Dočekali smo i tu završnu riječ haaškog tužitelja Alana Tiegera protiv hrvatskih generala. Lik se obrušio na pokojnog Franju Tuđmana - valjda se ipak sudi njemu. Svako malo, Franjo uskrsne da bi bio iznova razapet, a naciju pomalo iritira to beskrajno čerečenje. Može se reći da je Franjo iskazao državničku odgovornost: nakon organiziranog odlaska krajiških Srba iz RH za vrijeme Oluje, našao se u nezgodnoj situaciji, jer je Haag tražio kapitalca RH, pa je Franjo pozvao u Zagreb Tihomira Blaškića iz BiH, nakitio ga friškim čvarcima HV i proglasio njegovu dragovoljnu predaju Tribunalu. Kada je Tihofil shvatio zašto je tako naglo napredovao, pokušao je pobjeći iz nezahvalne hrvatske metropole, ali su i policija i tajne službe pregledavale prtljažnike na izlazima iz grada. Blaškić je razrezan za 45 godina robije, pa smo svi mogli odahnuti. Franjo i Hrvatska su se izvukli.

 

Međutim, Hrvati kao najgore budaletine svrstali su se uz Tihofila, nasuprot Franji, koji je, pomalo narcisoidno glumio bešćutnog državnika koji žrtvuje pješaka i tako spašava svoju poziciju, cijelu partiju i državu. Naša politika puna je retardiranih osoba. Mnogi su debili nakon toga pokrenuli prosvjede i kolektivni plač, kao da je osuđena Katarina Zrinski. Vjerovali ili ne, operativci države nosili su u Haag povjerljivu dokumentaciju. Toga zaista nema nigdje. Kao zanimljiv finale tog neobičnog procesa za jednu državu, ako je to RH ikada bila, kao ministar Obrane i pročelnik njegovog kabineta zasjeli su tko zna čiji igrači, koji su prednjačili u kompromitiranju Franje, time i Hrvatske. A pamtim kada je ulizica degutantno ljubio Tuđmanovu sliku, da mu se dodvori. Tuđmanov najbliži suradnik Stipe Mesić pojavio se kao svjedok protiv Franje i na bazi takvog podređivanja stranom interesu postao drugi predsjednik RH, koji je pod hitno otvorio sve transkripte svog prethodnika (Mesićeve "transkripte" nitko ne traži, pa niti one iz onih zlosretnih dana kada je palio i žario zajedno s Tuđmanom). Tuđman je tonuo, pa se Tihofil uspinjao. Konačno je dobio pet puta manju kaznu. U svakom slučaju, dogodilo se prvi put u povijesti da obrana neke zemlje postane zločin. Vrh Hrvatske optužen je za zločinački pothvat i zločinačku obranu od zločinačke agresije Srbije i posrbljene JNA na RH i BiH, kao i zločinačko gušenje zločinačke pobune Srba u RH.

Kako je Tuđman sustavno kompromitiran u svijetu, postao je težak uteg za svakoga, a na klackalicu nasuprot takvom Tuđmanu konačno je zasjeo Ante Gotovina. I onda Tieger još jedanput žestoko napadne mrtvog Franju. Bože, kako se taj pokojnik ne zna braniti. Idem ga i sam malo napadati - nema šanse da mi osobno odgovori. Ali, opet se nešto da iščitati. Zašto u Haagu nisu optuženi Manolić, Perković, Laušić, Boljkovac i Mesić? Prvi je vodio krizne štabove/stožere, bio predsjednik Vlade i šef obavještajno-sigurnosne zajednice, drugi je bio šef SIS-a i siva eminencija HIS-a, treći šef Vojne policije, četvrti šef policije, peti čovjek koji je potpisao izlazak JNA iz vojarni i kao i Manolić, Tuđmanov predsjednik Vlade, izvršne vlasti. Tko je u RH bio sigurnosno odgovorniji od te petorice? Isto tako, zašto se sve ponovno krca na Tuđmana kada slijedi presuda Anti Gotovini, koji je došao u HV iz francuske Legije stranaca? Sve je više razvidno da je Zapad obavještajno kreirao skoro sve ratove na Balkanu i da su obavještajni prodori redovno išli kroz obavještajno-kriminalno podzemlje. Da li to znači da je i Ante kao pripadnik Legije izuzet od pravog progona? Zašto su nam iz Francuske stigli Ante i Hrvoje Šarinić, a toliki domoljubi ostali u Francuskoj? Malo je čudno da se bjegunac Gotovina godinama nesmetano kupa na Kanarskom otočju, a konačno je uočen kada se Haag sam kompromitirao kao sredstvo političkog pritiska na male zemlje i male nacije. Sve dobija svoj finale baš u vrijeme kada HDZ napušta detuđmanizaciju RH i pokušava rehabilitirati Tuđmana za potrebe slijedećih izbora.

 Tvrtko Dolić  2010-08-31  Haaška klackalica

Prije svega kao znanosti. Već je više puta Ratko Bošković ukazao na fenomen da ekonomska znanost nema odgovor na aktualnu svjetsku depresiju. Pojedine zemlje izlaze iz recesije zahvaljujući razumnim autonomnim osobama i znanstvenicima izvan područja ekonomije. Posebno je došla do izražaja nemoć naših ekonomista, koji su se formirali još za komunizma i od onda pjevaju istu pjesmu o tržišnom gospodarstvu. Takva je i Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb i savjetnica premijerke Jadranke Kosor, koja kaže da "još uvijek nije raširena svijest da živimo u tržišnom gospodarstvu koje podrazumijeva određeni način ponašanja i sustav vrijednosti". Brine me takva odsutnost iz našeg stvarnog života. Počinjem sumnjati da Sandra Švaljek ima bilo kakvo radno iskustvo u gospodarstvu. Ako takvi "stručnjaci" savjetuju Vladu, nije čudo da posljednji izlazimo iz recesije.     

 

MRAČNO TRŽIŠTE  Primjerice, dok se vozim izvan Zagreba, zaprepašten sam kako su šljive dobro rodile. Mirisne su i ukusne, pravi lijek nakon svih tih godina šopanja industrijskim GMO voćem i povrćem iz hladnjača. Međutim, takve ne možete dobiti u našim supermarketima, niti na našim tržnicama. Jeftine i kvalitetne domaće šljive trunu neobrane, a nakićene krošnje imaju za funkciju izazvati slinu kod potrošača, tako da uvozni lobi uskače sa preskupim i prerano obranim GMO-šljivama, koje par godina trule u hladnjačama i pretvaraju se u nekakvu organsku plastiku, bez okusa, boje i mirisa. Ako se uvozni lobi smiluje zbog vlastite djece pa prekine lanac, intervenira međunarodna mafija, a tada pada i Vlada. Da bi to prošlo tako, potrebno je da se jako kontroliramo - to je valjda taj način ponašanja o kojemu govori Sandra Švaljek. Vjerovali ili ne, spominje sustav vrijednosti. Kako to iščitati? Valjda morate biti jako veliki altruist ili neki bolesni kršćanin, pa da dvadeset godina trpite takvo maltretiranje.

PRAZNOVJERJE KAO ZNANOST  Što je uopće javni EIZG, osnovan davne 1939. godine, koji se hvali(!) da je predvidio negativnu stopu rasta u 2009? Tko to nije očekivao? Da li je EIZG servis EFZ, Vlade, tajkuna, privrednika ili i građana RH? Sve je to prazna mreža, koja nas puno košta, a ništa ne daje. Primjerice, Švaljek je savjetnica Kosorici, time i Vladi u kojoj je za ista pitanja zadužen Željko Lovrinčević, koji je opet član Znanstvenog vijeća EIZG. Tijekom 2009. EIZG je imao 44 istraživačka projekta. Tu nikada ne znate tko je što stvarno naručio, a što je pokriće za znanstvene karijere? Što odrađuju studenti, a što potpisuju "znanstvenici"? Da li padne kakav honorar ili znanstvenici štede proračun? Jedno je sigurno: nema ni traga nekom znanstveniku svjetskog glasa, niti nekoj novoj respektabilnoj ekonomskoj teoriji. Žvaču se dobro nam poznate fraze iz vremena Ante Markovića. Švaljek kaže: "Ono što Hrvatsku može odvesti na putanju rasta i razvoja jest snažan poduzetnički sloj kojem politika i državne institucije trebaju dati punu podršku." Koje li floskule, koja je kod nas ofucana već trideset godina. Tko će kreditirati razvoj u prezaduženoj državi, gdje poslovne banke nesmetano provode lihvarsku politiku? Gdje ta žena živi i koga zastupa u savjetničkom timu Premijerke?

POŠTENI TAJKUNI  "Kod nas se na bogatstvo gleda kao na posljedicu kriminalnih radnji." - buni se Švaljek kao da nikada nije čula za privatizacijsku pljačku, uvozni lobi i lihvarenje poslovnih banaka. Švaljek reklamira mjere iz posrnulog Vladinog Programa gospodarskog oporavka. I što se dogodilo s tim mjerama? Poslovnim bankama smanjeni su depoziti, a oslobođen novac nije otišao za razvoj nego je preusmjeren  u skupo financiranje države. Dok je Švaljekica sjedila uz Kosoricu kao njena savjetnica, dio državnog osiguranja pri HNB preusmjeren je u kredite poslovnih banaka toj istoj državi, uz visoke kamate! I nikome ništa! Naravno da su lihvarski krediti poslovnih banaka neprihvatljivi bilo kojem potencijalnom poduzetniku i zato Vlada uskače kao jedini potrošač skupih kredita. A da bi imala opravdanje za uzimanje takvih kredita, Vlada namjerno pridržava krizu i ovako opterećen proračun. Da je rezala državnu upravu i javnu potrošnju, ne bi bilo potrebe da uzima nove kredite, pa bi  naše poslovne banke morale početi živjeti od rada i stvarne pameti, koja u zdravim društvima potiče poduzetnike i daje im jeftin novac.

MORALNE BANKE  Sandra Švaljek kaže da nema moralnog opravdanja za dodatni porez na aktivu banaka! Tvrdi da u Hrvatskoj nije bilo moralnog hazarda bankarskog sektora! Kakav hazard spominje? Nema tu nikakvog rizika - slobodna sredstva poslovnih banaka preuzima država! Građanstvo više ne uzima skupe kredite, pa banke čereče postojeće korisnike kredita, koji su ušli u zamku kada su kamate bile podnošljive. Zar je moralno povećavati kamate na kredite dok primanja padaju, a mnogi korisnici kredita ostaju bez posla? Zar je moralno primijeniti tečaj švicaraca u ovakvim uvjetima, za korisnike kojima se kreditne obveze preračunavaju u švicarcima? Zašto to, ako je kuna stabilna - devizna klauzula, odnosno euro i švicarac, odobreni su bankama kao osiguranje za slučaj veće devalvacije kune. Zašto Švaljek šuti o parametrima osiguranja? Da je Švaljekici stalo do morala, savjetovala bi Kosorici da ukine deviznu klauzulu i tako da zraka kreditno opterećenom građanstvu. Građani bi je obožavali i podijelili s njom njen osmjeh zadovoljne osobe.

OTMIMO NEKRETNINE  "U gotovo svim dijelovima Hrvatske upadaju u oči zemljišta koja nisu ni u kakvoj gospodarskoj funkciji. Kada bi postojao porez na imovinu, onda bi oportunitetni trošak držanja nekretnina, bez njihove gospodarske upotrebe, bio toliko velik da bi ih vlasnici bili prisiljeni prodavati. To bi povećalo ponudu nekretnina, a valja očekivati da bi povećana ponuda pridonijela snižavanju cijena." - čini se da Švaljek razmišlja kao ekonomistica, a zapravo ponavlja istrošene floskule. Zemlja je u RH bila u bescjenje, a i danas je izvan gradova i gradske zone jako jeftina. Zašto je nitko nije kupovao i pokretao proizvodnju? Naravno, tu počinju naše uobičajene makinacije. Kada "poduzetnička" mafija u bescjenje prigrabi veći teritorij, često prevarama kroz državne institucije i javna poduzeća, onda o trošku države i svih nas stiže infrastruktura i razvojne mogućnosti, pa šverceri-poduzetnici zarade milijarde na preprodaji - nitko ne planira na dulje vrijeme porez na imovinu - tek toliko dok klapa ne pokupuje zemljišta po jeftinoj cijeni. "Poduzetnici" dnevno nasrću na zagrebačku zelenu zonu. Kada pokupuju parcele, slijedi prenamjena u građevinsko zemljište. Sve je to razrađeno i integrirano u ovakav sustav, koji Švaljekica prepoznaje kao tržišni. Osim toga, kako je zamislila da će netko investirati u rentijerstvo ako će cijene nekretnina padati?

