvatala Mesića u laži. Intervju se lomio tri puta:
 
(1) Mesić je tvrdio da je stan premijerke Kosor spominjao samo u kampanji 2005. a novinarka je napomenula kako je Mesić i 2007. godine povlačio isto pitanje.
 
(2) Ivana Brkić pitala je Mesića zašto je najprije tvrdio da nikoga nije zvao u vezi s pozajmicom Srđanu Mladiniću, a nakon toga priznao da je zvao predsjednika uprave Podravke Zdravka Šestaka.
 
(3) Na pitanje da li Predsjednik podržava Bajića jer ga on nečim drži u šaci, Mesić je rekao da je pitanje glupo, a kada je Ivana Brkić inzistirala na odgovoru, Predsjednik je skinuo mikrofon sa ovratnika sakoa, bacio ga i krenuo prema vratima.

- Dosta mi je tih sranja! - doviknuo je Mesić.
 
Sve to imat ćemo priliku provjeriti u nedjelju, 14.02.2010 u RTL-ovim vijestima. Nešto sumnjam da se govorilo o transkripotima - to je netko dodao. Mesić zasigurno treba odgovoriti i na to pitanje, koje za sada dolazi samo iz paraobavještajnog podzemlja. Mesić je nakon toga dao intervju i portalu Index.hr.

Tvrtko Dolić  2010-02-12  Mesić prekinuo intervju
 
Dojava

tvrtkodolic @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 11, 2010
Ne dvaput za isto! Ta maksima u Rimskom pravu značila je da vas sud ne može dva puta kazniti za isto djelo. Sličan osigurač imale su sve civilizacije. Kada u Indiji lopovu odrežu jednu ruku, ne odsijecaju mu i drugu u slučaju nove krađe. Radije ga skrate za glavu - to je humanije. A onda je stigla komplicirana zapadnoeuropska civilizacija i uvela teror prava. Prijevod se malo prilagodi: Ne dvaput suditi za isto! Polemika glede sličnih deformacija u pravosuđu uslijedila je nakon slučaja male Jagode, koji je pokrenuo Jutarnji list, što nije neka ozbiljna referenca. U svakom slučaju, nasilje prelazi granice podnošljivosti, posebno glede prilično raširene pedofilije.
  
Pedofili
DIKTAT BOGATIH
Pedofil-pravnik-zakonodavac je rafiniran: ista vrsta krađe iznova se kažnjava, ali kada isti ostarjeli pohotnik ponovno napadne vaše dijete, stvari se kompliciraju, iako nije u pitanju novčić, nego nevino ljudsko biće. Država ima svoju računicu: ako monstruma zatvore, tko će plaćati račune? Pedofil angažira uspješnog odvjetnika, a priroda učini svoje. Obrambeni mehanizam žrtve prilagođava se zlostavljanju, a pravna država je tu ako treba zaštiti oca-silovatelja, nakon što zvijer s godinama fizički onemoća. U međuvremenu će retardirani Lot zaključati žrtvu u podrum i praviti svoje Fritzl-klonove. Nakon dvadeset godina mučenja, susjedi će posumnjati da se događa nešto sumnjivo. Policija će učiniti novu proceduralnu grešku i eto scenarija za novu pravnu dramu. Ili će policija nezakonito prikupiti dokaze, iz čega se u pravilu izrodi dobar krimić.
 
PRAVNA HOBOTNICA
Sudstvo je skupo, korumpirano i posve neučinkovito. Štiti određene pravne osobe, a dalje od toga počinju razni oblici korupcije, koji uključuju i odvjetnike. Imamo ogromnu pravnu hobotnicu. Sve se plaća. Svejedno je što ste počinili, ako angažirate kvalitetnog odvjetnika (naš izraz za dobro umreženog advokata, koji košta), vi ste potpuno nevini, proceduralna pogreška. Takvi odvjetnici dobivaju sporove, njihov ugled raste, a sloboda koju vam osiguraju kvalitetnija je nego inače. Jer, ne mogu vas dvaput suditi za isto djelo! Formalno je sve to na tragu jačanja pravne države. Sami pedofili i njima slični mutanti najčešće su bešćutni, poslovno uspješni ljudi, utjecajni u gospodarstvu i društvu. Oslonci društva i važećeg sustava vrijednosti. I jako zahvalni klijenti, bez obzira da li plaćaju pravne usluge ili neke druge.
 
BOLESNA DEMOKRACIJA
Demokracija iz vremena Hladnog rata bila je toliko privlačna da nismo primijetili kako je riječ o poluproizvodu. Trodioba vlasti postaje besmislena u uvjetima korupcije. Tri preskupa mafijaška ceha sporazumno dijele istu pljačku i istu mitologiju. Vrana vrani oči ne vadi.Nekada su slikari tretirani kao kvalitetniji moleri, a danas nam pravnici prodaju šesto umjetničko čulo. Odmah uz otimačinu politike, državne administracije, lokalne uprave i reket javnih poduzeća, počinje i tiranija prava. Proizvodni subjekti i radni ljudi trebaju ući u direktnu pogodbu s klasičnim podzemljem, a ovakvu državnu upravu i njene kriminalce otkantati. Kome treba ovakvo zdravstvo, ovakvo sudstvo i ti preskupi odvjetnici. Srušili smo jedan loš sustav, a onda izgradili još gori. Sve su institucije dovedene u stanje svoje suprotnosti. Iako vam se to čini suludo, nikako nismo smjeli dopustiti da nam pravnici pišu zakone. Naravno da su ih prilagodili sebi i da su ih pisali na našu štetu.
 
HVATA ME JUGONOSTALGIJA
Za Juge su to radile pravne neznalice, pa smo dobili kakav takav sustav zaštite. Šef (stariji hrvatski izraz za pedofile) vas izbaci s posla, a vi ravno na Sud udruženog rada. Nemate nikakvih briga - tamo vam sastave tužbu i nakon nekoliko mjeseci vraćate se na posao, a zaostaci sjedaju na knjižicu. Istina, za Juge su nam cajoši povremeno ravnali rebra iz svakakvih pobuda, pa i onih ideoloških, ali znali su izvući batine i oni koji zaslužuju ono najgore. Spomenutog Lota bi drug milicioner najprije dobro premlatio u "samoobrani", pa mu onda proceduralnom greškom odrezao barem jedno jajce i pola njegove paralizirane žile, pa ga tek onda izveo pred sud i/ili počinio nekakvu drugu proceduralnu pogrešku.

Tvrtko Dolić  2010-02-11  Ne bis in idem
tvrtkodolic @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 10, 2010
Atentat na Nikolu Štedula u listopadu 1988. izveo je ubojica RH! Ima tu svega - iz petokrakih Zvjezdanih staza. Od udbaškog teleportiranja do čobanskog warp-pogona. Od infiltriranja u neprijateljsku hrvatsku emigraciju do ubacivanja takve emigracije u zemlju. Hrvati su često nestajali bez povratka. Među slučajno pronađenim žrtvama nasilja u Australiji i Njemačkoj ima i Hrvata koji su 1972. zaliveni kiselinom, raskomadani sjekirom i/ili razrezani nožem. Najprije je OZNA provela smrtonosne čistke unutar Jugoslavije 1945/46, a onda je reorganizirana kao UDBA, koja nakon sukoba sa Staljinom i čistke informbirovaca, ulazi u novu reorganizaciju. Naime, Tito više nije mogao u inozemstvu računati na moćnu mrežu NKVD, niti ostatke Kominterne, pa je pokrenuo izgradnju inozemne agenture preko diplomacije, predstavništava poput JAT-ovog i infiltranata u emigraciji. Titu je odgovaralo postojanje fiktivne neprijateljske emigracije, koju je koristio za nutarnje koheziono jačanje. Prisutnost vanjskog neprijatelja mobilizirala je sigurnosne službe i podmlađivala boljševički duh Partije. Nakon što je preko agenture ušao u kontrolu dobrog dijela emigracije, uključujući referentna glasila, Tito je time dobio i snažnu doušničku mrežu u inozemstvu. Tko je smetao, bio je likvidiran, a blogerica @melba upozorava na groblje Waldfriedhof na Loretto Platzu u Münchenu, gdje grobovi Hrvata svjedoče o zločinačkom državnom Yu-terorizmu. Osobno sam imao "privilegiju" vidjeti čuvenu Krvavu sobu, nedaleko Hauptbahnhofa u Münchenu. Neke događaje u zemlji i inozemstvu treba upariti, zapravo staviti u povijesno referentan kontekst, koji nam pomaže da shvatimo vrijeme i događaje. Isto tako, nije svejedno iz koje se svoje osobne faze naši neprijatelji vraćaju u povijest. Primjerice, godine 1967. Udba je u inozemstvu provela otmicu Krunoslava Draganovića, a iste godine u Saboru NRH današnji predsjednik RH Stipe Mesić žestoko se obrušio na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Tipični današnji Mesić, za razliku od onoga Tuđmanovog od prije dva desetljeća, koji je veličao NDH i za kojega je Krunoslav Draganović bio ustaška beba. Želim upozoriti na to stalno presvlačenje političara, udbaša, emigranata i društvenih arbitara, karakteristično za Balkan, koje ne dopušta da se Hrvatska politički profilira.  