PRIVATIZACIJA OTUĐENOG  Švaljek predlaže zaoštravanje discipline u plaćanju poreza. Dobro, a gdje je tu država, pravosuđe i odgovarajući mehanizmi represije? Zašto mi moramo platiti porez, a poduzeća i ustanove rade što ih je volja? Nakon što je Vlada povećala proračunski deficit za 14,5 milijardi kuna, Švaljek vidi spas u dovršavanju privatizacije. Nema veze što smo prilikom svake prodaje izgubili više nego što bi zaradili iste godine. To se prikaže kao peterostruki promet, pa će država nakon što sve rasproda imati pokazatelje kao da je provedena nova nacionalizacija.

BDP-xxl  Ekonomisti koriste uobičajene pokazatelje, koji su zabrinjavajući, ali još uvijek farbanje na bolje, što je nekakav "znanstveni" običaj. Kaže se da razina javnog duga uskoro dostiže nevjerojatnih 60% BDP, po ovakvoj strukturi BDP-a kakva se danas primjenjuje. Za manje upućene, javni dug dostigao je svih 100% stvarnog BDP. Teoretičari ekonomije koriste razne pokazatelje tipa ovakvog BDP s prelijevanjem iz šupljeg u prazno, a na nivou poduzeća popularana je EBITDA bez amortizacije i izvanrednih stavki i financijskih rashoda, pa kada primijenite namjenske indekse za guzonje i drpiguze, eto bonusa za cijelu Vladu i/ili managere po poduzećima, čak i onda kada država i/ili poduzeće propadaju. Ekonomisti računaju kao promet od 500 kn ako je neki proizvod od 100 kn na nekom zagrebačkom crnom placu promijenio petore ruke. Vjerovali ili ne, to ulazi u promet roba i usluga. Kao, ne dolaze svi tramvajem između dva obroka u krugu obitelji. Neki šverceri troše gorivo, žderu, piju, provode se? Zar se i to radi na crno? Ako dodamo da obje strane u svakoj prodaji/kupnji za 100 kn simbolički uštede 23 kn, eto prometa od 700 kn, pa kada to tako zavrtite u državi i oko države, javni dug pada na 60% BDP-xxl. Umjesto da smanjite dug, uzmete novi kredit, virtualno povećate BDP i imate mir u kući i nasmijanog Ivana Šukera.

Tvrtko Dolić  2010-08-29  Kriza ekonomije

Neki se vozikaju po otocima na račun države, rekao je prekjučer Ivan Šuker u Saboru. Kada to promatramo kroz više desetljeća, možemo zaključiti da su Brijuni pripadali predsjednicima Jugoslavije, od prvog Josipa Broza do posljednjeg Stipe Mesića. Neko je vrijeme Stipe uživao zajedno sa Franjom Tuđmanom, a onda se general JNA i HV sam pacao nekoliko godina, da bi se Stipe nakon njegove smrti ponovno iskrcao zajedno sa posadom iz Jugoslavije. U zaleđu je naša Fiume Rosso. U Istri i na Brijunima znaju se raskomotiti mnogi naši lažni disidenti, koji su vodili otvoren propagandni rat protiv RH. Nema tu nikakvih pozitivnih civilizacijskih dostignuća. Nažalost, korupcija je pokrenula oprost u RH. Da su Tuđman i Mesić posjedovali mrvicu poštenja, Brijuni bi nam donosili značajne prihode. Zakazao je i Ivo Josipović - Brijuni su u ovoj godini naše najdublje krize trebali biti svjetska turistička atrakcija. Ali, kuda bi onda Mesić i Josipović sa svim svojim prijateljima koji su profesionalno lojalni Srbi?

 

Prema pisanju Večernjaka, MORH ima potpisan ugovor s kazalištem Ulysses za prijevoz glumaca i gostiju. Navodno barku i brod Krasnica kazalište plaća 1000 kn za sat vožnje, a gliseri su gratis, bonus. Uz odobrenje predsjednika Ive Josipovića esdepeovci su se kao gosti kazališta Ulysses (čudno neko glumište) odvezli vojnim brodom na otočić Vanga. Vrhunski hotel u raju, predivne uvale i totalna sigurnost za stranačku elitu, sve o našem trošku. Navodno esdepeovci besplatno uživaju na Brijunima zajedno sa svojim obiteljima. Ako su esdepeovci zaista reformirani partijaši, zašto drže da im pripadaju "Titovi" Brijuni? Zli buržujski jezici kažu da siroti brat Nenada Stazića drži šank na Malom Brijunu. Branko Lukić iz NP Brijuni kaže da to nije istina. Kazalište Ulysses unajmilo je hotel Franina za 350.000 kn. Zašto ne? Samo grad Zagreb donira ove godine 160.000 kn.

Tvrtko Dolić  2010-08-28  Nacionalna sramota

Već nekoliko godina otvaraju se različite društvene teme, od problema nasilja u društvu i obitelji i različitih oblika diskriminacije do onih gospodarskih i državnih, gdje pod osudu Javnosti dolaze privatizacijska pljačka, korupcija, nezaposlenost i mnogi drugi problemi. Glede utjecaja globalizacije i korporacijskog kapitalizma, polemike su išle od Francisa Fukuyame i njegovog djela Kraj povijesti i posljednji čovjek do Naomi Klein i njene Doktrine šoka. Pokret Treći put gradio je ozračje tolerancije, ali otvarao i pitanja nacionalne opstojnosti. Čine ga otvorene tribine, javne polemike i različite društvene akcije. Pokret postavlja pitanje zašto je u vrijeme razvijenog neoliberalizma kod nas uveden divlji kapitalizam, koji je civilizacijski išao ispod socijalizma, jer se ne može pravdati nikakvim i ničijim eksperimentom, nego zaostalošću i stranim interesom. Javljaju se različiti zahtjevi da ovo tlo konačno upozna stvarnu demokraciju. Nakon svakog okupljanja, Pokret se vraća onima koji traže pozitivne promjene - nije organiziran kao stranka.

 

Bjelovarska inicijativa pokrenuta je početkom 2010. unutar pokreta Treći put uz naglašavanje nacionalnih pitanja i nacionalnog interesa, kao i nekih specifičnih problema braniteljske populacije. Ima radni naziv InH - Inicijativa za novu Hrvatsku. Logo te inicijative je Spasiti Hrvatsku kroz promjene. Nakon okupljanja javno poznatih osoba i opozicijskih stranaka u Bjelovaru 07.05.2010, govori se o Bjelovarskoj inicijativi. Nije registrirana kao politička stranka. Ima podršku određenih braniteljskih udruga. Nastoji spriječiti negativne utjecaje okupiranih medija. Povezuje ljude, stranke, društvene skupinei i društvene asocijacije.

Tri su osnovna pravca djelovanja: (1) Oživljavanje postojećih prijateljstava i poznanstava do granice gdje počinje nečija osobna sloboda i privatnost. U različitim kontaktima i druženjima izmjenjuju se informacije izvan medijskog utjecaja i postavljaju temelji za novu i bolju Hrvatsku. (2) Glede stranačkog života i izbora u RH, Inicijativa nastoji povezati opozicijske stranke. Uspostavlja komunikaciju sa sindikatima, umirovljenicima i braniteljima. Formira se konsenzus za glasovanje protiv dvije vladajuće koalicije, one oko HDZ-a i one oko SDP-a. Zadaća je spriječiti mrvljenje izbornih rezultata - mnoge stranke u samostalnom izlasku na izbore ne prijeđu izborni prag. Praktičan politički cilj je smjena postojeće vlasti i ovakvog prividnog višestranačja, pa se Inicijativa ne veže za stranke određenog profila. Inicijativa ne prihvaća podjele na lijeve i desne, pa podržava okupljanja od onih koja slove kao pravaška i/ili demokršćanska do onih deklariranih lijevo. Inicijativa daje veliku važnost regionalnim strankama i regionalnim inicijativama. Glede samostalnog izlaska na izbore, primjerice, Inicijativa podržava Hrvatske laburiste Dragutina Lesara, ali ne i ovakav HSLS - Inicijativa je rezervirana prema liberalnom konceptu društva i pripadnoj globalizaciji, odnosno totalnom svjetskom kapitalizmu. (3) Inicijativa okuplja javno poznate osobe na promotivnim skupovima, kakvi su se održavali u Zagrebu i Bjelovaru, gdje je uspostavljena kvalitetna komunikacija. Članovi inicijative pojavljuju se na različitim intelektualnim okupljanjima i tribinama, na kojima se pomiče civilizacijski okvir za novu RH.

Programski okvir U razgovorima politički nezavisnih članova Inicijative sa opozicijskim strankama izvan kontrole i/ili utjecaja HDZ-a i SDP-a, postavljeni su okviri za treću nacionalnu koaliciju. Prije svega, Inicijativa potiče političku kulturu, posebno u smislu izlaska birača na izbore. Ignorira ideološke podjele i radikalizira socijalna pitanja. Daje dužnu pažnju zaštiti ljudske osobe - borba protiv nasilja u društvu i obitelji i različitih oblika diskriminacije. Povećanje nataliteta - zaštita žene, majčinstva i majke - gleda se i kao jedan od centralnih problema društva i gospodarstva, a s tim u svezi postavlja se zahtjev veće uloge mladih u društvu. U prioritete ulaze i zaštita nacionalnih resursa, zaštita nacionalnih interesa i borba protiv kriminala i korupcije, dostojanstvo branitelja i Domovinskog rata. Neke zamisli Inicijative glede jeftine države postale su opće mjesto mnogih političkih programa u RH: smanjivanje uprave i javne potrošnje i smanjenje nezaposlenosti kroz ekološki prihvatljivu proizvodnju, gdje posebno mjesto zauzima proizvodnja zdrave hrane. S tim u svezi protivi se onečišćenju prirode i sveukupnog životnog okruženja. Inicijativa jasno kaže NE neoliberalnim reformama i dominaciji HUP-a, a tolerira smanjenje cijene rada samo kroz manja davanja. Inicijativa se protivi ponašanju Premijerke kao trgovačkog putnika poslovnih banaka i traži ograničavanje lihvarske politike kredita u poslovnim bankama. U vrijeme kada je Inicijativa postavljala programske okvire nije se govorilo o porezu na aktivu poslovnih banaka. 

Proglas Bjelovarke inicijative od 01.07.2010  "Od prvog dana RH javlja se problem njene opstojnosti. Oružanu pobunu Srba u Hrvatskoj protiv hrvatske samostalnosti pratila je direktna vojna agresiju Srbije i posrbljene JNA. Nakon obrane zemlje kroz Domovinski rat, krenuli su sinkroni vanjski i nutarnji pritisci na hrvatsku nacionalnu ideju. RH je pozvana da pomogne u oslobađanju BiH od zajedničkog agresora, a onda optužena za agresiju. Odmah po proglašenju RH, pokrenuta je privatizacijska pljačka, koja je poništila mnoge prednosti samostalne države. Negativne pojave u društvu prikrivene su kroz okupirane medije. Hrvatsku karakterizira duboka gospodarska, društvena i moralna kriza. Korupcija je ušla u sve pore društva i državne uprave. Imamo ogroman državni deficit, nacionalnu prezaduženost, kreditno opterećeno stanovništvo i visoku nezaposlenost, tako da govorimo o modernim oblicima dužničkog ropstva. Osjećaj da su nas nacionalne strukture RH izigrale i opljačkale bio je karakterističan za braniteljsku populaciju, a danas suicidni uvjeti besperspektivnosti zahvaćaju cjelinu društva. Najstrašnije od svega, mladi odrastaju bez prava na životnu šansu. Sveukupno beznađe pridonosi zabrinjavajućem padu nataliteta. Pozitivna reakcija društva lukavo je preusmjerena na prijepore iz prošlosti, logore i stratišta. Kada to nije slučaj, promatraju se pojave diskriminacije u društvu, nasilja u obitelji, različite deformacije svećenika u celibatu, društveni problemi homoseksualne populacije, odnos prema umjetnoj oplodnji i tome slično. Dobro je da se problemi uočavaju, ali sve to nije u funkciji rješavanja problema, nego u odvraćanju pažnje javnosti od privatizacijske pljačke i poništavanja nacionalne supstance, uključujući obrambeni karakter Domovinskog rata. Za potrebe političkog inženjeringa izmišljaju se pritisci Tribunala u Haagu. Bjelovarska inicijativa poziva sve opozicijske stranke izvan utjecaja stranaka HDZ i SDP da prevladaju razlike i postave novu platformu za zajednički izlazak na izbore. Isto tako, pozivamo sve nezavisne intelektualce, javno poznate osobe i sve građane Hrvatske, zainteresirane za sustavne promjene u društvu, da podrže okupljanje opozicijskih stranaka u smislu zajedničkog izlaska na izbore, da izađu na izbore i takvoj koaliciji daju svoj glas."