Kisobranko
SLAMANJE HRB
Hrvati su 1971. doma ušli u svoje kontraverzno Proljeće, a vani su krenuli revolveraški obračuni. Najprije je u u travnju 1969. udbaš Ilija Stanić u španjolskoj Carcagenti likvidirao Vjekoslava Luburića (Maks). Dvije godine kasnije uzvratili su Miro Barešić i Anđelko Brajević ubojstvom jugoslavenskog ambasadora Aleksandra Rolovića u Stockholmu. Zanimljivo, Beograd je u svezi tog atentata vidio nalogodavce u Stevi Krajačiću i Vladimiru Bakariću. Udba je preko svojih infiltranata uspjela ući u kontrolu Hrvatskog revolucionarnog bratstva*. Od poznatijih emigrantskih apostola, otpor sumnjivoj HRB-kuriji iskazali su Josip Senić i Stjepan Ševo. Bili su protivnici operacije Feniks, koja je trebala iz pepela vratiti hrvatsku državu. Da tu nešto nije štimalo pokazuje činjenica da su i Senić i Ševo nakon toga likvidirani od strane udbaškog atentatora Vinka Sindičića, Senić prije akcije, a Ševo pri njenom kraju. Te je godine u Australiji nestao Stjepan Crnogorac. Naime, Tito i njegov krug vidjeli su tu priliku za konkretno testiranje koncepcije Teritorijalne obrane, pa je u ljeto 1972. preko inozemne agenture pokrenuta hrvatska protujugoslavenska grupa, koja je zbog ubacivanja u središnju Bosnu prozvana Bugojanska. Titu je bilo važno da "ustaše" uđu u zemlju, radi obmanjivanja svjetske politike i domaće Javnosti, a provociranje lokalnih jedinica Teritorijalne obrane provodila je specijalna postrojba, poznata pod kodnim imenom Planinska Lisica. Navodno se agentura iz vrha HRB vratila u zemlju i sudjelovala u toj pokaznoj vježbi. Ružica Andrić tvrdi da je u filmu Brisani prostor prepoznala jednog od glavnih vođa HRB u drustvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan "Bugojanac" bio uhvaćen. Prema kazivanju Ružice Andrić, trojica vodja HRB dezertirali su već na austrijskoj granici. Frane Peričić osjetio se prestarim, Marko Mudronja bolesnim, a Jure Marić nije se niti pojavio. "Bugojanci" su za nove vođe izabrali braću Andrić i Pavu Vegara. Vjerojatno je Ludvig Pavlović ubijen u zoru RH jer je bio svjedok izdaje. U rujnu su uzvratili Tomislav-Rebrina, Rudolf Prskalo i Nikola Lisac otmicom zrakoplova na letu Goteborg-Stockholm. Prizemljili su u Malmeu i iznudili prebacivanje Mire Barešića i Anđelka Brajkovića u Španjolsku.Moramo imati an umu i to vrijeme novca, koje je nezaustavljivo dolazilo i unutar kojega dolazi do Proljeća i nacionalnog "ustanka" u Bosni. SRH je imala velik priliv deviza, kroz turizam na Jadranu i devizne doznake svojih pečalbara, a Hladni rat dobio je oružane ukrase kao što su bili RAF - Rote Armee Fraktion i grupa Baader-Meinhof.  Ideološki parametri zadiru u širi teroristički kontekst, kada Beograd, Sofija, Istočni Berlin i Moskva štite Crvene brigade, arapske bombaše i atentatore poput Carlosa i Umbrella Mana.

UDAR NA HDP
Da li smo zaboravili poviku sa srpskih "mitinga istine". Ne pada sneg da pokrije zemlju, nego da zveri ostave traga! Krajem osamdesetih imali smo Gazimestan i balvan revoluciju. Nitko ne sme da vas bije! - vikao je na Kosovu Milošević još 1987. Slijedeće godine prenesene su mošti cara Lazara u manastir Gračanica, a pokrenute su i relikvije svetog Save. Bilo je evidentno da će se Jugoslavija raspasti i da će se to vjerojatno dogoditi u krvi. Američka politika javno je podržavala Jugoslaviju, ali su američki analitičari već 1987. donijeli procjenu da će se 1990. SRH osamostaliti i da će na njeno čelo najvjerojatnije doći neki disident poput Franje Tuđmana. Bila je to jasna poruka hrvatskim komunističkim strukturama, uključujući Udbu. Na tajnom sastanku jugoslavenske sigurnosti u Beogradu, odlučeno je da republičke centrale preuzmu svaka svoju republiku mimo JNA i da improviziraju, ovisno o situaciji. Dakle "hrvatska" udba dobila je zeleno svjetlo u odnosu na Račana, koji je morao proglasiti višestranačke izbore. Posljednji projekt udbe iz SRH zvao se RH. Međutim, da bi Udba preuzela vlast u SRH/RH, morala je preuzeti ulicu, pa nije bilo dovoljno marginalizirati Savku i Proljećare, nego i HDP, HRB i HSP. U listopadu 1988. Sindičić je ispalio cijeli spremnik u Nikolu Štedula, čelnika HDP, ali njegove mošti nastavile su mučiti Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Miro Barešić je te godine u Španjolskoj pušten na slobodu i prebacio se u relativno sigurni Paragvaj. Barešić je ugrožavao Šuška kao vođu fiktivne desnice, pa kada je RH konstituirana, Barešića su nagovorili da se vrati u zemlju. Operativno nesposobnog 40-godišnjaka drugi su dan skoro na silu poslali u zadarsko zaleđe, gdje je mučki ubijen s leđa. Uskoro je u sred Zagreba ubijen Ante Paradžik kao zapovjednik HOS-a. Paradžik je jedini u Zagrebu likvidiran kao četnik tijekom cijelog Domovinskog rata. Neke naše enklave u BiH preuzeli su muslimani iz HOS-a, nakon što je razbijen voljom Zagreba, u korist HVO. Udba je u SRH/RH čistila sve što je moglo oružano ugroziti dominaciju HDZ-a. Zanimljivo, sigurnosna izvješća Zagreb je dostavljao Beogradu još 1992.    
 
ENIGMA FRANJO TUĐMAN
Dakle, Perković je predao lažnu putovnicu Vinku Sindičiću, a nešto kasnije osobno je uručio valjanu putovnicu Franji Tuđmanu i zaputio ga u kanadski Norwal, gdje ga dočekao Gojko Šušak sa gotovim nacrtom za podjelu BiH. Tuđman je prihvatio Bušićevo** rodoslovno pomirenje, koje se početno odnosilo samo na članove Partije koji se nisu ogriješili o nacionalne interese, a Tuđman je ušao u sramotni deal sa Udbom protiv Partije. Može se reći da je Tuđmana posredno instaliralo Beograd za potrebe rata koji se pripremao. Samoj Udbi takav je scenarij bio spas, jer je preusmjerio mržnju naroda prema agresorskoj JNA. Vojne oblasti nisu se preklapale s republičkim granicama, pa je intervencija JNA bila neizbježna, a udbašima dobro došla za novo obmanjivanje naroda. Kada se Šušak u svome jadnom biljac-kaputu vratio u zemlju, nije imao pojma gdje je stigao, ali je odmah operativno djelovao - teško je odrediti pod čijim navođenjem. Postao je ozbiljan faktor tek nakon likvidacije Barešića. Tuđman je kao disident uživao određenu podršku Zapada, a i Beogradu je bio idealan izbor, jer se još za Proljeća izjašnjavao za podjelu BiH. Jasno je da je ova današnja miloševićevska BiH neodrživa, ali Tuđman se upustio u njenu podjelu u najgorem trenutku za RH i najboljem trenutku za Srbiju, čime je potvrdio da ga nije iznijelo vrijeme, nego određeni centri moći, u Jugoslaviji i u svijetu.
 
RODOSLOVNA DISTRIBUCIJA 
Sve je tu negdje, glavne face su vidljive, ali nedostaju mnogi linkovi***. Primjerice, nitko ne spominje Ragiba Merdžanića, koji je u Rijeci operativno kontrolirao Sindičića. Stvari nisu nimalo bezazlene. Sve je to u području veleizdaje RH - Merdžanić je postao savjetnik Alije Izetbegovića. A iz jugoslavenske savezne Udbe stiže Zdravko Mustač za savjetnika Franji Tuđmanu, nakon što je dao saveznu potporu događanju srpskog naroda, balvan revoluciji i četničkim divljanjima poput onoga u Pazovi. Josip Perković, šef Udbe za SRH, preuzeo je SIS, vojnu zaštitu zemlje napadnute od JNA i Udbi srodnog KOS-a, koji popunjava hrvatske službe, a beogradske udarne KOG rade što ih volja. Marko Lopušina u svojoj knjizi Ubij bližnjeg svoga malo permutira slova, pa Ragib Merdžanić postaje Mendžarić. Lopušina navodi da je "Mendžarić" profesor na Pomorskoj akademiji, obavještajac i Mustačeva veza sa Mikom Špiljkom, njegovim sinom Vanjom i rukovodstvom Ine. A ubijeni Đureković bio je direktor u Ini, kroz koju je država uvijek prala novce. Pavle Gaži tvrdi da je Đureković ubijen zbog istrage o malverzacijama u Ini. Spominje Vanju Špiljka. A dalje od toga valjalo se obavještajno-kriminalno podzemlje****. Tijekom konverzije SRH/RH republička Udba, odnosno SDS (Josipa Perkovića) preimenovan je u SZUP, koji je zadržao sve zaposlenike, pa i Srbe, osim onih koji su sami prešli u Krajinu ili otišli u Beograd. Sam Perković preuzeo je tada važniji vojni SIS jedne zemlje u ratu, gdje je doveo mnoge svoje kadrove iz SRH. Kako se SIS popunjavao na različite načine iz obavještajno-kriminalnog podzemlja, povremeno su se od 1990. na ovamo događale čistke u smislu odstranjivanja autonomnih djelatnika, koji nisu bili vezani na Udbu i/ili stranke, koje su cijelo vrijeme pod kontrolom Udbe, odnosno podzemlja*****.   

* Brine me ta sinkronost emigrantske agresivnosti i Hrvatskog proljeća, koje se usprkos tome održalo u okvirima političke borbe. Vrijeme 1971/72. upamćeno je po gušenju studentskog štrajka i hrvatskog događanja naroda, koje je nazvano Maspok. Zlaven Letica tvrdi da je u tome sudjelovao i otac novog predsjednika Ive Josipovića. Bilo kako bilo, Savka i Tripalo završili su u kućnom pritvoru, a Čičak i Budiša na robiji, kraćoj od očekivane. Možemo reći da su nutarnje čistke bile relativno umjerene i da je jugoslavenska policija oštrije nastupila samo u inozemstvu.
 
** Krajem sedamdesetih Udba je provela čistku emigranata koji su pozivali na političku borbu, bez korištenja sile i terorističkih metoda. Beogradu su više pasali oni koji su pozivali na oružanu pobunu. Nakon ubojstva Stipe Mikulić i Ivan Tuksor 1975/76. u rujnu 1976. su Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić oteli putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu NewYork-Chicago sa 76 putnika. Bila im je namjera iz njega izbaciti nad Londonom, Parizom, Zagrebom i Solinom letke "Poziv na borbu protiv srpske hegemonije". U Parizu je u listopadu 1978. likvidiran Bruno Bušić
 
*** Daleku Australiju pokrivale su jugoslavenske savezne službe. U samoj Europi, republička udba NRH/SRH likvidira je ustaše i hrvatske emigrante, makedonska pripadnike VMRO, srpska i hrvatsku i albansku emigraciju. Ovu posljednju vodili su pod baliste. Republički centri Udbe prirodno su pokrivali susjedne zemlje (komunikacija, jezici, gastarbajterska mreža), a Italiju su dužile Rijeka i Pula, vjerojatno i Kopar i Gorica iz Slovenije. Udba je ubacivala svoje infiltrante u emigrantske organizacije i njihova glasila, a kada to nije prolazilo, likvidirala je autonomne emigrante.
 
**** Kontakti Udbe u inozemstvu često su kamuflirani u crno tržište kućanskih aparata, tesktilnih restlova, konfekcijskih viškova i rabljenih strojeva. Pojedini kanali išli su dugom trasom od "kožara" na Siciliji do "graha" u Makedoniji. U Italiji su "Riječani" i "Puljani" navigavali relativno sigurno. Ubojica je na nekom usputnom križanju preuzimao željezničku kartu iz drugog smjera, koju je talijanska policija pronalazila prilikom privođenja i puštala atentatora na slobodu. Nažalost, Udba je koristila i mrežu narkotika, koju je uključila u svoju doušničku mrežu, čime je praktično srušena komunistička utopija. Sindičić je postao doušnik nakon što je u Rijeci osuđen zbog privrednog kriminala. Dakle, jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje formiralo se kroz četvrt stoljeća i godine 1990. nesmetano preuzelo SRH, odnosno RH. Iako su za SRH služili komunjare, udbaši nisu ideološki zadojeni, poput KOS-ovaca. Više su predatori, grabežljivci, koji razaraju svaki sustav vrijednosti. Kada je Vinko Sindičić pušten iz engleskog zatvora, bez straha se vratio svojima u RH.
 
***** Najveća čistka SIS-a provedena je 2000/2001 - nevjerojatno: pod okriljem Dražena Budiše. Tada je ekipa iz HSLS-a odstranila domoljube pod izgovorom odstranjivanja kriminalaca. Kako to biva normalno u jednoj korumpiranoj zemlji, Javnost je prevarena. Autonomne osobe odstranjene su iz SIS-a, a kriminalci zadržani - navodno dobro poznaju podzemlje, pa ih SIS treba. Ministar Obrane bio je Jozo Radoš (nekada pitomac JNA), njegov pomoćnik bio je Mladen Ružman (SUP SRH), načelnik SIS-a bio je Davor Bišćan (SDS SRH), a saborski Odbor za nacionalnu sigurnost vodila je Đurđa Adlešić (učiteljica sa sumnjivim tečajem ili višom školom iz Banja Luke), svi iz HSLS-a. U normalnoj zemlji takvi ljudi bili bi predmet protuobavještajne obrade, a kod nas su velike face. Jugoslavenska Udba preko svoje široke doušničke mreže kontrolira sve naše stranke. Današnju obavještajnu vojnu službu, koja je preuzela SIS kao svoj protuobavještajni dio, vodi Darko Grdić, navodno rođak Josipa Perkovića, a glavni su mu pomagači nositelji operativne akcije Kameleon, koja je istraživala novinare, civilno društvo i nevladine udruge. U SIS su vraćeni neki Perkovićevi ljudi, koje je 1994. u čudnim okolnostima odstranio Branko Primužak na prijedlog Gojka Šuška, nakon nikada provedene odluke vrha države (najjači sastav) da se cijeli SIS raspusti. Zanimljivo, Perkovićevi kadrovi u SIS-u danas slove kao Mesićevi! Pričekajmo da vidimo da li su isti likovi i Josipovićevi? Odnosno, da li je on njihov?               

Tvrtko Dolić  2010-02-10  Slijepi putnici kroz vrijeme
tvrtkodolic @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Bio je atentator Linden iz Trece uprave SDS za borbu protiv emigracije. Major Udbe - prema svjedočenju njegovog kolege Josipa Majerskog pred minhenskim sudištem. Bloger - http://www.vinko-sindicic-blog.ch/vinko-sindicic-blog.html. Svjedok pokajnik - udbaški je namamio bivšeg kolegu Luku Sekulu iz Švedske u München. Poduzetnik - prebacio je 5.5 millijuna dolara iz Španjolske u Hrvatsku - pokušao je preuzeti jedan viški hotel. Delija - uživa potporu beogradske mafije i srbijanske diplomacije. Uglednik - Beograd je za potrebe njegovog dočeka angažirao predsjedničku gardu. Nedavno je propustio predivnu priliku da postane novi predsjednik RH i stekne nedodirljivost, pa je 05.02.2010 uhićen - jer je Sekulu fizički pridržavao do dolaska bavarske policije. Nakon javne rasprave 16.07.2008, Nadzemaljski sud u Münchenu osudio je na kaznu doživotnog zatvora Krunoslava Pratesa zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu kod Münchena. Njemački Savezni ured za suzbijanje kriminala u Wiesbadenu (BKA) raspisao je tjeralice za Josipom Perkovićem, Zdravkom Mustačem, Ivanom Lasićem i Lukom Sekulom. Prema Branku Traživuku, iz Antiteroristickog odjeljenja SDS, Josip Perković je kasnije službeno protestirao u Beogradu, jer je ubojstvo Đurekovića izvršio crnogorski SDB (u suradnji s beogradskim podzemljem), a organizacijski je to trebao učiniti hrvatski SDS. Prema više izvora u samom činu ubojstva sudjelovali su danas već pokojnici: Ratko Đokić, Radovan Božović Giška, Dragan Malešević Tapi i Željko Ražnjatović Arkan. To baca novo svjetlo na Arkanovo puštanje iz hrvatskog zarobljeništva. Josip Boljkovac tvrdi da je Đurekovićev sin Damir ubijen u Torontu na 50 metara od Gojka Šuška - to ubojstvo prikazano je kao samoubojstvo.
 
Sindičiću pripisuju slijedeće atentate:
(1) Josip Senić - ožujak 1972 - kod Stuttgarta.
(2) Branko Jelić - svibanj1972 - München.
(3) Stjepan Ševo - kolovoz 1972. - kod Venecije - likvidirana je cijela obitelj.
(4) Stipe Mikulić - prosinac 1975 - kod Goeteborga
(5) Ivan Tuksor - kolovoz 1976 - Nica.
(6) Bruno Bušić - listopad 1978 - Pariz.
(7) Stanko Nižić - kolovoz 1981 - Zürich.
(8) Nikola Štedul - listopad 1988 - kod Edinburga - Štedul je preživio ranjavanja.

Sudba
  
U Edinburg je Sindičić stigao sa putovnicom na ime Rudolf Lehotzki (ukradena je švicarskom biznismenu u Zagrebu). Susjedni Kirkcaldy bio je Štedulovo sklonište. Sindičić ga tu dočekao dok je šetao psa i u njega ispalio sedam zrna. Engleska policija uhitila je "Lehotzkog" na aerodromu Heathrow na osnovu prijavljene automobilske registracije - Sindičić je iznajmio automobil na putovnicu Lehotzkog. Kada su propale druge mogućnosti, jugoslavenska diplomacija dala je alibi Sindičiću vezan na gostovanje nogometne reprezentacije u Škotskoj, ali su forenzičari pronašli tragove pucnjave na Sindičićevoj koži(?). Očigledno su Britanci bili ljuti što Beograd izvodi nešto takvo na britanskom tlu, pa je Sindičić osuđen na 15 godina. Daily Mirror imao je prigodan naslov: "Pet dog foils Red hitman's gun bid". Prilikom ubojstva Josipa Senića iz HRB u Heidelbergu, Sindičić se sa djevojkom smjestio u hotelu u Italiji. Noću je prešao granicu i likvidirao svoju metu, a onda otputovao za Veneciju, gdje se našao sa Stjepanom Ševom, kojega je likvidirao u kolovozu iste godine. Nakon 10 godina robije u Škotskoj, izručen je RH, gdje je provedeno sramotno alibi saslušanje glede ubojstva Brune Bušića, za potrebe obmanjivanja Javnosti. Ničim izazvan, Sindičić je izrazio uobičajenu udbašku mržnju prema Savki Dabćević-Kučar. "Niti je bilo proljeća, a po najmanje su u njemu cvale ruže! Za vrijeme njezine vladavine pobijeno je mnogo ljudi." Istina, ali ne po njenom nalogu. Vinko Sindičić rođen je u Staroj Baškoj na Krku.