Okupljanja Na tragu Bjelovarske inicijative došlo je do niza opozicijskih okupljanja u RH. Srodne stranke počele su komunicirati i približavati svoje platforme, pa su već vidljive buduće koalicije. Teško stanje u zemlji povezuje sve stranke, gurajući dosadašnje programske razlike u drugi plan, pa je moguće da za nekoliko mjeseci dobijemo širu nacionalnu koaliciju, nasuprot strankama HDZ i SDP. Bjelovarska inicijativa podržava ulazak u EU, ali ne po svaku cijenu i uz 2/3-potvrdu građana RH sa pravom glasa. Zbog okupljanja što više stranaka različitih profila oko zajedničkog cilja uspostavljanja demokratske alternative, pitanje ulaska u EU ostalo je otvoreno. Nakon prvih sastanka u Zagrebu i Bjelovaru, HSP Danijela Srba uspostavio je komunikaciju desnih pravaških stranaka: HSP, HČSP i AHSP. HSP AS Ruže Tomašić uspostavio je suradnju sa HDS-om (demokršćanska asocijacija Gorana Dodiga, koja uključuje i stranku Hrvatski proljećari) i Zagorskom strankom. Neke javno poznate osobe istražuju model izlaska na izbore zajedno sa predsjedničkim kandidatima koji su ostvarili određen rezultat. Zagorska stranka bit će domaćin slijedećem okupljanju stranaka i javno poznatih osoba na tragu Bjelovarske inicijative 11.09.2010 u 10:00 u Zaboku - dvorac Gjalski. Datum sastanka treba uzeti mimo njegovo šire značenje - birana je subota.

Tvrtko Dolić  2010-08-27  Bjelovarska inicijativa

Gordan Maras iz SDP-a (nitko nije savršen) skužio je zašto Vlada provodi rebalans koji ništa ne mijenja - Ivan Šuker treba zakonsku osnovu za novo skupo zaduženje države. Naravno, na štetu svih nas. Maras fizički podsjeća na Cyphera (Joe Pantoliano) iz Matrixa, ali ne odgađa buđenje u ružnoj stvarnosti do iza izbora. U saborskoj raspravi,** Maras je prije pola ure napomenuo da je HDZ od 2004. povećao rashode za 50%. Izborne 2007. rashodi su porasli za 13 milijardi kuna! Usprkos evidentnoj krizi, Vlada nije planirala pad prihoda! Maras je ipak zabrljao (nitko nije savršen): ne prepoznaje kvalitetu života u Zagrebu na osnovu nagomilanih institucija i centrala poduzeća, predstavništava i društvenih asocijacija, nego to pripisuje pameti SDP-a (Milana Bandića nije spomenuo). Maras nije iskazao originalnost za slučaj da SDP preuzme vlast na slijedećim izborima - najavljuje smanjenje javne potrošnje, niži PDV i manja parafiskalna davanja. Neovisno o saborskim polemikama, Viktor Vresnik u današnjem Jurtarnjem listu predlaže privatizaciju mirovinskog sustava i ukidanje svih monopola.



OVISNOST O LAŽIMA  Da li smo mi građani RH već mentalno ovisni o lažima elite? Zašto ne, ako je istina nepodnošljiva. Vlada nam vrti svoju lažnu matricu i namjerno izbjegava stvarne uštede, jer je ovako opterećen proračun izgovor za nove skupe pozajmice kod poslovnih banaka. Strane banke imaju računicu davati našem građanstvu pristojne kamate na štednju, ako taj kapital mogu plasirati uz još veće kamate. To je razlog zašto naše štediše ne ulaze u investicije i poslovni rizik. Što se krije iza takve politike? Da li je HDZ nekako odvojio rezervu za crne dane, koja će ostati skrivena ako SDP preuzme vlast? Na kraju se nadamo da su naši vlastodršci spretni lopovi i da nas ne vode najveće budale.

OTKAZ SKUPOJ DRŽAVI!  Još malo pa će nam banda obračunavati kubik zraka. Ako mene pitate, najradije biram solidaran podanički neposluh: ne plaćati baš ništa. Odbacimo sve paušalne naknade i sve usluge o našem trošku. Vodu trebamo uzimati kroz svoje filtre iz vlastitog bunara, što daje prednost zdravijem životu na selu ili okolici gradova, gdje bih struju proizvodio sam kroz alternativne izvore, uz subvencije države, pa bi plin bio nepotreban. Umjesto da plaćamo TV-pretplatu, naplatimo TV-kućama ulazak njihovog signala u naš privatni prostor. Slično treba provesti za mobilne operatere, koji bi nam kao naknadu omogućili deset minuta besplatnog razgovora dnevno po kontaminiranoj osobi.

NA SELO ILI U ŠUMU?  Besplatno zdravstvo, besplatno javno školstvo, socijala i neophodne funkcije političkog sustava i zajednice, financirali bi se od nižeg PDV-a i većeg oporezivanja materijalnih i novčanih kumulacija, uključujući ovih dana spominjanu aktivu banaka, a dobrim dijelom i od koncesijskog najma, što bi sve zajedno ublažilo neke negativne efekte privatizacijske pljačke. Manja uprava treba manji proračun. Utopija? Da. Stoga planiram klasičan revolucionarni udar! Naše uobičajeno dragovoljno davanje krvi na kolektivnom nivou prilikom promjene društvene formacije. Vlast je stalno pokušavala prodati Hrvatsku, pa kada to nije prošlo, prodala je sve u Hrvatskoj. Možemo pokušati preživjeti na hrvatskom selu, proizvodeći zdravu hranu uz konkretne i kontrolirane subvencije, a ako ne ide, podignuti se protiv ovakve vlasti i ovakve države. Ravno u šumu! Naravno da bi nam se drugi dan pridružili stari partijski aktivisti Jadranka Kosor i Ivo Josipović, ali njih uvijek možemo poslati u neki riskantan juriš. Već ih slavim kao poginule heroje naše nove NOB.

UKINUTI MIROVINSKI SUSTAV  Kako god okrenete mirovinsku reformu, gamad dobiva visoku mirovinu, a ostali crkavicu. Gdje se krije prevara? Kažu nam da su oni s većim plaćama izdvajali više. Ne dao nam Bog živjeti od novaca koje bi oni dragovoljno izdvojili. Komunizam je prigrlio takvu kapitalističku obmanu. Za tu i slične podvale izmišljena je kategorija bruto plaće, koja se umanjuje za različita davanja iz plaće i tako se dolazi do neto isplate. Obračun plaća treba pojednostavniti: nikakvi doprinosi i porezi. Niti oni NA plaću. Dakle, ako netko odapne prije mirovine, njegovu će štednju trošiti njegovi najmiliji a ne oni koji su  mu radili o glavi i poslali ga prerano na onaj svijet. Mirovinski sustav treba ukinuti - zbog pomicanja starosne granice mirovine su besmislene. Brigu za one tri starije osobe treba vratiti u okvire socijalne politike. Mladi umirovljenici? Tim problemom treba se pozabaviti Državno odvjetništvo. Sustav treba poticati protok kapitala, a ne njegovo gomilanje u nekakvim investicijskim fondovima, gdje kroz financijski inženjering završi u džepovima lopova.

SMISLENA INFORMATIZACIJA  Novi JMBG kao datum rođenja+OIB treba postati i zdravstveni broj. Kao i u Estoniji, osobna iskaznica treba istovremeno biti i zdravstvena iskaznica i vozačka dozvola. Vresnik napominje da je preko Interneta dostupan estonski državni proračun i sve pripadne transakcije. Estonci doma listaju svoje rodne listove, izvatke iz zemljišnih knjiga i ostalu dokumentaciju. Uvjeren sam da nismo posve nepismeni, nego je to kod nas namjerno onemogućeno da bismo plaćali takse za svaku kopiju i imali na grbači činovnike koji se time bave. Centralizirani i dostupni podaci o imovini građana olakšali bi uvođenje kvalitetnijeg sustava oporezivanja, i dokazivanje da je nekome potrebna socijalna pomoć. I javnost i policija mogli bi iz promjene nečijeg imovinskog stanja iščitati kada je nekome legao nama nedostupni "životni bonus".

NAŠA ČESTA ŽIVOTNA DRAMA  Kada zatrebate neki dokument, vozite se sat vremena do odgovarajuće ustanove, pa onda očajnički tražite mjesto za parkiranje, koje je u vašem gradu označeno za gradski harač balkanskih dotepenaca, pa onda proživljavate stres prilikom ulaska u neku zgradu pod kontrolom zaštitara, kao da ulazite u američku tajnu agenciju. Nakon toga ispunjavate zahtjev u dva primjerka, jurite do najbližeg kioska, gdje kupujete odgovarajuću taksu, vraćate se i stanete u red. Kako više puta ulazite i izlazite iz zgrade, zaštitari vas mrko gledaju. Konačno iscrpljeni i zadihani izlazite pred činovnika kao pred suca za prekršaje. Zašto trebate izvod?! Naravno da puknete. Što te briga? Platio sam taksu! Stavit ću ga u hodnik i uokviriti! Nakon pola sata polemike na granici incidenta, izlazite iz zgrade sa mukom u želucu i izvraćenih džepovima, da čuvari vide kako nisi ništa ukrao. Ako vam pauk nije odvezao auto, imali ste sretan dan.

** Danas je bilo žestoko u Saboru. Zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić izbačen je sa sjednice na zahtjev predsjednika Sabora Luke Bebić. Nakon suspenzije Branimira Glavaša, HDSSB nema tri zastupnika, koji su minimum za nastup u ime kluba zastupnika neke stranke. Drmić je nešto doviknuo Bebiću u svezi 1971. Da li postoji neki član HDZ-a koji je za Jugoslavije bio punoljetan a da nije stajao nasuprot hrvatskim interesima? Zanimljivo, Danijel Srb je ispred HSP-a pledirao za napuštanje politike pomaganja egzistencijalno ugroženih sredina na osnovu nacionalnog sastava. Protivi se i gradnji i/ili kupnji stanova za one koji se vraćaju u Hrvatsku a sudjelovali su u ratu protiv Hrvatske. Vlada HDZ-a ide na ruku koalicijskom partneru HDSS, a Srb tvrdi da se dogovara otkup tih stanova za bivše pobunjenike po poznatom nam povlaštenom principu. Srb je napomenuo da je iz ovog proračuna financirana gradnja spomenika etničkom čišćenju, misleći vjerojatno na četnički masakr u Srbu i okolici iz 1941. Danijel Srb kvalificirao je najnoviji rebalans proračuna kao stagnacijski.

Tvrtko Dolić  2010-08-26  Manifest za jeftinu državu

Jučer smo saznali grdu vijest da rebalans proračuna nije prošao. Vlada Jadranke Kosor planira uštede na materijalnim rashodima u iznosu od milijardu i pol kuna. I to je upitno, a ostali rashodi povećavaju se za dvije milijarde kuna! Nakon što je najavila ozbiljnije rezanje rashoda, Kosorica je odustala zbog sve izglednijeg izbornog poraza. Ona je dobro nam poznata kumrovačka škola, kao i pokojni Ivica Račan. Vladali su na posve isti način: drži se politike - ekonomija je nevažna: narod se buni kad mu je dobro. Vladu ne zanima lihvarska politika poslovnih banaka, koje visokim kamatama na kredite i deviznim klauzulama (u švicarcima) uništava nezaštićeno građanstvo. Vlada treba izračunati koliko su banke zaradile povećavanjem kamata na kredite građana i kroz poreznu politiku uzeti bankama bankarski harač. I ukinuti deviznu klauzulu, koja ovih dana dramatično povećava glavnicu kredita sa deviznom klauzulom u švicarcima, a sutra će uništiti one koji su prihvatili deviznu klauzulu u eurima.  Dobit jedne hrvatske banke dostigla je dobit svih slovenskih banaka. Kao da je naš deficit planiran - da bi banke imale kome dati svoj skupi novac.