Tvrtko Dolić  2010-02-09  Vinko Sindičić
tvrtkodolic @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, veljača 6, 2010
Imajući u vidu rezultate druženja Kosor-Pahor, sa zebnjom u srcima očekujemo susret Kosor-Berlusconi, koji će vjerojatno završiti odcjepljenjem Dalmacije i Istre, pod arbitražom EU. Znate, Premijerka je ipak samo žena, a ženskaroš Berlusconi je snažan i agresivan. Zovi me Silivio, Bellissima, reći će joj umilno, uz zanosne tonove "O sole mio …". Na konferenciji za medije, ona popravlja frizuru, a on čvor Croate. Nitko ne zna da li su se prasnuli, ali oboje su razdragani i najavljuju proširenje Osimskih sporazuma do Zadra. Tako nekako razmišlja duhoviti Ante Tomić u današnjem Yutarnjem. Zaboravio je napomenuti da su Slavonija i Dalmacija trenutno u žestokom hrvanju i da ih netko mora pod hitno razdvojiti. Slavonci su preuzeli sve poluge države, a jedini krivac je Splićanin Ivo Sanader. Ante Tomić rođen je baš u Splitu, ali to ga nimalo ne smeta. Možda je njegovo porijeklo bosansko?
 
TKO JE ANTE TOMIĆ?
Kako taj čovjek zrači humorom, priuštio sam sebi mali odmor kroz proučavanje njegovog korijenja. Taj rođeni Dalmoš (iz Prološca!?) pojavno je više bosanski vrući krumpir nego naš hrvatski hladno-međimurski. Navodno vuče porijeklo od Tomića Mijata, vođe bosanskih hajduka iz 17 stoljeća, o kojemu Filip Grabovac u svom djelu Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga iz 1747. kaže: "... samo ovo oću spomenuti, kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka ni će već biti". Nemojte nasjedati na takve floskule, jer iako se Mijat borio protiv Turaka, njegovo porijeklo moralo je biti dijelom tursko. Begovi su uredno koristili feudalno pravo prve bračne noći. Kojega su oni koji su prešli na islam bili pošteđeni. Tako imamo neobičnu situaciju da su bosanski muslimani ostali plavi kao Šveđani, a svi katolici sliče na Antu Tomića. Međutim, kod samog Tomića geni se kompliciraju. Tomićev uradak o BiH u Yutarnjem pokazuje da je vjerojatno vanbračno dijete Stipe Mesića i Vesne Pusić. To je nevjerojatno - duhovit je, a ponekad djeluje blentavo, hrvatski. A opet ni Pusićka ne izgleda hrvatski glupo, iako zna svašta lupnuti, posebno o BiH. Iako je Antiša vjerojatno porijeklom Turčin, glede Bosne je blentav koliko Pusićka i Mesić zajedno, kao i onaj blentavi sultan koji je Austriji prepustio Bosnu. I Hrvatsku!

rsKrajina
NAŠI KNJIŽEVNICI SU TRUBE U POLITICI
Bolje bi bilo da smo se priključili na kanalizaciju, nego na Hrvatsku, barem bi kao govna došli do mora - reče Tomiću mostarski slikar. Tuđman je crtao budalaštine po salvetama, prisjeća se Tomić. Mora da nije vidio ovu posljednju salvetu, koju vam gore prezentiram. Tuđmanovo nesnalaženje u BiH Tomić vidi kao krvavu svinjariju. Navodi Ahmiće, Dretelj i rušenje Starog mosta u Mostaru, spominje Tutu i Štelu, ali zaboravlja onu surovu englesku postrojbu koja je ognjem i mačem kreirala događaje i granice. Propušta naglasiti ono osnovno: Tuđman je potpisao Daytonski sporazum usprkos protivljenju BiH Hrvata, koji su to odbili. RH je sudjelovala u kreiranju ovakve BiH, a sada se Zagreb pravi blesav, pa i Tomić. Tomić se može odreći Tuđmana 117 puta, ali on je bio predsjednik RH i kao takav je odredio lošu poziciju svojim sunarodnjacima u BiH. Svejedno je koliko Mesića grize savjest zbog smjene Stjepana Kljujića, on kao predsjednik RH ima određene obveze prema dijaspori, posebno u neposrednom susjedstvu. Posebno ako je u tome susjedstvu deklarativno konstitutivni narod. Tako Tomić registrira milijarde kuna koje su "odlazile za vojne penzije seoskih vucibatina koje je Tuđman učinio generalima, za plaće pokvarenih činovnika što su izdavali hrvatske pasoše srpskim mafijašima, silni novac koji je služio tek da održi švercersko-obavještajno-gangsterski sustav koji su u amanet ostavili Šušak i Boban, valjalo je uložiti u nekakva sveučilišta, kulturne centre, vrtiće i bolnice …". Gdje su završili hrvatski dinari? Njemačka marka BiH-gastarbajtera preporodila je SRH i unijela nove standarde u privatnoj gradnji i kvaliteti života u samom Zagrebu. Hercegovci su bili najzahvalniji turisti u "Tomićevom" Splitu i drugim ljetovalištima na Jadranu, gdje su ostavljali devize koliko i Nijemci i Talijani. Tomić je previdio našu ružnu stvarnost: korupcija nije prožimala samo BiH, nego i RH, a tako je i danas. Tomić je previdio još nešto: Tuđman i Šušak nisu došli iz hrvatskog nacionalnog inkubatora, nego iz Juge - korupcija je prenesena iz bivšeg komunističkog sustava, bez obzira da li je Tomić stvarno ljevičar ili samo pokušava ispuniti normu za kakvu međunarodnu nagradu.
 
BOSNA SE RASPALA
Antiša, Antiša, razbibrigo naša, kloni se servisiranja hrvatskih struktura, bez obzira da li se radi o svinjarijama Tuđmana, Račana, Sanadera, Mesića, Kosorice ili Josipovića. Instalirani su samo zato jer netko zna da se ne snalaze u RH, a kamoli u BiH. Bez obzira koliko se Mesić trudio da nas uvjeri da se okrenuo protiv Tuđmana zbog Bosne a ne zbog našičke cementare, nema šanse da vrh RH razmišlja pozitivno. Nema šanse da se BiH održi, bez obzira koliko nas oraspolože vicevi o Muji i Fati. Kaže se, je-š zemlju koja Bosne nema i tako to biva. Jer, BiH praktično ne postoji. Kao što smo mi propustili povijesnu šansu za korektan odnos prema bosanskim muslimanima, Sarajevo se jednako izgubilo u daleko jednostavnijoj situaciji glede hercegovačkih Hrvata. U novim nezgodnim okolnostima, kada Ameri vode ratove protiv muslimanskih zemalja, Sarajevo očekuje od Hrvata da se odreknu svog tisućugodišnjeg identiteta u korist sumnjive dosjetke, jer su Bošnjaci turska manjina porijeklom iz Bosne. Naravno, bošnjaštvo se u startu nudi multikonfesionalno, ali ako bismo tako ponudili hrvatstvo, digao bi se protiv nas i istok i zapad. Zašto muslimani nisu prihvatili u muslimansko-hrvatskom entitetu nekakvo multikonfesionalno hrvatstvo, ako ih zanima zajedništvo? TAJ TREN BI SE REPUBLIKA SRPSKA RASFORMIRALA. Zašto bi Hrvati prihvatili jučer kreirano bošnjaštvo, a muslimane ne zanima hrvatstvo, iako su muslimani nastali islamiziranjem Hrvata i Srba? Zanimljivo, muslimani su u istom entitetu s Hrvatima, ali njihov jezik nije hrvatski? To je vjerojatno ispod onoga što su Tuđmanu obećali, kada su ga nagovarali da potpiše Dayton. Pogledajmo različite mogućnosti BiH u skoroj budućnosti:
 
(1) Dajte da minimalno uskladimo svoje spoznajne mape: ako se BiH raspadne, neće se održati. Logično? Ako se BiH održi, ne znači da se iznutra nije raspala
(2) Ako se etnitet Hrvata emancipira u treći entitet, BiH više neće zanimati muslimane.
(3) Ako Hrvati napuste Hercegovinu, dva entiteta postat će dva etniteta, koji će objeručke poklopiti osvojeno - BiH neće zanimati muslimane.
(4) Ako Hrvati ostanu u uvjetima asimilacije, dobit ćemo opet dva etniteta, gdje će bošnjački biti malo razrijeđen glede islama, a srpski glede pravoslavlja. Muslimane neće zanimati ostanak u BiH, jer bi to kočilo pretvaranje današnje "bošnjačke" rodoslovno-vjerske nacije u političku, po uzoru na današnju RH (političko hrvatstvo državljana RH).
(5) Hrvati će najvjerojatnije pokazati otpor asimilaciji u rodoslovni korpus Bošnjaka, pa i u onaj politički, ili kulturni. Alternativa su Krajišnici, kao nešto mekše srpstvo, prelazna opcija za Srpske Krajine, koje bi uključile Republiku Srpsku, Krajinu u Hrvatskoj i Hercegovinu. Imajući u vidu današnju politiku Sarajeva, pa i uobičajeno sljepilo Zagreba, to je najizglednija opcija, jer takve Srpske Krajine trebaju ovoliki broj Hrvata na tolikom teritoriju. Isto tako, Srpske Krajine trebat će te BiH-Hrvate radi podjele BiH u njihovu korist, nakon cijepanja muslimansko-katoličkog entiteta. Srpske Krajine bit će impozantna država, veličine buduće okljaštrene Hrvatske.
(6) Generiranje novog Predziđa kršćanstva, privremenom podjelom na vjerskoj osnovi na šire konfesije, dakle na muslimane i kršćane, ponovno će dovesti do podjele BiH. Hrvatska tu ima najveće mogućnosti za prirodnu popunu uz Unu, ali samo ako uđe u sveukupni redizajn nacije, dakle ako se duhovno vrati u Branimirovo vrijeme jedne nacije sa dvije crkve. Međutim, otpor takvim promjenama dolazit će i od Srpske pravoslavne crkve u RH i od Vatikana.
(7) Nitko ne zna što se sprema u trokutu Beograd-London-Moskva. Da pitamo Antu Tomića?
 
SRBI SVI I SVUDA
U svakom slučaju, pogrešne računice glede BiH oslanjaju se na pretpostavku da Hrvati u BiH neće prihvatiti novi etnitet na bazi srpskog ili nekog prelaznog prema srpskom. To su jako bedaste računice, posebno kada je u pitanju Zagreb, koji od Zvonimira na ovamo nije bio u hrvatskim rukama. Nedavno mi je razočarani Hrvat Bunjevac poslao poruku da odbacuje hrvatstvo u korist Bunjevštine, jer se Zagreb odrekao Bunjevaca, a njemu se takva nacija gadi. To je zaista moguće samo kod nas. Zapravo pokazuje realno stanje, koje se skriva od nacije: RH nije u rukama Hrvata, nego naših neprijatelja, koji su ušli u privremenu mimikriju dok ne provedu svoje protuhrvatske ciljeve, sve o našem trošku, uz obilje svega: novca, materijalnih dobara, privilegija i javnih počasti. To što su nam učinili "naši" dužnosnici u ovih dvadeset godina RH, ne bismo dočekali u bilo čijoj direktnoj okupaciji RH. Ovih dana rješava se problem dvojnog prebivališta nekih Hrvata iz BiH, koji su živjeli na dvije lokacije na potezu RH-BiH. Valjda je u tijeku osveta Hrvatima u BiH zato što nisu glasovali za Hebranga. To će potaknuti trajno iseljavanje Hrvata iz BiH i oslabiti ekonomsku i političku snagu hercegovačkih Hrvata u odnosu na Sarajevo. Na kraju ekonomski koštati RH, jer samo s Hercegovinom imamo pozitivnu trgovinsku bilancu.            

Tvrtko Dolić  2010-02-06  Ante Tomić Mijat
tvrtkodolic @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 68 | Prikaži komentare
petak, veljača 5, 2010
Glede harača, treba napomenuti da administracija praktično pljačka radnika i poduzeće skoro za trostruki iznos. Zamislimo sve te pozitivne efekte u slučaju da se radnik odrekao istog iznosa u smislu manje neto plaće. Imali bismo i manje cijene energenata, pa bi to donijelo dodatne povoljne efekte. Recimo da ste samac i da nešto sitno radite u nekom poduzeću. Tada je vaša bruto plaća negdje oko 15.000 kn. Kalkulacija vaše neto plaće 8.903,23 kn je ova:
 
17.580,00  drugi bruto
  2.580,00  doprinosi na plaću 17,2%
15.000,00  prvi bruto
  3.000,00  doprinosi iz plaće, 20%
  1.800,00  iznos oslobođen od poreza
12.000,00  privi neto
10.200,00  porezna osnovica
  2.310,00  porez iz plaće
     415,00  gradski prirez 18% na porez iz plaće
  9.724,20  drugi neto
     370,97  harač 4%
  8.903,23  treći neto - iznos za isplatu
 
U čemu je kvaka? Pa, recimo da ste odlučili radi boljeg poslovanja svog poduzeća odreći se plaće u neto iznosu harača, dakle za 370,97 kn. Dovoljno je reći da bi vaš prvi bruto bio manji za 925,86 kn. Tada bi imali približno ovakvu kalkulaciju:
 
16.654,12  drugi bruto
  2.444,12  doprinosi na plaću 17,2%
14.210,00  prvi bruto
  2.842,00  doprinosi iz plaće, 20%
  1.800,00  iznos oslobođen od poreza
11.368,00  privi neto
  9.568,00  porezna osnovica
  2.088,80  porez iz plaće
     375,98  gradski prirez 18% na porez iz plaće
  8.903,22  drugi neto - iznos za isplatu
 
UŠTEDA PODUZEĆA BILA BI: 135,88+158+221,20+39,82+370,97=925,86 kn
 
Dakle, nisu vas opljačkali za 370 kn nego čak za 925 kn, jer su razliku uzeli od vašeg poduzeća. Najsmješnije u svemu tome je što oni na proračunu samo vrte novac u prazno. Njihova plaća izdvaja se iz proračuna, a porezi se vraćaju u proračun i dijelom prelijevaju u gradski prirez. Ako činovnik digne plaću, državu to košta više, a grad profitira!? Tako vas banda vrti u krug i zamagljuje suštinu. U slučaju smanjenja neto plaća za iznos harača, proračun bi glede onih koje plaća bio u plusu, u našem pojedinačnom slučaju za 40 kn, koliko bi manje prebacio Bandiću, ili drugoj poreznoj referenci. Nešto sitno stradali bi i mirovinski fondovi. Međutim, ta skoro trostruka ušteda poduzeća u slučaju smanjenja plaća za iznos harača, preporodila bi poduzeća, uključujući i ona javna. Uštede na plaćama odrazile bi se i na cijenu energije, što bi donijelo višestruke koristi. Vi bi dobili istu neto plaću, a poduzeće bi uštedjelo trostruke novce u odnosu na harač i dobilo jeftinije inpute za svoje proizvode! Bio bi to pravedno raspoređen Interventni fond bez riskantnog povlačenja rezervi HNB, sa povoljnim djelovanjem na cijenu svih usluga. Naravno, sama disciplina poduzeća bila bi teško provediva, možda jedino kroz zamrzavanje plaća uz primjenu 4% smanjenja neto iznosa. Analiza svejedno ostaje kao prikaz otuđenih struktura, koje su uvijek parazitske, a najčešće su suvišne i nepotrebno opterećuju proračun. Proračun bi bio manji, ali bi više od toga pale obveze, pa bi bio efikasniji, što bi povoljno djelovalo na sveukupno gospodarstvo, koje ima na grbači administraciju dovoljnu za Njemačku ili Francusku.

Tvrtko Dolić  2010-02-05  Fiskalna pljačka
tvrtkodolic @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Ameri su vojno angažirani u susjedstvu Afganistana! U prekjučerašnjem napadu na konvoj automobila kod pakistanske srednje škole za djevojke, nisu poginula četiri novinara, kako su tvrdile svjetske agencije, nego tri američka vojnika! Dakle, Ameri su već tamo. Američki angažman u Pakistanu nije spomenut u sigurnosnim izvješćima američke administracije pred Odborom za obavještajne službe američkog Senata, u utorak, dan ranije. Šef američke obavještajne zajednice je Dennis Blair, a upozorio je na međunacionalnu netrpeljivost u Bosni, opstrukciju Daytonskog sporazuma od strane Republike Srpske, potrebu da se Kosovo i dalje drži pod "povećalom", kao i na probleme s Rusijom, koja vojno i diplomatski podržava odcjepljenje Abhazije i Južne Osetija od Gruzije. Rusija drži bivše sovjetske republike prirodnom zonom svog utjecaja, a možda sličnim putem ide i Srbija. Isto tako, šef CIA Leon Panetta predviđa djelovanje Al-Qa'ide preko usamljenih terorista bez dosjea, čime daje izgovor za potpuno ukidanje građanskih sloboda. Ništa o američkom vojnom angažmanu u Pakistanu, koji je počeo najkasnije 2008. godine. Toliko o američkoj demokraciji, koja je cijelo vrijeme goli izvozni proizvod. Nobelovac i naša lažna nada, crni američki predsjednik Barack Obama, nije nikakav civilizacijski zaokret, nego običan američki izvozni proizvod. Kao i svi ratovi koje Ameri trenutno vode.
 
AMERI MIJENJAJU STRATEGIJU
Američki izaslanik za Pakistan je dobro nam poznati lažac Richard Holbrook. Govorio je o pakistanskoj granici kao o crvenoj liniji za američke trupe u Afganistanu. To vam je laganje s faktorom istine. Kada američke afganistanske trupe pređu u Pakistan, nisu više afganistanske nego pakistanske. Isto tako, pakistanski dužnosnici tvrdili su da niti jedan američki vojnik nije stupio na njihov teritorij, a danas priznaju prisutnost američkog kontigenta od 200 vojnika, što je zgurano pod misiju Frontier Corpsa za obuku pakistanskih vojnika protiv pograničnih Talibana, koji se navodno ubacuju iz Afganistana, preko granice koju kontroliraju Ameri? Idemo pogledati financijsku stranu te pogodbe. Dakle, Ameri plaćaju Pakistanu godišnje milijardu i pol dolara za svoju obuku pakistanskih vojnika! Ups! Ne znam čime su se mogli opravdati dosadašnji američki napadi bespilotnim letjelicama na ciljeve u Pakistanu? To je dopušteno! Da li su to nekakve probe za slične napade na Iran, koje je već poduzimao Izrael.    
 
IRAN JE KLJUČ
Govori se o situaciji Laos-Vijetnam, koja je ipak bila nešto drugo. Vijetnamski gerilci danju su se sklanjali u Laos, a noću izvodili diverzantske udare u Vijetnamu. Ameri kontroliraju Pakistan, pa se o takvoj mogućnosti može govoriti samo u odnosu na Iran. Uostalom, situacija u Iranu i Iraku direktna je posljedica zapadnih obavještajnih igara. Ameri su nekada davno imali svoje obavještajne utvrde na iransko-sovjetskoj granici, a Pahlavijev proeuropski Iran bio je četvrta vojna sila u svijetu. A onda je francuska obavještajna mreža podržala Homeinijev fundamentalistički puč u Iranu. Homeini je dirigirao pobunom iz Pariza! Spriječeno je širenje šiitske revolucije kroz podršku Saddamu. Imali smo teške iransko-iračke ratove, a onda američke pustinjske oluje protiv Saddama, a u zaleđu tih ratova Izrael je širio svoj teritorij. Kako Ameri sve više gube kontrolu u Afganistanu i Iraku, može im pomoći samo Alah, pa će možda musliman kao novi američki predsjednik biti novi američki izvozni proizvod. Moglo bi se dogoditi da se ovaj put Ameri sklanjaju u Iran, a noću vrše diverzantske napade u Afganistanu i u Iraku, odnosno u nekoj državi na sjeveru, u skoroj budućnosti. Kapital je iznad svega, pa možemo očekivati i da se Ameri povuku iz Iraka u Iran mirnim putem. Na sigurno? Bilo kakvim ulaskom u Iran ugrozit će kinesku privredu, koja koristi iransku naftu. Dok ozbiljno zveckaju oružjem, Ameri optužuju Kinu za hakerski napad!? Glede Bosne, sve kršćanske fundamentaliste pozivam na oprez, jer će se preko nje i Kosova Ameri prezentirati svijetu kao prijatelji Islama.  