 

POREZ NA AKTIVU BANAKA  Naša susjeda Mađarska uvela je porez na banke, a o tome razmišlja i Engleska, gdje su financijski krugovi jaki. Vladajuća koalicija nije jedinstvena glede poreza na aktivu banaka (napomena: u nju ulazi i ogromna imovina koja je pala u posjed poslovnih banaka prilikom dobro nam poznate privatizacijske pljačke). HSS i SDSS podržali su takav porez. Vanjski savjetnici Vlade izjasnili su se protiv. Borislav Škegro je tu ispred našeg krupnog kapitala. Čovjek dnevno komunicira sa čelnicima poslovnih banaka, pa im ne može najedanput preko poreza na aktivu sjesti na dobit. Kako Sandra Švaljek isti stav nije ničim argumentirala, bojim se da je naša ekonomska "znanost" igračka stranog interesa. Ekonomski fakultet u Zagrebu formalno pripada javnom školstvu, tek toliko da nam uzme novac. Koliko se sjećam, tamo su se prodavali ispiti, a nije isključeno da se i danas na veliko trguje. Ne treba ništa dobro očekivati niti od Đure Popijača, koji je stigao iz Hrvatske udruge poslodavaca. Dakle, svi ti razni savjetnici Vlade samo su lobistički predstavnici, pomoću kojih se Kosorica i HDZ drže na vlasti.

HARAČ JE TREBAO OSTATI  Tijekom "vladavine" Jadranke Kosor, odgovornost izvršne vlasti iskazao je samo Željko Lovrinčević. Najavio je ostavku ako Vlada donese kozmetički rebalans proračuna. Lovrinčević je imao hrabrosti uvesti poznati harač, koji je na one s većim primanjima prebacivao i veći teret punjenja proračuna. Na kraju se ipak raspravljalo o uvođenju zasebnog poreza na veća primanja. Čini se da je harač ukinut kroz utjecaj bolje plaćenih državnih činovnika i managera po poduzećima, sve uz podršku medija na koje isti imaju priključak. Bila je zakinuta i elita poslovnih banaka. Uz ostale promašaje, ukidanje kriznog poreza pridonijeo je dovođenu Vlade u ovu tešku poziciju.  

TKO JE KRIV? Banke su najodgovornije za ovakvo stanje, ali ih nitko ne dira. HNB ne može direktno utjecati na kamatnu stopu, pa se "naše" poslovne banke ponašaju kao južnoamerički kartel. Mogu dizati kamate koliko god žele i raditi na tržištu što ih volja. Ukidanje devizne klauzule za kredite napravilo bi minimalan pomak na bolje. Vlada svoja lutanja glede poreza na banke prebacuje na Rohatinskog, koji je navodno protiv takvog pristupa. Kao i Škegro, čovjek se ne želi zamjeriti ljudima koji su s njim u dnevnoj komunikaciji. Nitko ne brani Vladi da rečeni porez provede, pogotovo što ima podršku sindikata. Vilim Ribić kaže da bi se od oporezivanja banaka i pojedinaca s visokim plaćama u proračun slilo više od dvije milijarde kuna. Možemo tvrditi i da je za sve kriv nerad struktura. Lijenim dužnosnicima ne da se ništa raditi. Što je nama lošije, njima je bolje. Vjerojatno su i u HDZ-u svjesni te paradoksalne činjenice da HDZ može dobiti izbore samo ako se kriza produbi. Tada će rasti političke napetosti i ideološka suprotstavljanja, bez kojih su HDZ i SDP prošlost, sasušeni drek.

Tvrtko Dolić  2010-08-24  Moralni pad Jadranke Kosor

Don Živko Kustić preporuča nam patnju kao lijek za svako razočarenje. Ponavlja Pavlove riječi da su nevolje znak pravednog Božjeg suda. Kustić je Ničeov starac koji Zaratustri objašnjava smisao Boga, a Zaratustra se čudi da mudrac nije čuo da je Bog mrtav. Ubila ga samilost prema ljudima! Za razliku od Ničea, njegov francuski "učenik" Michel Onfray kaže da je Bog življi nego prije ali pod kontrolom fundamentalista, koji ugrožavaju ljudsku rasu. Kustić vjeruje u davnog monoteističkog Boga, koji nije postojao niti sa one strane vremenske dimenzije. Teorija praska zahvatila je Stvoritelja prije Starog zavjeta. Vrijeme monoteističkog primitivizma je prošlo, pa trebamo iznova proživjeti kulturnije i bogatije sustave velikih civilizacija. U nezgodno vrijeme po Crkvu, dogodila se i ta prirodna dekonstrukcija diviniziranog Isusa, koja će dotući našeg Živka. Isus više nije Sin Božji: Isusov Otac je evoluirao, a Isus je ostao zarobljen na raspelu. Neki pogani građani RH obožavaju ratne zločince. Mrcvarenje Hrvata od strane titoista nikako da prestane. Svi mi evoluiramo, a titoisti mutiraju. Ako je država hrvatska, oni su anarhisti. Krajem prošle godine intrigirao ih je Onfray, koji je za sebe izjavio da je Nietzsche na ljevici! Godine 2004 napisao je Ateistički manifest i titoisti su mislili da je njihov. To njegovo djelo čine četiri segmenta: ateologija, monoteizam, kršćanstvo i teokracija. U svakome od njih uspoređuje judaizam, kršćanstvo, islam i ateizam. Istraživao je identitet Isusa Krista i izazvao veliku buru kada je tvrdio, usprkos antičkim autoritetima kakvi su Josephus i Philo, da Židovi nisu bili razapinjani u Isusovo vrijeme. Onfraya je intrigirao katolički svećenik Jean Meslier, kojemu su nakon smrti pronašli podulji esej u kojemu promovira ateizam. Od svega toga, Titoisti ponavljaju samo jedno Onfrayevo pitanje. Kome treba Bog? Imamo Tileta! Možemo reći da je Živko bezvjernik u odnosu na titoiste. Zajedno sa kršćanstvom mijenjao se i bitak. Kako je on već dugo kapital, kao primjer moderne patnje uzimam kredit u švicarcima.

 

Prisjetio sam se Heideggerovog pojma Geworfenheit, bačenosti u ovu našu ružnu zbilju, koju karakteriziraju prilično čudne poruke. Da li izvan naše svijesti postoje Bog, svijet, svjetlost i patnja? Kada tubitak iliti čovjek prođe dekonstrukciju Jacquesa Derride, što ostane? Stara gnostička Pleroma - praznina koja je istovremeno punina. Darwinova teorija evolucije čovjeka, kao i moderne teorije evolucije društva, ukazuju na problem pojedinačnog adaptera na svijet po sebi. Genetske i društvene prilagodbe povratno redefiniraju raniji prostor i ranije vrijeme, u kojemu tražimo smisao prema trenutnim kriterijima društva koje je evoluiralo. Pismoznanci su to prevladavali novim recenzijama svetih zapisa. Naravno, Biblija se nije krivotvorila, nego ispravljala. Povijesna istraživanja potvrđuju Isusa života, a prilagođeni zapisi već dva duga milenija nude Muku na križu, što je zaista zastrašujuće za jednu vjeru svjetlosti. Napaćeni Kustić kaže da je patnja adapter na Boga. Ali, sve evoluira, pa i pojam patnje. Društvena evolucija  ipak se dogodila - Razapeti je postao teret svima, pa i samom Isusu i njegovom nauku nade. Besmisleno je birati patnju zato da bi Isus patnje imao smisla. Patnju nam predlaže i Vlada RH kao njen adapter na naše lisnice. Predlažem da Crkva i Vlada provedu doktrinarni zaokret i primjerice, konvertiraju naše kredite iz švicaraca u eure.

Tvrtko Dolić  2010-08-23  Adaptacija patnje

Nije došla zbog novinarskih pizdarija! - tako je  prema pisanju dnevnog novinstva jučer vikao Rade Šerbedžija. Ima nešto privlačno u tom srpskom prirodnom i žestokom načinu izražavanja. Tko je ta jebena Angelina Jolie? Neka ide u 3PM!** Kud je navrla u Bosnu? Raza je žrtva a zvijezda je Rade! Nakon što sam se ovako istresao i osvježio, napominjem da je Radetova supruga Lenka Udovički potvrdila kako je Anđa proljetos prihvatila poziv da pogleda obiteljsku adaptaciju Kralja Leara. Jadna je Anđa računala da će Rade zaboraviti obećanje. Riječ je o prezentaciji poznate Shakespearove drame, koja se na Brijunima oslanja na jugoslavensku postavu. Kao što reče Ivan Starčević, nije u pitanju Nečista krv nego Koštana srž. Stipe Mesić i Ivo Josipović ne nastupaju direktno u samoj izvedbi, ali su u svemu tome prilično prisutni, presudni. Možemo reći da su oni pokrovitelji, glavni producenti. Sama prezentacija pripada subotičkoj školi - uzor je Oslobođenje Skopja slovenskog disidenta Dušana Jovanovića u režiji Ljubiše Ristića.**** Pomalo podsjeća na Miloševićevo humano preseljavanje stanovništva. Nezgodno je što gledatelji proživljavaju gubitak slobode: predstava počinje u Fažani, nastavlja se na doku Malog Brijuna i završava na tvrđavi Minor. Podijeljena je u pet činova koji se izvode na različitim lokacijama. Gledatelji se pješice probijaju makadamskim stazama, strmim stubama i katakombama tvrđave. Sve smo to prošli prije trideset godina, prilikom gornjogradske Ljubišine adaptacije Oslobođenja Skopja u Zagrebu. Borba gledatelja za goli život postaje centralna predstava, pa je svejedno koja se drama prikazuje. Da sve bude u skladu s balkanskim frustracijama, Rade trga odjeću, baca se na pod, kotrlja i koprca. Malo glumi opkoljenog Ratka Mladića, a malo Matana iz Prosjaka i sinova Ivana Raosa u režiji Antuna Vrdoljaka. Rade na binu izlazi u onome što taj dan slučajno obuče. To je zaista originalno. I jako blizu pravoj istini - kralj na Brijunima je Rade! Mora da u sebi umire od smijeha dok riječki Partijaši u mraku tapkaju do slijedeće lokalne pozicije.

Rade se pohvalio da mu je Angelina poslala nekakav svoj (sveti) zapis, napisan njenom rukom, koji će jednog dana uzeti milijune na nekoj aukciji. Prema usmenoj predaji Radeta, Angelina ga moli za suradnju na njenom redateljskom prvijencu. Riječ je o filmskoj adaptaciji tragične sudbine muslimanke Raze Babić iz Višegrada, koju su silovali srpski vojnici za vrijeme srbijanske agresije na BiH. Djecu su joj oduzeli, pa danas posve sama i napuštena tuguje posljednje dane svog nepostojećeg života, koji joj je otet. Drama bi trebala istraživati neke manje obrađene psihološke situacije iz srpskih pokušaja uspostavljanja Velike Srbije. Primjerice, Razine kćeri zovu majkom ženu koja je direktno ili posredno sudjelovala u krađi Razinog života. Nekako se bojim da će scenarij do realizacije pretrpjeti ozbiljne preinake, posebno ako se u projekt uključi Rade. Angelina je za Uskrs posjetila Razu u izbjegličkom kampu Splavište kod Goražda. Umjesto u Pulu, jučer je sletjela u Sarajevo. Ako se Sarajlije jače uključe u projekt, nema ništa od Radetove istine o agresiji Srbije i JNA na BiH i RH. Bojim se da će u svakoj realizaciji Hrvati biti prikazani u negativnom kontekstu. 

 

Predlažem da Rade u tome filmu glumi sam sebe. U Sarajevu je izdržao dugih dvanaest dana i zbrisao. Ako slijedi srpsku školu, uspjeh bi garantirao uvod po uzoru na film Ko to tamo peva Slobodana Šijana iz 1980. Kao što se to zaista dogodilo Radetu kada je bježao iz Sarajeva, autobus ide od sela do sela, od barikade do barikade, a u stopu ga prate Tuđmanove ubojice. Bjegunac Rade priča da su na jednom kontrolnom punktu propustili autobus jer je on bio u njemu! Bilo bi zgodno da Rade u priči o Razi ne bude svjedok sam sebe, nego da nam prepriča neko nasilje nad muslimanima. I da ga Tuđmanovi kileri stignu, pa da na svoje dođu i gledatelji u Hrvatskoj. Rade je zaista puno putovao tih dana, pa je valjda nešto i vidio? Može se reći da je seljakanjem od jednog bratskog grada do drugog, Rade izvodio tipičnu predstavu Ljubiše Ristića. Ako će i Angelina u svome novom filmu slijediti Ristićevo bavljenje publikom, bilo bi zgodno da gledatelji tijekom projekcije filma sele u Šijanovom autobusu od Ovčare do Omarske, a da se projekcija genocida događa u Višegradu i u Srebrenici. Tako će gledatelji osjetiti atmosferu humanog preseljavanja stanovništva po uzoru na Slobodana Miloševića, velikog prijatelja Ljubiše Ristića. Nadajmo se da će Anđa prezentirati simboličko odsijecanje glave muslimanima na mostu Ive Andrića, koji je povezivao dvije civilizacije. Ne vidim drugi način da se potrošena glumica Anđa potvrdi kao redatelj.