Tvrtko Dolić  2010-02-05  Iran je novi Laos

REFERENTNI TEKSTOVI:
2009-12-08  
Proliveno-crno-zlato
2009-12-07  Alahov-hram-iznad-Rijeke
2009-12-04  Pripreme-za-okupaciju-Irana
2009-12-03  
Isus-je-Hrvat-iz-Helmanda

Afga 

tvrtkodolic @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 4, 2010
Tony Blair je ratni zločinac i ne treba nam za planiranje i organizaciju Olimpijade - kaže brazilski pisac Paulo Coelho, poznat široj čitalačkoj publici po pripovijetci Alkemičar, u kojoj nam sugerira da je naše blago doma i da često odlazimo u svijet u potragu za onim što već posjedujemo, ali ne prepoznajemo. Međutim, kod nas se baš u književnosti događaju, zapravo dešavaju krive veličine. Coelhova oštra izjava protiv zapadnih obavještajnih igara i njihovih šaptača pokazuje razliku između svjetskog književnika i našeg domaćeg pripovjedača, koji se radi prodaje i prevođenja njegovih djela na druge jezike, redovno zavlači strukturama, kako onim domaćim, tako i izvanjskim centrima moći. Može se reći da su svi pali: od starijih Mile Budaka, Miroslava Krleže i Ive Andrića do mlađih tipa Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić i Ivan Aralica, ili još mlađih tipa Miljenko Jergović. Više sam puta upozoravao na Jergovićeve hvalospjeve Ivi Sanaderu. I bio krivo shvaćen. Oprostite mi na ovoj digresiji, jer tema je Bosna, koja je nova žrtva šaptača i sumnjivih književnika. Ipak je sve to povezano, jer Bosna nasušno treba autonomne književnike poput Meše Selimovića, koliko i autonomne muslimanske političare. Nažalost, poželješe se drumovi Turaka, ali Turaka više biti neće.
 
ENGLESKI BLAIR, PA AMERIČKI …
Jedan drugi Blair, Dennis, američki je šaptač, šef svih obavještajnih službi u SAD, na neki način iznad i MI6 i Mosada. Podnio je u utorak pismeno izvješće Odboru za obavještajne službe američkog Senata. Naglasio je rast međunacionalne netrpeljivosti u BiH i opasnost od jačanja međusobno isključivih nacionalnih programa. U istom izvješću piše da Srbi revidiraju Daytonski sporazum, a da bosanski Muslimani i Hrvati žele dokinuti podjelu države jer žele u EU. Dok se rašireno nasilje i službeni raspad države ne čine izglednim, etnički interesi još dominiraju političkim procesima, a reforme kasne zbog prijepora između etničkih grupa - kaže moćni Blair. Nitko ne zna otkud najedanput taj konsenzus Muslimana i Hrvata, jer Hrvati traže vlastiti entitet. Kada su sile u pitanju, naše je raspoloženje uvijek zadano, kako njima odgovara, a sa drugima se ljubazno pregovara. Blair strahuje od ruskog utjecaja na bivše sovjetske susjede. Rusija je ratovala sa Gruzijom u kolovozu 2009. zbog odmetnutih pokrajina Abhazije i Južne Osetije. Amere smeta što Rusi bivše sovjetske republike drže prirodnom zonom svog utjecaja, kao da nisu zajedno potpisali Jaltu, a u rusko ime potpis je stavio Gruzijac. Blair upozorava na sukob Armenije i Azerbejdžana oko problematičnih regija Nagorno-Karabah. Za Kosovo kaže da i dalje treba "pažnju" - politički izraz za obavještajno uplitanje. Zanimljivo, ništa o Al-Qa'idi, koja se očigledno tretira samo na taktičkom planu. Poslužila je svrsi i sada ide u normalnu proceduru. O njoj je pred senatskim odborom govorio šef CIA Leon Panetta. Predviđa nove napade u roku tri do šest mjeseci preko usamljenih operativaca bez dosjea - koji predivan izgovor za ukidanje građanskih sloboda i ljudskih prava.
 
SALAFITI i/ili VAHABITI
Kako to biva i na filmu, dok je Dennis Blair izlistavao izvješće, pokrenuta je operativa u BiH. Oko 600 policajaca uhitilo je sedam salafita u BiH, u selu Maoča, nedaleko čuvene tržnice Arizona u Brčkom, gdje čovjek zaista može kupiti sve što poželi, od arkanovaca do vahabita. Selo Maoča posljednji je raj na Balkanu - nema struje, nema Interneta. Salafiti su sunitska skupina, koja strogo slijedi Prorokovo učenje. Poznajemo ih kao vahabitie iz Saudijske Arabije, što je navodno pogrdan izraz za salafite. Bože moj, salafiti su stigli u susjedstvo tadašnje američke vojne baze kod Tuzle, koja se nije zvala Jastreb nego Orao, a nitko ne zna da li su se salafiti iskrcali zajedno s američkom vojnom opremom ili su stigli s televizorima iz Dubaia za Arizonu, uz kontigent našeg ili srpskog uvoznog lobija, svejedno. U svakom slučaju,  Bosna šokira Engleze, Amere i Francuze. Izbezumi ih ta skrivena stvarnost, koja nema veze sa njihovom virtualnom zbiljom iz kompjutorskih igara. Moderni Bosanci, odnosno Bošnjaci, pojavno su hrvatski manageri - skupa odijela, glatko obrijani, moderne cvikere, friško obrezani. Jedna skupina mudžahedina pobjegla je od Sarajlija glavom bez obzira još 1995. i stigla na Unu. Molili su Tuđmana da im dozvoli prolazak kroz RH. Nisu to naši! - vikali su razočarani mudžahedini za bosanske muslimane i klekli da ih propustimo. Englezi i Ameri posiju svoje gluposti, pa tek kada jalovi hibrid nikne, slijedi novi rat do istrjebljenja. Često se pitamo, tko je doveo na vlast Saddama? Pa, sam Irak je formiran nakon WWW i prije www, odlukom velikih sila! Dennis Blair govori o lošim odnosima "između Hrvata, Muslimana i Srba". Očekivao sam da će pisati "između kršćana i muslimana", ili "između katolika, pravoslavaca i muslimana", ili "između Hrvata, Srba i Bošnjaka". Ameri ne kuže što su skuhali, a ponovno misle da jedino oni mogu napraviti reda.   
 
BOSNA SE RASPADA
Na žalost svih nas, BiH se raspala onoga dana kada su na vrhovima Tušnice kod Tomislavgrada isključeni odašiljači HRT. Muslimani su taj sudbonosni kiks izveli posve nepotrebno, nakon što je satelitska televizija ušla u hercegovačka kućanstva. Mogli su pričekati digitalizaciju sarajevskih programa i sve kamuflirati pod dolazak nove tehnologije. Međutim, jastrebovi su uvijek nestrpljivi i možda je to dobro, jer kako bismo ih drugačije detektirali. Zagrebački TV-programi ignoriraju Hrvate u BiH, jednako kao i hrvatska politika, koja tu suludo slijedi Stipu Mesića i Vesnu Pusić, koji su čudna stvorenja, specijalisti za Jugu koji ne kuže Bosnu. Kada su bosanski četnici zajedno s tadašnjom JNA provodili genocid nad bosanskim muslimanima, vrh RH krivo je pomislio da se tu može posluživati bilo tko. S druge strane, današnje Sarajevo pokazalo je da ga smeta sve hrvatsko i da sadašnji odnosi vode tihom iseljavanju Hrvata iz BiH. Islamski jastrebovi misle da će se nakon toga lakše obračunati i sa Srbima, a orlovi Republike Srpske veselo promatraju kako zahvaljujući ćoravoj politici Sarajeva postaju novo predziđe kršćanstva. Mesić je izgubljen u prostoru i vremenu. Najavljuje napad na srpski koridor u Bosanskoj Posavini, a Dodik je spreman prihvatiti hrvatske izbjeglice iz muslimansko-katoličkog entiteta. Pitamo se kako su od Domagoja na ovamo hrvatski pravoslavci postali srpski? Upravo se odvija nešto slično: Zagreb je rezerviran, a Banja Luka otvara vrata. Slično se događa u Vojvodini. Crkva se brine o katoličkim enklavama, ali službeni Zagreb ostao je distanciran od Hrvata, pa se naša manjina oko Subotice podijelila u dvije skupine: Hrvati Bunjevci i samo Bunjevci, koji su dobili svu potporu Beograda, kao što će je dobiti i Hrvati Hercegovci, koji će postati samo Hercegovci, pa onda hercegovački Krajišnici, a na kraju Srbi. Nije loše, oni za razliku od nas u RH imaju kakav takav izbor.  

Tvrtko Dolić  2010-02-04  Bosna šaptom pade 

Most

tvrtkodolic @ 11:57 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, veljača 2, 2010
Odbijajući obnoviti zagrebačku Sinagogu, HRVATSKA USTRAJNO PERPETUIRA USTAŠKI ANTISEMITIZAM, barem pasivno, piše u Yutarnjem listu od 30.01.2010. Isti autor reče 19.06.2009 da JASENOVAC NIJE SIMBOL NJEMAČKOG HOLOKAUSTA, UVEZENOG OKUPACIJOM, KAKO JE BIVALO DRUGDJE, NEGO AUTOHTONOG HRVATSKOG. Ne, nije to moja provokacija. Slovkao je to Inoslav Bešker - dakle, imamo grub govor mržnje. Dobri ljudi, Bešker nije jedan od nas. To ne znači da je presvučeni ustaša, ali da se radi o prijetvornom Hrvatu potvrdit će vam svaki bolji psiholog. Naime, Bešker je bio katolički sjemeništarac, što samo po sebi nije ništa loše. Besplatno je dobio temeljnu vjersku naobrazbu i još savladao grčki i latinski. Nakon što se skinuo sa crkvenog kazna, Juga je dobila jeftinog dopisnika iz Rima. Ali, nije to tako lako. Treba glumatati vjernika četiri godine. Kada takav agnostik uvjeri popove u svoju duboku vjeru, nema te dopisničke ili doušničke uloge koju ne može igrati. U svakom slučaju, takvoj osobi vjerujem koliko i nekom našem političaru.

Hramka
SINAGOGA JE STALNO TU
Prije svega treba reći da je hram neuništiv. Kada upućena osoba prođe Praškom ulicom u Zagrebu, ima osjećaj njegove prisutnosti. Danas je uz naš centralni trg, pa netko pomišlja da smo Židovima ljubazno dali dobru lokaciju. Međutim, ništa od plemenitosti. Početno je podignuta na zagrebačkoj periferiji. Kako se Zagreb širio, periferija je uzmicala, pa je Pavelić podigao džamiju na današnjem Trgu hrvatskih velikana, a najnovija džamija podignuta je opet na uvjetnoj periferiji, u Borovju. Jedino je srpska pravoslavna crkva podignuta u tadašnjem središtu grada - njihov je bio kralj. Moć hrama nije omeđena onim tko ga podiže. Mnogi su rušili hram u Jeruzalemu, a onda ga podizali: Asirci, Perzijanci, na kraju i Idumejac Herod Veliki, koji je istrijebio židovsku kraljevsku lozu. "Pavelićeva" džamija pretvorena je u partizanski muzej, pa u partizansko-braniteljski, ali svejedno imamo taj osjećaj da to nije to, a mnogi katolici instinktivno se prekriže kada prolaze u susjedstvu. Bez obzira tko što zatirao, trag ostaje. Tri stara groba u Solinu dokazuju da su Židovi bili na Jadranu već u 3. stoljeću.
 
A SINAGOGA NA MAŽURANCU?
Dakle, Bešker nas u svakom slučaju besramno obmanjuje. Trenutno nema drugu mogućnost da utjecajnim Židovima glumi prijatelja. Do obljetnica pokolja na Bleiburgu i proboja iz Jasenovca dijeli nas nekoliko mjeseci, Thompson se nešto ulijenio, pa Bešker očajnički traži ustaške duhove u Praškoj ulici u Zagrebu, a tamo ga začuđen promatra Ezra, koji je takve kao Bešker najurio iz Jeruzalema. Beškera razotkriva ono što propušta naglasiti. DAKLE, PRIJE DVIJE GODINE 16.03.2008, U ZAGREBU, NA MAŽURANIĆEVOM TRGU, PERPETUIRANE USTAŠE PODIGLE SU NOVU SINAGOGU! Pročitana je zahvala glavnog rabina Izraela, a rabin Bet Israela Kotel Da-Don blagoslovio je novo svetište. Secesijski uređena sinagoga privremeno je rješenje grada Zagreba do obnavljanja sinagoge u Praškoj ulici, koju je 1942. srušila ustaška vlast. Izgrađen je dodatni prostor za židovsku vjersku zajednicu Bet Israel, kojoj je na čelu obitelj Goldstein. Bio je prisutan i hrvatski predsjednik Stipe Mesić, koji je jučer odlikovao Efraima Zuroffa. A Internetom kruže Mesićeve snimke veličanja ustaštva!? Prije dva dana, u HRT-emisiji Nedjeljom u dva, reče da je to radio zbog novca!? Nisu problem Židovi, nego "naši". Ali, kao što rekoh, nije presudno tko hram podiže - to je pitanje Božje providnosti i Božjeg plana. Bitno da je tu.
 
PODJELE ZAGREBAČKIH ŽIDOVA
Tu počinju neki problemi, kojima nije kriva Hrvatska, niti ovako presvučeni Mesić, nego prijepori između pojedinih zajednica hrvatskih Židova. ŽIDOVSKA OPĆINA ZAGREB SMATRA SEBE JEDINIM BAŠTINIKOM SRUŠENE SINAGOGE U PRAŠKOJ ULICI, PA SE PROTIVI SUDJELOVANJU ZASEBNE ZAJEDNICE BET ISRAEL U NJENOJ OBNOVI. Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus naglasio je kako Bet Israel čini beznačajnih 1,5 posto židovske populacije u Zagrebu. Ako to tako gledamo, Bet Israel bi se trebao zadovoljiti onim što je već osvojio na Mažurancu. Međutim, tu dolazimo do onog čestog pitanja: tko danas vlada Hrvatskom? Partizan Slavko Goldstein pripadao je jugoslavenskim strukturama. Iako je jedan od osnivača HSLS-a, bio je umrežen na strukture RH preuzete iz SRH. Goldsteini su pametni ljudi, ali taj partizanski okvir ne igra kod većine Židova, koji sve više ukazuju na privatne interese. Bez obzira koliko Goldstein brani sve partizane i različite kolaboracioniste presvučene u partizane, Židovi su svjesni činjenice da je komunistički pogrom bio jednako poguban koliko i nacistički. Staljin je krcao Židove u sibirske logore, a stradali su i u komunističkoj Poljskoj. Tito je 1.500 Židova iz SRH iselio u Izrael, više nego što ih je u SRH ostalo. Direktno je slao oružje izraelskim protivnicima. Zeleno-crvena osovina Gadafi-Naser-Tito-Asad-Saddam sijala je terorizam na sve strane, često o našem trošku i uz "našu" logistiku, a repovi su ostali. Naravno, Palestinci su iskorišteni i žrtvovani.
 
ŽIDOVIMA TREBA DATI VIŠE
Dakle, trend je presvući nutarnje probleme judaizma u RH pod perpetuiranje ustaškog antisemitizma. Bešker je negdje zametnuo komunizam, pa škrto kaže da su fotografije rušenja sinagoge u Praškoj objavljene prvi put 1986. u Vjesniku. Kako nam zbori Bešker, (komunistički) Zagreb je 1989. odbio inicijativu za gradnju kulturnog centra i sinagoge, jer se to nije uklapalo u urbanistički plan, a odgovornom proglašava tada drugaricu Marinu Matulović-Dropulić. Da vas podsjetim o kakvoj se ustašici radi: riječ je o jedinoj predstavnici Tuđmanove vlasti koja nije poljubila Ivana Pavla II u ruku. Bože moj, papa je tražio od nje dozvolu za novu crkvu u Zagrebu, a ne ona od njega! Ali, eto, ustaški ateisti zgurali su se u strukture SRH/RH. DA NETKO ZAISTA PITA HRVATE I HRVATSKU, ŽIDOVI BI DOBILI CIJELI BLOK IZMEĐU PRAŠKE, PETRINJSKE I ZRINJEVCA! Na našu žalost i nesreću zagrebačkih Židova, RH je okupirana od strane jugoslavenskih fašističkih struktura, koje ne dopuštaju da se odnosi između Hrvata i Židova normaliziraju.
 
A KAKO TO GLEDA BEOGRAD?
Možda Beškera lakše dekriptiramo po onome što mu promaklo? Recimo, 30.06.2009, dva tjedna nakon što nas Bešker podsjetio na autonomni hrvatski fašizam, sastali su se predstavnici 46 zemalja u češkom Terezinu, odakle su poslane tisuće djece u logore smrti. Na pripadajućoj praškoj konferenciji donesena je Terezinska deklaracija o imovini iz vremena Holokausta. Hrvatska je sudjelovala u radu konferencije, a Srbija je poslala samo promatrača, kao i Vatikan. Bilo je predivno vidjeti Srbiju i Vatikan, rame uz rame protiv celog sveta. Prema Beškerovoj logici, autonomni srpski fašizam pobio je oko 14.500 Židova. Beograd je proglašen Judenfrei. Međutim, kako smo to mogli i očekivati, samozvani zaštitnici Židova na Balkanu pričaju druge priče kada smo došli do teme povratka židovske imovine. I gle čuda za Beškera, beogradski spomenik žrtvama podignut je tek 1995. godine. Tek je u travnju 2006. inicirana izgradnja memorijalnog centra Sajmište!? Kako je to promaklo ocu i sinu Goldstein? A, da! Zaboravio sam - oni su politički Hrvati, prije svega okrenuti zločinima vlastitog političkog naroda.  
 