** Prema Velom Brijunu prošla je izvjesna Alka Vuica. Navodno tamo ima gažu. Mira Furlan ovaj put nije detektirana, a nema nikoga niti od obitelji Tadić. Svejedno, tko navrati sve mu je gratis. Možemo konstatirati da se na Brijunima skupljaju stalni i povremeni Beograđani. Bez obzira što se Jugoslavija raspala, mi i dalje radimo za Beograd. Neki su ljudi takvi - koju god državu stvoriš, ona im pruži sve.

**** Hrvoje Hitrec kaže za Ljubišu Ristića da je šarlatan, a Dušan Jovanović žali se da je Ristić uništavao njegove tekstove. Ristić je u skladu sa tadašnjim svjetskim trendovima metateatra i pseudoteatra želio šokirati publiku neovisno koju predstavu režira. Samo djelo i autor odlazili su u drugi plan. Prilikom jedne predstave, Ristić je izbacio sve stolice iz dvorane pa su gledatelji morali stajati. Jednu predstavu izveo je na splavi jezera Palić - tijekom izvedbe otisnuo je splav od obale i izazvao paniku u publici. Negdje u vrijeme Bljeska i Oluje u Londonu je režirao Oslobođenje Skopja zajedno s Vanessom Redgrave, koja je bila prilično otkačena - iz tih dana potječe njeno prijateljstvo sa parom Rade-Lenka. Dušan Jovanović kaže "Vanessa me pozvala da dođem na probu da razgovaramo jer je imala nekih problema, a Ristić je upravo tih dana pregovarao da postane predsjednik direkcije JUL-a, tako nešto, Mirjane Marković. Rekao sam da mi se to uopće ne sviđa i da mislim da nije pametno da to radi. Predočio sam mu bitno: da to znači političku karijeru vezanu uz obitelj Milošević-Marković i rekao mu da u tom slučaju više neću moći s njim surađivati. Imali smo dosta buran razgovor o toj temi i razišli se. Nekoliko dana prije nego što sam objavio otvoreno pismo poslao sam mu ga. On mi se javio telefonom i shvatili smo da to znači definitivan oproštaj." Zanimljivo, Rade nije prekinuo suradnju s Ristićem niti mu je slao otvoreno pismo. Svako Radetovo pismo otišlo je zatvoreno. Dušanovo pismo objavljeno je u Novoj Borbi i slovenskim Našim razgledima. Čudno je kako ta koštana srž određuje svjetonazor. Dušanov otac je grčko-srpskog podrijetla, a njegova majka je Njemica i Hrvatica.

Tvrtko Dolić  2010-08-21  Idite svi dođavola!



2010-08-22 Prema dostupnim saznanjima, Angelina bi za vrijeme predstave Kralj Lear prelazila s lokacije na lokaciju zasebnim hodnicima u pratnji osiguranja. Prisjetim se kraljevanja Jovanke Broz, kada je tražila da joj hotel načini zaseban natkriveni hodnik do vanjskog frizerskog salona, za slučaj kiše. Samo postojanje takvih uzvišenih guzica svjedoči o primitivizmu domicilnog plemena. Zatucana raja treba kralja i Vođu, pa tko god zasjedne postaje Osloboditelj, Najveći Sin, Bog Jedini. Angelina se sve više okružuje dvorskom kamarilom, jer je vrijeme mladalačke ljepote prošlo. Kada se kreme i maske posuše, a Photoshop izda, na površinu izlaze vene obične smrtnice, pa je Vene-Ra još uvijek dobra partija samo za ljude mojih godina.

Linkovi:  Untitled-Update     Idite-svi-dodjavola     Angelina-Jolie-je-ipak  Salt



Ambasadorica dobre volje UNHCR-a za Uskrs je posjetila Goražde i Višegrad. Cilj dolaska Angeline Jolie bile su izbjeglice, povratnici, interno raseljene osobe i Romi. Anđa je posjetila izbjeglički centar Splavište kod Goražda i razgovarala sa Razom Babić, kojoj je rečeno da medijima ne otkriva detalje razgovora, kao da je razgovarala s Gospom. Razu iz Višegrada četnici su zarobili, a njene blizanke je usvojila obitelj sa Sandžaka. Danas su to djevojke, koje joj dođu u posjetu, a pred njom pomajku zovu majkom. Priča se da su Srbi silovali Razu, ali i bez toga je njena sudbina žalosna. Potresena Angelina odlučila je snimiti film o muslimanki koju siluju Srbi. U lijepom starom gradu Višegradu, gdje duboka Drina vjekovima teče, ostade joj tužna uspomena.

Ustaj curo mala ružo procvjetala, evo zora rana Drinu obasjala! Bila je prilika da Anđa zagazi Drinu ispod čuvenog mosta Mehmed paše Sokolovića iliti ćuprije Ive Andrića, i tako oda počast davnim vremenima, pa i našem vitezu Juri Francetiću, Tomb Raideru iz Crne legije. "Kad je Drinu pregazio u nogu je ranjen bio. On ne viče ajme meni, već on kliče: Za dom spremni!". Da je Jure za života sreo neku svjetsku ludaru, ne bi mu palo na pamet gaziti Drinu. Ovako je 1942. potisnuo partizane preko Drine, pa je Tito htio ne htio morao uključiti Srbiju u drugu Jugoslaviju. To je sve pokvarilo. Na prvu obljetnicu NDH Jure je poslao Anti Paveliću brzojav: "Potresni su prizori našeg ulaska u Srebrenicu, kada su sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova". Da li tu dolazimo do odgovora zašto je muslimanska Srebrenica pripala Republici Srpskoj, iako su Srbi u njoj počinili jedan od najvećih genocida u povijesti?

 

Bože moj, Anđa vodi računa o poravnavanju krivnje za zločine na Balkanu. Morala je obići i nekog srpskog izbjeglicu u Hrvatskoj. Stoga ovih dana dolazi na suprotnu stranu NDH iz 1944. Idealan srpski izbjeglica u Hrvatskoj zove se Rade Šerbedžija. Zajedno sa svojom družicom Lenkom i brojnim potomstvom (plodan neki umjetnik) smjestio se na rezidencijalne Brijune. Prava milina. More, samotne plaže, stare utvrde, kraljevski život. Koja predivna komocija u odnosu na Razu, koja je stvarno zlostavljana, progonjena i zatočena u tri kvadrata. Lažni disident Rade i njegov klan izgradili su solidnu poziciju u crvenoj Rijeci i u kazalištu Ulysses. Lenka Udovički postala je redatelj, a tim putem idu i sretna mladunčad: Netko je financirao predstavu Medeje u SAD, gdje se kao glavna redateljica pojavila Lenka, a na daskama se tom prigodom ogledala Annette Bening, koja je nedavno nazočila izvedbi Shakespeareove Oluje na tvrđavi Minor Malog Brijuna. U srpnju ove godine na Brijunima se pojavila i Vanessa Redgrave. "Drage djevojke, prije deset godina, kad smo prvi put zajedno zapjevale na Brijunima (valjda Stipi Mesiću), bile ste još male djevojčice" - rekla je na pozornici pulske Arene Nini, Vanji i Milici, kćerkicama Rade i Lenke i dodala kako ih voli poput obitelji. Dok se Rade krio u Sloveniji ispred pomahnitalog ubojice Franje Tuđmana, dobio je poziv Britanke Vanesse Redgrave (MI6-16) da s njom osnuje Moving Theater. Rade i Lenka stanovali su kod Vanesse, a kada je Vannesa prešla u SAD, ostavila im je svoj stan na raspolaganje. Da li postoji sretnija obitelj za posjetu UNHCR?

Angelina treba ustanoviti da li bivši "bjegunac" Rade ima pristojne uvjete za život ili su Brijuni nešto poput otoka Golog iz Titovih vremena. Za Anđu je Rade politički Hrvat, a mi pamtimo Srbina koji glumi Rusa. Lenka je po majci Bolivijka, koja je bila Beograđanka, pa možemo reći da ima šanse da postane politička Hrvatica. Kada su se Srbi u Krajini digli na bunu, Rade je šutio, a kada je uspostavljena formalno samostalna Hrvatska, Rade je žestoko protestirao i uključio se u žestoku propagandu protiv Hrvatske. Na Brijune je najprije stigao Stipe Mesić. Za njim je došao Rade, a za Redetom Mira Furlan. Sve u svemu, vratio se Matan. Cijeli Imotski čeka primjeren spomenik Vladi Gotovcu, a ono dolazi kip Rade Šerbedžije. Narod bi radije vidio kip Fabijana Šovagovića, koji je zasigurno odigrao izvorniji lik iz Imotske krajine, ali niti Imotski nije što je nekada bio, pa se danas Rade bolje uklapa. Bože moj, nekim je izbjeglicama suđeno da pate, a nekima da uživaju i još budu slavljeni. Mudro je ove posljednje pokazati Anđi, pa neka se svijet čudi kako postupamo sa pobunjenim Srbima. Kvarner, Zagreb, Imotski i svijet su pokoreni, ali Radetu osvajanje Splita nije pošlo za rukom. Split već ima svoga Matana, gradonačelnika Željka Keruma, koji je rekao Radetu u brk: "Netko tko promovira velikosrpske i pročetničke ideje nema što tražiti u ovom gradu!"



Kada se raspravljalo o diskriminaciji jugoslavenskog režima prema Hrvatu Fabijanu Šovagoviću, Rade je priznao da je za Jugoslavije kao Srbin bio zaštićen. Podobnost mu je donijela karijeru kazališnog glumca, pa se uskoro pojavio u filmovima i TV-serijama. Njegova popularnost ostala je u balkanskim okvirima, a onda mu je lažno disidentstvo donijelo svjetsku karijeru. Protuhrvatski lobiji u svijetu izuzetno su snažni, a pripadni srpski je moćan za sebe, pa se Šerbedžija pojavio kao sporedni glumac u A-produkciji. Zbog jezičnih ograničenja/prednosti uglavnom je glumio Ruse. Kao iskusni socijalistički kazališni glumac sa dasaka, koji je navodno pobjegao ispred Tuđmanovog fašističkog režima, uživao je na tom krivo informiranom Zapadu određenu reputaciju. Svi smo zaboravili ružnu činjenicu da je Rade proveo skoro cijeli svoj vijek kao režimski glumac komunističke diktature. Sve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo tebe, draga na Bikavcu nema. Zapravo, Rade je bio Titu dika, pa je to i Mesiću i Josipoviću. U svakom slučaju, ponaša se kao da mu Brijuni pripadaju, kao Titov leno. Navrate i naši veliki prijatelji poput Slavenke Drakulić, koja se čudi: Zar je Istra u Hrvatskoj? Klan se širi i utvrđuje svoje pozicije na tvrđavi Minor.

Višegrade grade gdje je moja draga, k'o da sa mnom sretna nikad nije bila. Gledao sam Drinu dok me je ljubila, zar je naše noći već zaboravila. Anđa će navodno na Brijunima pogledati "obiteljsku predstavu" Kralj Lear. Sa Anđom nikad ne znaš, ali sve to pomalo nalikuje na besplatnu reklamu Rade Šerbedžije. Nacija se sramoti, jer je poludjela za američkom glumicom. Istina, Anđa treba image kazališne pojave, koji će sakriti da je industrijski proizvod. Ako je Lenka postala redatelj, zašto to ne bi mogla biti Angelina? Izgleda da njeno vrijeme poželjne cure iz Višegrada prolazi i da kapital s njom ima nekakve nove planove. Rade u svemu tome igra neku ulogu. Koju i čiju? Čudni su ti lobistički putevi. U svakom slučaju, družina Rade-Lenka za vlastiti gušt i obiteljsku promociju, pa i preseravanje kvarnerske lijeve elite vrti nekakve predstave, a mi to uredno plaćamo kao veliku umjetničku pojavu. Tu ne možete fulati. Jer ako nešto pogriješite, kritičari to nazovu namjernom stilizacijom. Radina reklama postaje opasna, jer postoji mogućnost da se zbog Anđe na Malom Brijunu pojavi premijerka Jadranka Kosor, slijedeća izbjeglica iz Hrvatske. Da li Rade i Vannesa pomažu bjeguncu Sanaderu da se snađe u SAD? Možda Anđa donosi Jadranki nove instrukcije Condoleezza Rice, a možda Jadranka preko Anđe šalje materijale Sanaderu? Sve je to prilično mutno i na granici obavještajno-kriminalnog podzemlja. Nitko ne zna što je Angelina razgovarala sa zlosretnom Razom i da li je posjetila Srebrenicu. I, da li stvarno kani na Brijune? Da li je sve to na neki skriveni način povezano? Za sada znamo da se Rade grebe za novu ulogu Rusa ili Srbina. Da li će Anđa skužiti s kim ima posla? Postoji opasnost da će Rade svoj svjetonazor (čitaj: predrasude) ugraditi u njen film. Nadamo se da Rade neće glumiti Srbina koji siluje muslimanku.