NEKOLIKO VAŽNIH NAPOMENA

Židovi su vanzemaljci
Pametni su, velike glave i vjerojatno zakržljalih nogu, osim onih u Mosadu. Riječ je o nevjerojatnom bogatstvu kultura, koje imaju svaka svoju povijest, jezik i religijske kultove, od jahvizma do kabale. To što oni slave, nikako nije od ovoga svijeta. Svako malo domoroci ih protjeraju, a onda osvanu neki novi Židovi u nekoj novoj kozmičkoj kataklizmi. Britanski znanstvenik Chandra Wickramasingehe tvrdi da je život na Zemlju došao s kometom. Najprije je pao meteorit u Meki, a sto metara dalje pojavio se praotac Abraham/Ibrahim. A onda su stigli asirski i kaldejski terminatori i rastjerali sve redom. Meteorit je opet zazvizdio u 4. stoljeću prije Isusa i u Jeruzalemu su osvanuli Ezra i neki novi štovatelji Boga jedinoga. Povrat imovine dogodio se u sekundi. U vrijeme slavnog Augusta dojezdila su u Galileju nebeska tri kralja prateći nekakve padajuće zvijezde i tu se pojavio Isus, koji je zasigurno bio vanzemaljac. Kako rekoše, Sin Božji, ali ne onaj alien kojega su čekali Židivi. A onda su Rimljani ponovno raselili Židove i evo ih prvi put na Jadranu. Na kraju 11. stoljeća 97% Židova bili su pirinejski Sefardi, a 1931. 92% činili su Aškenezi. Ima nešto privlačno u judaizmu, što mi ostali uopće ne možemo dokučiti. Navodno su u 8/9. stoljeću Kazari kao tursko pleme u kaspijskom bazenu formalno birali judaizam da izbjegnu izbor između kršćanstva i islama. Stoljećima su glumili Židove i na kraju postali Židovi. I onda su glupi Španjolci nakon osam stoljeća rekonkviste protiv muslimana i Maura, protjerali i Židove, točnije sefarde. Dogodilo se to stoljeće nakon bitke na Kosovu. Bilo je to famozne 1492. godine, kada se prvi put tiskalo Petoknjižje. Kolumbo je te godine zakoračio na zemlju Hispaniole - otkrivena je Amerika. Otomanski sultan Bajazid II Pravedni poslao je svoju mornaricu da preuzme dio židovskih prognanika, koje je prevezao u Tesaloniki i Izmir, a moguće je da tada sefardi prvi put dolaze na Jadran. Može se reći da je dolazak zlata iz Zapadne Indije zrcalno i sudbinski pratio odlazak Židova. Gramzivi Španjolci krivo su birali. KOBNO PROTJERIVANJE ŽIDOVA IZ ŠPANJOLSKE BILO JE POGUBNO PO ŠPANJOLSKO GOSPODARSTVO, KAO ŠTO JE PROGON ŽIDOVA SLOMIO NDH. Isto tako, u Hrvatskoj su danas svedeni na brojku od oko 1.700, tako da ponovno imamo španjolski problem, bez obzira koliko je bogat Interventni fond. Sefardi i aškenezi su gospodarski i trgovački podigli naše krajeve, ali u kasnijem surovom vremenu borbe europskih sila za kolonije i zone utjecaja, i Hrvati su učinili krivi izbor, ako o svojoj volji uopće možemo govoriti.   
 
Srpsko-jugoslavenski antijudaizam
Teško je objasniti Beškeru i društvu, da je ustaški pokret osnovan u fašističkoj Italiji nakon ubojstva Stjepana Radića u beogradskom parlamentu. I da Mussolini nije imao običaj pokretati autonomne hrvatske procese. JUGOSLAVENSKA VLADA POTPISALA JE S HITLEROM PAKT, koji nije srušen od strane srpskog antifašizma, nego obavještajno, kroz englesku trgovačku mrežu. Srbi nikada nisu oprostili ćifutima kada su 1804. za vrijeme Prvog srpskog ustanka protiv Turaka preselili na drugu stranu Dunava i priključili se prethodno protjeranoj zajednici u Zemunu. Godine 1861. beogradska vlast donijela je dekret o protjerivanju šezdeset židovskih obitelji, koji nadomješta DISKRIMINACIJSKIM ZAKONOM, u smislu da se Židovi mogu baviti samo određenim profesijama i unutar židovske zajednice. Građanske slobode nisu vrijedile za Židove sve do 1889. godine! Prije njemačkog bombardiranja Beograda, jugoslavenska je vlada na nagovor ministra Antona Korošca iz Slovenije uvela više ANTISEMITSKIH ZAKONA (clausus census u visokom obrazovanju i javnoj službi / zabrana rada u proizvodnji i trgovini hranom / Židovi su označeni kao nacionalno nepouzdani i slično). Raspadom Juge raspao se i Savez jevrejskih općina. U Srbiji je osnovano Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva s ciljem pridobivanja simpatija svjetskog židovstva.
 
Hrvatski Židovi
Suprotno dojmu koji stvara Bešker, Zagreb je na Balkanu bio grad slobode. U Zagrebu je 1919. osnovan Savez jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS, a onda i Savez cionista Jugoslavije. Počinje izlaziti i omladinski Gideon i list za djecu Haaviv - Proljeće. Za obljetnice 1000 godina Hrvatskog kraljevstva, godine 1925. osnovana je samostalna ortodoksna Židovska općina u Zagrebu, a slijedeće godine sefardi stvaraju vlastitu. Zagrebački Židovi podigli su 1927. zgradu rabinata na uglu Petrinjske i Amruševe ulice. U Zagrebu je osnovan Odbor za pomoć Židovima iz Njemačke. Njegovim posredovanjem je do 1940. oko 50.000 osoba prošlo iz Njemačke prema Palestini, a nakon okupacije Jugoslavije velik je broj tu ostao blokiran, te ih je stradalo oko 4.000, uglavnom u "slobodarskom" Beogradu. U Hrvatskoj je živio Lavoslav Šik, odvjetnik, publicist, cionistički aktivist, kolekcionar i vlasnik jedinstvene knjižnice judaicae et haebraicae. U Zagrebu 13. i 14. stoljeća postojala je sinagoga, a na čelu židovske zajednice stajao je magistratus Judaeorum. Protjerani su 1456. iz Hrvatske i Slavonije unutar europskih pokreta protiv Židova. Dolaskom Habsburgovaca 1526. godine, Židovima je bilo zabranjeno naseljavanje u slijedećih 200 godina. Nakon što je papa Pavao IV protjerao 1556. godine Židove iz Ancone, sklonili su se u Dubrovnik. Krajem 18. stoljeća Židovi su se doseljavali iz Češke, Moravske i Gradišća. U tom moru tragičnih gluposti protiv Židova, imali smo i porez na toleranciju Josipa II iz 1782. Zanimljivo, rabin Rokonstein pokušao je u Zagrebu osnovati Veliki rabinat za cijelu monarhiju. Odlukom Hrvatskog sabora iz 1873. Židovi su ostvarili punu emancipaciju u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Tada je došlo do velikih pogroma Židova u sjeverozapadnoj Rusiji, a dogodila se i afera Drayfus u Francuskoj. Većina Židova u Hrvatskoj bili su aškenazi, a tek manji dio sefardi, u Dalmaciji. Tragična sudbina Židova u NDH nije tema ovoga teksta, koji traga za autonomnim hrvatskim antisemitizmom.
 
Židovi u RH
U vrijeme Domovinskog rata agresorska JNA oštetila je sinagogu u Dubrovniku, kao i sjedište Židovske zajednice u Osijeku. U ZAGREBU JE U KOLOVOZU 1991. BEOGRADSKA TERORISTIČKA KOG MINIRALA UREDE I MOLITVENU DVORANU ŽIDOVSKE OPĆINE, KAO I ŽIDOVSKI DIO GROBLJA NA MIROGOJUradi pokretanja židovskog lobija protiv RH. Predsjednik Mesić nikada nije progovorio o toj terorističkoj organizaciji, ali je vidio da neka druga grupa stoji iza miniranja Srpske pravoslavne općine u Zagrebu iz 1992. i miniranja antifašističke ploče na zagrebačkom groblju Mirogoj iz 2001. Kao po narudžbi naših neprijatelja, privedeni su neki hrvatski branitelji. Međutim, prošli su na detektoru laži. A ONDA SE POJAVILA SUMNJA DA ODREĐENE SNAGE U RH NAMJERNO KOMPROMITIRAJU DRŽAVU KOJA IH OBILNO HRANI. Naravno, predmeti su gurnuti u ladice - cilj kompromitiranja RH je ostvaren! A Mesić godinama šuti o svemu tome!? Slabo je informiran. Grupa KOG nastavila je svoj psihološki rat u RH i protiv RH, ali to nikoga ne brine. Kao, nikoga ne ubijaju!? U rujnu 1992. grad je obnovio prostorije Židovske općine Zagreb. Godine 1995. osnovana je Koordinacija židovskih općina Hrvatske, a na čelo joj dolazi Ognjen Kraus. Računa se da u Hrvatskoj danas živi oko 1.700 Židova. Od 1998. glavni rabin u Hrvatskoj bio je Kotel Da-Don, ali 31.05.2005 vijeće Židovske općine Zagreb odbilo je produžiti s njime ugovor, te je došlo do raskola unutar zajednice. Od Židovske općine Zagreb odvojila se skupina rabina Da-Dona te osnovala Židovsku zajednicu Bet Israel, koju je 21.07.2006. službeno priznala Europska rabinska konferencija. Za prvog predsjednika izabran je Ivo Goldstein, profesor hrvatske povijesti na Filozofskom fakultet u Zagrebu. Židovska općina Zagreb imenovala je za zagrebačkog rabina Zvi Eliezer Aloniea. Najveće prijepore donose imovinsko-pravna pitanja. Od siječnja 2008. na mjesto zagrebačkog rabina dolazi Luciano Moše Prelević. Nadnevka 16.03.2008 Bet Israel je uz pomoć grada i države otvorio na Mažuranićevu trgu u Zagrebu sinagogu i svoje prostorije. U RH djeluje i Židovska zajednica Chabad lubavičevskih hasida, kao treća i ujedno najmlađa židovska vjerska zajednica, kojoj je na čelu rabin Pinchas Zaklos.

Tvrtko Dolić  2010-02-02  Hramovi su neuništivi
tvrtkodolic @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.