Tvrtko Dolić  2010-08-19  Angelina vs Lenka

Posljednjih godina postaje pravilo da veliki teoretičari izlaze na političku scenu. Njemački sociolog Jürgen Habermas je fenomen svoje vrste. Rodio se 1929. zajedno sa Ustaškim pokretom, odrastao uz nacizam i postao marksist. Reklo bi se da je bio pegula, poput mnogih Hrvata. Tek što smo konačno formirali nacionalnu državu, Habermas je razotkrio deliberativni karakter demokracije u nacionalnim okvirima! Zanimljiv je njegov euroskepticizam glede ovakve EU.



Habermasa smeta ogromna birokracija EU, koja poništava demokraciju. I što Habermas predlaže, nakon što smo rasuli Jugoslaviju? Da se EU transormira u saveznu državu sličnu Jugoslaviji! Brine me i Habermasov model Europe različitih brzina. Imam nekakav dojam da ćemo ponovno krampati po njemačkim bauštelama, ne toliko zbog modernih tehnoloških ograničenja, koliko zbog prebacivanja u nižu brzinu. Habermas vidi regionalne integracije kao protutežu globalnom kapitalizmu. Nalazi da je EU restriktivna regulacija, koja ne afirmira temeljna prava (obrazovanje, socijalnu zaštitu, ...). Tvrdi da su europsko građansko društvo, europska javnost i zajednička politička kultura dovoljna osnova političkog zajedništva Europe kao savezne države. Habermas vjeruje da  bi EU kao savezna država bila solidna protuteža američkom unilateralizmu i američkoj težnji za dominacijom.  

 

Habermas je prvak epistomologije - teorije znanja. Cijelo jedno stoljeće analizira pojmove različitih kriterija istine kao objektivne spoznaje, subjektivnog vjerovanja u nešto i opravdanosti nečega. Predstavnik je druge generacije Frankfurtske škole u kritičkoj teoriji društva. Njegovi profesori bili su Max Horkheimer i Theodor Adorno. Određen utjecaj ostavio je i Herbert Marcuse. Sedamdesetih je godina odbacio ortodoksni marksizam i razvio svoju kritičku teoriju komunikativne akcije.** Uveo je koncept rekonstruktivne znanosti kao suradnje visokog teoretiziranja i empirijskog istraživanja. Njegov model ide za spašavanjem životne strukture kulture, društva i osobe u odnosu na materijalnu i kulturnu reprodukciju, društvene integracije i socijalizaciju. Habermas je modernizirao teoriju društvene evolucije, za koju možemo reći da je prilično evoluirala od biologizma Herberta Spencera, ali na neki način još uvijek izmiče Habermasovoj komunikativnoj akciji. Naime, danas vladaju dva osnovna normativna modela demokracije: liberalni i republikanski. Oba se oslanjanjaju na državu, koja se predstavlja kao čuvar temeljnih etičkih principa i tržišnog natjecanja, a dobro znamo da je to isprazna forma, poput realnog socijalizma. Republikanski model sadrži određen etičko-politički diskurs.



Može se reći da za Jugosalvijom žale mnogi znastvenici, jer su mogli testirati svoje modele kroz naš "eksperiment". Tako je Habermas u svome modeliranju budućnosti promatrao mogući treći put kao nekakvu moderniziranu verziju našeg samoupravljanja. Kasnije je vidio šansu takvog društva u integraciji sa nekim današnjim demokratskim dostignućima, poput decentraliziranog civilnog društva, koje bi se trebalo suprotstaviti državnim aparatima i državnim aparatčikima, a tu Habermas očigledno ignorira naše negativno iskustvo, jer mu možemo reći da se kod nas takve institucije pretvaraju u centre otuđene moći, pa i u ispostave stranog utjecaja. Dakle, Habermasov treći put nužno uključuje određene mehanizme samouprave, koja ne bi bila prazna forma, kao u realnom socijalizmu druge Jugoslavije. Sve to zahtijeva novi balans tri resursa: novac, administrativna moć i solidarnost. Habermas se glede regulacije u takvom društvu stalno vraća filozofiji svijesti i religiji savjesti, pa sve skupa pretpostavlja visoko razvijeno društvo znanja i skoro vjersku pripadnost takvoj asocijaciji. Habermas ovdje napušta vlastiti koncept rekonstruktivne znanosti i posve ignorira naše negativno iskustvo. Život nije potvrdio niti jedno društvo koje se dizajniralo kroz teoriju i knjige. Izvan takvih odnosa i takvih pokušaja, osobno cijenim Habermasovu komunikativnu akciju. Ona je zasigurno dobar put za gradnju boljeg društva, ali mi njegove zamisli oko civilnog društva i samouprave idu pod kategoriju naivne svijesti, na koju nas upozorava i sam Habermas. Naime, stalni rast različitih oblika nasilja, od onoga u društvu do onoga obiteljskog, pokazuje da društvo više mutira nego što evoluira. Kao i mnogi drugi, Habermas postavlja novi sustav za društvo koje više praktično ne postoji.

** U knjizi Theorie des kommunikativen Handelns Habermas kritizira ekonomsku i administrativnu racionalizaciju. Uplitanja i intervencije formalnih sustava u naš svakodnevni život idu usporedo s razvojem korporacijskog kapitalizma i kulture masovnog konzumerstva. Sve šire utječu na područja javnog života podređujući ih sveobuhvatnoj logici kontrole i efikasnosti. Političke stranke i interesne grupe zastupaju ideju participacijske demokracije, ali svejedno upravljaju društvom bez učešća građana. Gubi se granica između privatnog i javnog, pojedinca i društva.

Tvrtko Dolić  2010-08-19  Hotdog Jürgena Habermasa

Znate, teško se odreći Marka Perkovića Thompsona. Ipak je on prvi disident EU. Možda dogodine uđemo u EU, ali bez Thompsona, koji je na trogodišnjoj zabrani. Tako je naš ganga-trubadur postao najsnažniji simbol tvrdog euroskepticizma. Bez da je imao takvu namjeru, Thompson me razveselio tvrdnjom da su neki prikriveni fašisti "domoljublje prozvali fašizmom". Nekako mi paše da je domoljublje fašizam a ne lopovluk i otimačina. Žao mi tih naših skromnih djevojaka, koje iskreno i bez ikakve računice vole svoju zemlju.

 

Samuel Johnson rekao je davne 1775. da je patriotizam posljednje utočište hulje. Globalizacija i pripadni kozmopolitizam imaju svoje probleme. Antony Appiah prepoznaje novu kategoriju kozmopolitskih domoljuba. Neopredijeljeni su fanatični glede svoga (ne)određenja i tu počinju problemi za sve. Dakle, paradox i domoljublja i kozmopolitizma je istovremeno osobno i kolektivno određenje. Amartya Sen zahtijeva da uz globalni identitet ide i globalna odgovornost. A opet, vjerovali ili ne, dolazi do sukoba morala i odgovornosti. Poznat primjer takvog otklona je novela The Quiet American u kojoj Graham Green portretira mladog CIA-idelistu u Vijetnamu. Ako slijedi moral, američki uljez može napraviti štetu zajednici kojoj pripada. Što je njegova odgovornost?

Hrvatsku su opljačkali domoljubi, a posla u njoj imaju rodoljubi.  Domoljublje živi kao otimačina, a rodoljublje kao nepotizam. Starorimski Varo Reatinus davno je prepoznao taj mistični presjek društva i države, koji je vezan i na mitove i na mito. Zovemo ga civilnom teologijom. Od stoljeća sedmog na ovamo oblikuje se nekakva hrvatska mitska teologija. Dvadeset godina nacija stoji uz Antu Gotovinu, a onda saznamo da drugi general Ljubo Ćesić zvan Rojs vodi sudski spor protiv Gotovine zbog vlasništva nad nekom firmom. Glede počinjen štete, hrvatske domoljubne stranke približavaju se agresiji JNA i Srbije. Privatizacijska pljačka poništila je smisao hrvatske samostalnosti! Imamo sreću da je spontana narodna Bitka za vojarne zaustavila agresiju.

Domoljubni HDZ pomogao je gradnju spomenika u Srbu, koji afirmira četnički zločin kao narodni ustanak. Koalicija HDZ-SDSS vraća na velika vrata problem Srba u Hrvatskoj, koji tim strankama osigurava budućnost. Prisjetimo se da je Franjo Tuđman potpisao plan Z4, koji je nudio Srbima u Hrvatskoj široku autonomiju i mogućnost odcjepljenja "srpskih" krajina. Nedavno su HDZ i SDSS dogovorili isto, a tu novu nacionalnu izdaju prokužila je i spriječila Vesna Pusić! HDZ na istom planu  obustavlja detuđmanizaciju. Vlast je nesmetano pobrala bodove na proslavi Oluje u Kninu, jer je obavještajnim kanalima podržala dernek u Čavoglavima. Tako su maheri odvukli iz Knina one koji zvižde Kosorici i Josipoviću. Kada narod pomisli da su spas pravaši, kreće novi Thompsonov koncert, na kojemu se pojavljuju čudni ljudi sa ustaškim kapama na ludoj glavi - neki su pušteni sa liječenja, a navodno iz Banja Luke možete naručiti takve zajedno s ćevapima.

Otkud sve te desne domoljubne stranke? Najranije ustaštvo bilo je izrazito revolucionarno i uspješno je surađivalo sa komunističkom ilegalom. Starčevićanstvo je bilo izrazito lijeva opcija, da bi danas HSP stajao desno, kao i ostale pravaške opcije, izuzimajući pravašku alternativu HSP Ante Starčević. Baš zato što udbaši HDZ-a glume demokršćane, sužen je prostor za HDS - demokršćanska asocijacija Gorana Dodiga, koja je obuhvatila i stranku Hrvatskih proljećara. Nekada respektabilni HSLS postao je nikakav i baš u najvećoj ekonomskoj krizi ulazi u problem svog sumnjivog identiteta -  kapitalistički liberalizam i socijalna država? Ovo nesretno vrijeme naše duboke gospodarske i društvene krize ide na ruku laburistima Dragutina Lesara. Nadam se da oni nisu domoljubi.

Tvrtko Dolić  2010-08-18  Posljednje utočište hulje

Na Gospojinu se svake godine spremam u Međugorje, a završim u zagrebačkim Remetama, gdje su pavlini iliti bijeli fratri sv. Pavla Pustinjaka daleke 1287. podigli danas najstariju zagrebačku crkvu. Tamo već dulje vrijeme tražim preporuku za našeg Zaštitnika. Napominjem da nije riječ o samom Spasitelju, nego o njegovom zemaljskom ocu-očuhu Josipu. Baš u Remetama, na lijevu stranu od ulaza u crkvu istaknuta je Spomen ploča na davnu 1687. Tada je Hrvatski sabor na prijedlog pavlina Martina Borkovića, zagrebačkog biskupa, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske. A opet, ne trebam niti Zaštitnika, nego Blagajnika. Naime, kada je stoljeće ranije Tereza Avilska ostala bez novaca prilikom gradnje samostana, ukazao joj se Josip i ponudio se za blagajnika. Može se reći da se ovih godina Josip iskazao i u Remetama. Stara crkva je sanirana, a dodano je i novo čvrsto zdanje samostana.



Sveci su sirotinja, pa je danas teško preživjeti kao kršćanin. Kome se god pomolite, ono jad i bijeda. Pavlini su odlazili u pustinju i tamo padali u duhovnu kontemplaciju, žedni i bosi. Svetac je obično umro od gladi ili bio razapet poput Isusa, a svi su na kraju pali u vječno dužničko ropstvo kod Svevišnjeg. Može se reći da su svećenici na kraju svoga života totalni konventualci - ostaju uz Boga bez svoje imovine, koja ostaje biskupima. Dakle, sveci su loše društvo za dublju krizu, kakva ovih dana potresa marijansku Hrvatsku. Može vas spasiti samo čudo. Već prvi apostoli bili su zgubidani i neradnici, koji su prosili od vrata do vrata. Nudili su kršćansku Objavu i nadali se da će ih domaćin pozvati za svoj stol. Ako tako nije išlo, onda bi najgladniji lako odglumio oduzetost a ostali bi ga oživljavali. Uplašeni domaćin donosio je vodu, sol, kruh, sve što je imao. Apostoli su počistili Galileju i Pereu poput termita, a kada su prešli u Judeju, dočekali su ih pametni Židovi i rastjerali. Zli jezici pričaju da su Judejci razapeli Isusa, a opet, Sin Božji morao je znati granicu. Upao je u Hram i napao trgovce, kao najžešći anarhist! Kao da danas Hrvatska napadne WTO! Naravno da su apostole i Isusa svi poznavali i da se o njima pisalo svašta, a o Josipu skoro ništa. Skromni Josip nikome nije dodijavao niti solio pamet. Ostao je doma i crnčio za svoju obitelj.

O ocu Isusovom i mužu Marijinom znamo jako malo. Po mome osobnom apokrifnom evanđelju, Josip je hranio petnaest usta, pa je morao i sam imati novčanih problema. Bio je jedini zanatlija u obitelji, a svi ostali čekali su nekakvo poslanje, što je čest slučaj i u mnogim današnjim obiteljima. Kćeri su uglavnom krpale šator i odjeću, spremajući se za udaju. Supruga Salome bila je kraljevskog roda i samo se izležavala. Najmlađi Jakov bio je nemirno dijete. Uništavao je očeve rukotvorine. I onda Gabrijel za istu trpezu dovede trudnu Mariju! Kanonska evanđelja spominju siromašnog drvodjelca Josipa, koji prolazi kušnju zbog bezgrešnog začeća njegove supruge Marije. Vjerovali ili ne, sveci Jeronim i Augustin brane i Josipovo djevičanstvo! Mudri Toma Akvinski krenuo je umjerenijim putem: brak nije konzumiran. Dakle, Crkva još uvijek može pokrenuti razvod - djeca pripadaju majci, ali tu imamo jednu komplikaciju iz  1870. godine: Josip nije zaštitnik samo Hrvatske, nego i cijele Crkve. Crkva se zapetljala u nerješive doktrinarne probleme.

Prema kanoniziranoj priči, Josip odlazi u rodni Betlehem radi popisa stanovništva. Zašto bi sa sobom vodio Mariju u poodmakloj trudnoći, ako ona nije rodom iz Betlehema? Prema mome skromnom alternativnom evanđelju, Marija se sklanja kod sestre Elizabete u susjednom Ain Karim i tamo rađa Isusa. Znate, moja priča o Josipu ima nekakvu svoju privlačnost. Zaplet, radnju, opasne veze i prihvatljivo finale. Ne pada mi na pamet zaboraviti jedan od glavnih likova, što se dogodilo evanđelistima. Kada čitate kanonska evanđelja, Isus se najedanput od nekuda vraća i započinje svoje poslanje. Majka Marija je tu, ali Josipa nema. Nema ga niti na Isusovom smaknuću. Isusovo tijelo preuzeo je Josip od Arameteje u svoju grobnicu? E, taj Josip imao je novaca, pa ako je svetac toplo se preporučam. Apokrifno Jakovljevo protoevanđelje iz 150. kaže da je Bog odabrao starca Josipa da pazi na Marijino djevičanstvo. Apokrifna Povijest Josipa stolara iz 5. stoljeća nalazi Josipa u dobi od 90 godina. Ima četiri sina i dvije kćeri. Uzima dvanaestogodišnju Mariju da brine o njegovom najmlađem sinu Jakovu do svoje 14. godine, kada se mogla udati. Josip je umro u 111. godini!

Kako nam se svaka država koju osnujemo raspadne, pitam se da li smo izabrali pouzdanog zaštitnika, iako je isusovački teolog Franjo Suarez početkom 16. stoljeća pridodao sv. Josipa hipostatskom sjedinjenju Isusa i Marije. Ali, ruku na srce, ako zanemarimo duhovne vrijednosti, Marija i Isus bili su teška sirotinja. Može se reći da je ovakvim ljudima slabe vjere i velikih potreba teško pomoći i da ne trebam mnogo očekivati niti od Josipa. Uostalom, i Hrvatsku i Crkvu tresu teške afere - gdje je nestao Josip? Moja duga religiozna potraga za kreditno sposobnim svecem ide dalje. Da se ipak obratim za pomoć nekom biskupu?

Tvrtko Dolić  2010-08-15  Sveci su sirotinja

Linkovi:  Miljenko-Jergovic    Jergovic-se-gubi  

Komentator Jutarnjeg lista Davor Butković u istoj rečenici kaže da je otac Miljenka Jergovića još za Tita proglašen počasnim četničkim vojvodom i da je najčišći Hrvat na svijetu?! Glavni je lik Miljenkovog novog literalnog kupusa pod nazivom Otac. Kao što je taj liječnik glumatao žestokog Srbina u BiH, njegov sin-pripovjedač Miljenko isto provodi u RH - treba prodati knjige na cijelom tržištu Jugosfere! Saznajemo da je Lik iz Like rano napustio Miljenkovu majku, ali ne znamo koliko se i kako dugo bavio svojim sinom, koji danas kroz svoje novčane i obiteljske probleme traumatizira cijelu hrvatsku naciju. Takve pojave pokazuju koliko je bila pogrešna Tuđmanova odluka da se ukine evidencija Hrvata koji su bili u četničkim postrojbama. Dobili smo triper-situaciju da se po Hrvatskoj prešetavaju bahate Hrvatine koje su po svome kulturnom sadržaju i svjetonazoru slavenizirani Kozaci. Prisjetimo se da je poznatiji Ivo Andrić radi časti i ugleda ušao u SANU i tako postao i srpski i pravoslavni pisac, a ne samo hrvatski, katolički, bosanski i muslimanski. Zahvaljujući takvoj balkanskoj sintezi, Andrić je postao nobelovac! Imam potrebu zaviriti u nacijonal Miljenka Jergovića.       

 

Zašto Butković jednostavno ne kaže da je Miljenko najčišći Hrvat na svijetu, pa da je mir. Zašto to kaže samo za njegovog oca, počasnog četnika? I šuti o Miljenkovoj majci. Gdje je odgojen Jergović junior? Uz počasnog četničkog vojvodu ili uz anonimnu majku? Da li je bila najčišća Hrvatica u Sarajevu ili neka nečista Jugoslavenka s Pala? Može li Jergović nekako dobiti titulu najčišćeg Jugoslavena? Jergović spominje da je na njega presudno djelovao autoritet none, mamine mame. Opet ništa ne znam, jer Hrvati u Sarajevu kažu "baka" ili "baba" a ne "nona". Jergović kaže da je njegova nona u njemu probudila ženu, iako je seksualno ostao usmjeren baš na žene. Dakle, Miljenko Jergović je lezbijka zarobljena u muško tijelo! Srpkinja u tijelu Hrvata? Ili obrnuto? Uvijek sam imao osjećaj da je u pitanju neka teža fizička i psihička deformacija. "Taj ženski autoritet u mome životu nije se prenosio kao spolna bolest, pa njime nisu bile zaražene žene s kojima sam dijelio ista četiri zida." - Jergović tako nakiti svaku sličnu bezvezariju, a književna kritika tu mora uočiti smisao. Zašto Miljenko u svojim pripovijetkama iz raketiranog Sarajeva ne spominje agresora? Tko je granatirao Sarajevo, Milena? Ustaše? Zanimljivo, Jergovićevo književno djelo vuče na majku, ali onu slavensku, Rusiju, a sve ostalo afirmira Otadžbinu: knjiga se prigodno zove Otac, objavljena je u Beogradu i usklađena sa beogradskim diskvalifikacijama Hrvata. U toj posveti ocu, Jergović ističe da Hrvati snose i kolektivnu i pojedinačnu odgovornost za ustaštvo i NDH. Kao, nisu se ustaše pojavile kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića u beogradskom parlamentu, nego su zli Hrvati mrzili dobre Srbe. Podsjetit ću vas da je Jergović u Beogradu izjavio da ima razumijevanja za Dražu Mihajlovića. Kao i njegov Otac. Kao i njegova ... Pardon, o kćeri njegove none ne znam ništa.

Sve te Tuđmanove gluposti sa krvnim zrncima treba odbaciti, bez obzira tko ih prerađuje. Politički Hrvat u RH je svaki državljanin RH koji voli i/ili poštuje našu Domovinu. Dalje od toga možemo se zabavljati sa civilizacijskim testom A-G Matoša. Otac i Otadžbina jesu mitske kvalifikacije svakog srpstva. Hrvati su civilizacijski bliži majci i Domovini. Tako je obilježena i velika razlika između srpskog i hrvatskog kršćanstva. Srpsko pravoslavlje bliže je starom kršćanstvu očeva, koje je u prvim stoljećima potisnulo ženu iz Crkve. Kada čitam Jergovića, imam osjećaj da je Marija Teotokos keva od Hristosa i ništa više. Bogorodica, Isusov inkubator, i dalje nema. Srbi daju veliki značaj Starom zavjetu, toj knjizi krvi, osvete i progona, kojoj prilagođavaju svoju povijest i nacionalno biće. Obrazac se zna: Srbe su najprije protjerali Franci, pa Bugari, pa Bizant, pa Austrougarska, pa Turci, na kraju NDH i RH-Oluja. Prilično se seljakalo, a narod je tri puta prošao antičku "beogradsku" utvrdu u potrazi za budućom Srbijom. Nema tu doma niti domovine - bitan je otac i pravo na otadžbinu. S druge strane, Hrvati su izrazito marijanska civilizacija, koja bira izraz Dolorosa - Majka božja. U prvi plan izlaze dom i Domovina, a ne očevi i njihovo potomstvo. U povijesnim i vjerskim određenjima tipa Dolorosa/Teotokos leži najveća razlika nacionalnog bića Hrvata i Srba. Razlika dva tipa osjećanja vidljiva je u BiH - Republika Srpska je nova srpska otadžbina, a otadžbina Hrvata u Hercegovini je Hrvatska - Hercegovina nije naša nova domovina. Iako je Hercegovina mnogima u RH otadžbina. Svejedno je koje su boje Jergovićeva zrnca - on je po svome kulturnom sadržaju, svjetonazoru i problemima kojima je okrenut, pretežito Srbin. Dobro je da imamo u Hrvatskoj što više sarajevskih majstora kratke pripovijetke, svatko je Hrvat tko u RH podiže djecu, ali nije korektno da Jergović priča okolo da je velika Hrvatina. I da zija kako je istovremeno ustaša. Mržnja prema ocu-počasnom-četniku, koji ga ostavio, mora imati nekakve ljudske, antifašističke granice.      

Činjenica da je Jergović došao u Zagreb iz raketiranog Sarajeva ne znači baš ništa. Kada se Ivo Andrić upisivao na Filozofaski fakultet u Zagrebu, naveo je za prebivalište Srebrenicu. Da je kojim slučajem znao da će se tamo dogoditi genocid muslimana od strane Srba, da li bi ušao u SANU? Andrić je bio Hrvat, ne baš najčišći. Takav je ušao u SANU i postao simbol Jugoslavije i nobelovac. Čudna je sudbina poznatih Hrvata. Danas bosanski muslimani optužuju Andrića da je bio četnički ideolog. Prošle je godine Bosnjacka zajednica kulture Preporod u Tuzli zahtijevala promjenu naziva Ulice Ive Andrica. Sve nacije na Balkanu sebi dozvole baš sve. Samo su Hrvati pod posebnom prismotrom dotepenaca poput Miljenka Jergovića. Sam Jergović kaže da se bori s Hrvatom u sebi. "Da nisam Hrvat, ne bi mi bilo na kraj pameti da išta o Hrvatima napišem (Bosančeros je skužio koliko smo beznačajni); a ako bi ih upola ovako dobro poznavao, zazirao bi od njih i bježao kao da su svi Hrvati od dva brata djeca, i kao da su svi braća Šapina" (krati bih u bi). Ali, Jergoviću, ti nisi Hrvat i daj konačno bježi od nas. Dobit ćeš i Nobelovu nagradu, ali prije toga moraš ući u SANU. Preživjeli smo odlazak Hrvata Andrića u velikosrpsku udrugu, pa ne vidim zašto žaliti za sinom počasnog četničkog vojvode?

Tvrtko Dolić  2010-08-14  Počasni četnički vojvoda

Autentični ljudski život nemoguć je ako smo osuđeni na improvizirani život koji previše košta, a premalo usrećuje, kaže teolog Tonči Matulić u svojoj knjizi Metamorfoze kulture. Sustavno razmatra utjecaj znanosti i tehnike na duhovnost, moral i pogled na svijet. Kako prepoznati nove znakove vremena, ali i stare u novom ozračju znanstveno-tehničke civilizacije?**



Ovih je dana Matulić objavio posve drugačiju knjigu Tužaljke kamenja hrvatske pustinje, koju prezentira Zvonimir Despot, a Večernjak reklamira kao veliku optužbu Crkve protiv ovakve RH. Kako se moglo dogoditi da u izrazito katoličkoj zemlji pobjedi agnostik, pita se Matulić? Kako je moguće da se u jednoj kršćanskoj zemlji dogodi privatizacijska pljačka i tolike korupcijske afere? Matulić objektivno analizira bolesno stanje hrvatske države, društva i vjere. Drži da je Crkva pogriješila što nije formirala crkveno javno mnijenje. Osim brze privatizacije i tajkunizacije, kao glavne uzroke današnje gospodarske i društvene krize prepoznaje rasprodaju domaćih poslovnih banaka stranim korporacijama, prodaju hrvatskih telekomunikacija i prijevremena umirovljenja. Ukazuje na probleme prezaduženosti države i građanstva. Traži povećanje poljoprivredne proizvodnje, ribarstva i riboprerađivačke industrije i ozdravljenje brodogradnje. Matulić spominje izjavu kardinala Josipa Bozanića iz 1997. o grijehu struktura. Brinu me njegovi stavovi o hrvatskim predsjednicima. Kao da ne prepoznaje neke znakove vremena.

Kaže za Franju Tuđmana da je imao čvrst karakter generala. Zašto jednostavno ne kaže da je Tuđman imao čvrst karakter. Ovako Blagoje Adžić i Ratko Mladić ispadaju fini ljudi. Zadrtost generala je jedno, a čvrst karakter nešto posve drugo.  Uplašila me Matulićeva pohvala Tuđmanovoj pomirbi po krvnim zrncima, koja je onemogućila lustracije. Crkva je bila presretna da se izmiri sa milicijskim doušnicima u svojim redovima, ali je to skupo platila, kao i Hrvatska u cjelini. Kada Matulić pravda Tuđmanove promašaje, kopira komunističko opravdanje Tita za njegova zastranjivanja. Govorilo se da Tito nije znao za zločine i lopovluke, a nešto slično Matulić fabricira za Tuđmana: slugansko podilaženje suradnika oduzelo je Tuđmanu jasan uvid u stvarno stanje društva, gospodarstva i socijale. Zar Tuđman nije najavio tajkunizaciju izjavom da Hrvatska treba biti posjed 200 obitelji? Dušo naša na aparatima, zar Tuđman i njegov krug nisu omogućili privatizacijsku pljačku paralelno s Domovinskim ratom?! Tu Matulić treba uočiti Stipu Mesića i sagledati pravi pohod na križeve. Tu bi trebao prepoznati i Josipa Manolića, koji je 90-te bio glavni, iznad Tuđmana.              

Matulić o Mesiću ne kaže ništa što objektivno ne stoji. Mesić je bio konfliktan i kontroverzan. Karakteriziraju ga glupi vicevi i fakinsko uveseljavanje naroda. Poistovjećivao je antifašizam i komunizam. Napustio je Tuđmanovu politiku pomirbe svih Hrvata u korist onih koji su bili jugoslavenski opredijeljeni. Nesposoban za viziju budućnosti, vratio se u prošlost koja ga stvorila. Sukobljavao se sa Crkvom na način nepriličan agnosticima i ateistima - kulturni pripadnici tih skupina ostaju na pristojnoj distanci. Njegov zahtjev za uklanjanjem križeva iz javnih prostorija oslanja se na ideologiju mržnje. Ali, kao što rekoh, Matulić propušta reći da je Mesić bio bliski suradnik Franje Tuđmana i Josipa Manolića, iz njihovih najgorih vremena. Hrvatskom divljem kapitalizmu prethodio je divlji lopovluk hrvatskih dužnosnika.

Prema Matuliću, Ivo Josipović je kao agnostik pobijedio protukandidata koji nije skrivao svoje katoličko opredjeljenje. Matulić starog partijaša Milana Bandića drži za vjernika i time dovodi u pitanje svoju teološku struku, pa i svoju zdravu pamet. Svi znamo da je Bandić glumatao vjernika za potrebe izbora. Gospodari domaćeg izbornog inženjeringa odveli su Bandića u drugi krug baš zato da se sukobe agnostik i ateist, što je Josipovića dovelo u prednost i kod mnogih svećenika. Stoga se pitam, tko je sam Matulić? Što može biti jedan bioetičar i kršćanin koji vjeruje da vjeruje u ovoj našoj metamorfozi nekulture i bezvjerja? Agnostik ili ateist?

** Inspiraciju za Metamorfozu kulture našao je u Duhovnoj situaciji vremena Karla Jaspersa i pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes (Radost i nada) Drugoga vatikanskog koncila 1965. Riječ kultura obuhvaća i transcendentu vjeru. Nedostaje nam mudrost koju bi suprostavili ludostima koje znanje proizvodi. Podivljali neokapitalizam razara kulturno tkivo lokalnog identiteta šireći mentalitet tehničkoga prevrednovanja svih moralnih vrijednosti. Čovjek više nije teonoman nego autonoman. Velike ideologije 20. stoljeća odraz su radikalnog obračuna s Bogom kako bi se na njegovo mjesto ustoličio čovjek. Kapitalizam je religija, kao što to tvrdi Walter Benjamin u tekstu Kapitalismus als Religion. Kršćani ne vjeruju, nego vjeruju da vjeruju. Ateist je paradoksalno religiozna osoba. Znanje je moć, ali i nemoć? Protivi se baconovskom razumijevanju znanosti kao moći, ali i Descartesovom dualizmu, u kojem sve polazi od radikalne suprotstavljenosti jastva i prirode. Primijenjena znanost treba služiti čovjeku, a ne obrnuto. Ekskluzivni humanizam kanadskog filozofa Charlesa Taylora otkriva samovolju suvremenoga sekulariziranog čovjeka da se posve zatvori prema transcendentnom. Matuliuć nije sklon špenglerovskom razumijevanju civilizacije po modelu organskoga. Kao što piše u Gaudium et spes, idealnog rješenja u svijetu nema, jer su sva zaražena grijehom.

Tvrtko Dolić  2010-08-13  Duša na aparatima

Dogodilo se nešto dobro: glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić obrušio se na vladajući HDZ i oporbeni SDP. Tvrdi da su se komunisti infiltrirali u sve političke stranke, što nije daleko od istine.** Zapravo me smeta to što pravih komunista nigdje nema - riječ je o jugoslavenskim aparatčikima. Miklenić je pozvao hrvatske građane da odustanu od postojećih političkih opcija i da se "masovno uključe u ovog časa možda malu stranku i dadu svoj doprinos da na budućim izborima pobijede državotvorne stranke i političari". Istina, SDP je vodio šef Partijske škole, a današnji HDZ vodi učenica te škole, ali to nije suština problema.

 

Znamo da je SDP preimenovani SKH, odnosno bivša Partija. Međutim, HDZ je zasebna jugoslavenska priča. Miklenić kaže da je Franjo Tuđman bio komunist i general JNA, ali preskače njegov staž u Ozni, koja je dala i njegove prve suradnike u RH. Crkva nasušno treba ideološkog protivnika, pa radije gleda udbaše kao komunjare. Pad komunizma kakvog smo poznavali doveo je do jačanja crkvenih nutarnjih problema i snažnijeg preuzimanju nekih društvenih negativnosti koje su protivne kršćanskom nauku. Crkva je za vrijeme Jugoslavije bila doušnički probijena, ali to pokušava sakriti. Radije govori o komunistima nego o policijskim infiltrantima, koji su popunili sve stranke u RH. Neki su ušli u Crkvu. Neka Crkva najprije provede lustracije u svojim redovima i da primjer drugima.

Najviše me čudi Miklenićeva izjava da je Sanaderov "iznenadni i vjerojatno prisilni odlazak, koji je očito bio uvelike marioneta u njihovim rukama, poslužio da baš bivši komunisti preuzmu potpunu kontrolu nad najjačom hrvatskom političkom strankom, premda su u njoj manjina". Znamo da Sanader ima brata svećenika, ali to nije dovoljan razlog za ovakvu "Božju" toleranciju. Miklenić daje izravnu podršku maloj stranci koja će okupiti narod, ali to nije pravi put. Crkva izbjegava prozvati Tuđmana za privatizacijsku pljačku. Istovremeno HDZ kojim po Mikleniću dominiraju komunisti obustavlja detuđmabizaciju i vraća na velika vrata Tuđmana i njegovu obitelj. Crkva ostaje uz Tuđmana, a HDZ se vraća Tuđmanu, pa će glasači biti zbunjeni.  Rado čitam Miklenića kao dobrog analitičara, ali se bojim da je ova njegova posljednja kreacija na prilično klimavim nogama. Tko će maloj strančici dati milodare za sve ono što donosi izbornu pobjedu? HDZ i SDP kontroliraju kapital, a Crkva nema dovoljna sredstava za svoje pastoralne obveze. Bojim se da Miklenićev apel vodi daljnjem usitnjavanju oporbe, pa njegovo pozitivno razmišljanje donosi korist strankama HDZ i SDP.  

** Prema dostupnim saznanjima, Ivan Miklenić kaže: "Za razliku od prvoga predsjednika, koji je (premda je bio bivši komunist i general JNA) bio istinski hrvatski državotvoran, vjerovao i iskreno radio i borio se za osamostaljenje Hrvatske, mnogi njegovi suradnici i kasniji nositelji visokih državnih funkcija, a bivši komunisti, nikada nisu čvrsto zastupali hrvatsku državotvornost i mnogi od njih, da nije uspjelo osamostaljenje Hrvatske, bili bi na strani onih koji bi bez trunka grižnje savjesti sudili 'hrvatskim nacionalistima i separatistima'."

"Oni su se otpočetka infiltrirali u sve novonastale političke stranke u Hrvatskoj i uspjeli potpuno onesposobiti stvarno hrvatski orijentirane stranke za ikakav bitan utjecaj u hrvatskom društvu i državi. Oni su preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom, oni su izvršili nemoralnu i često protupravnu privatizaciju i pretvorbu, oni su razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općeg dobra i svih ostalih hrvatskih građana. Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama."

Tvrtko Dolić  2010-08-12  Gdje griješi Ivan Miklenić?

Predsjednik Ivo Josipović kaže da su partizanske kape lijepe. Taj čovjek nema pojma o modi, niti zna što se nosi u Čavoglavima. Gerilske kape uglavnom su komad vreće za krumpir. Bez obzira da li netko stavlja na kapu 5V ili 1U ili 4S, ostaje dilema da li je govno na kapi ili pod kapom. Taj zlosretni modni dodatak vezan je za nekakvo ludilo u tintari. Ne znam da li ste upoznati sa činjenicom da je Šime Đodan bio u partizanima i da je dugi niz godina na kapi nosio petokraku. Njemu je, kao i Titu i Tuđmanu, na njegovu glavurdu i njegov svjetonazor sjedala samo šajkača, ali se nije dao krstit. Trebalo mu je dvadeset godina da shvati kako hrvatski i srpski partizani imaju različite ciljeve. Nakon pola stoljeća frustrirajućeg suživota tri glavurde, predodređene da budu Vođe, Tuđman je shvatio da su Hrvati i Srbi dva različita naroda, a Đodan je spoznao zastrašujuću istinu da se braća Hrvati i Srbi razlikuju i u rasnom pogledu. Dinarski Hrvati imaju široko lice, a Srbi su uglavnom Cincari, uske face na Karađorđeviće. Moda nije pratila tjelesna ograničenja: Hrvatima na široku glavu pašu četničke šajkače, a Srbima krasno prisjedaju ustaške kape. Ti znanstvenici iz oružanih snaga Jugoslavije napravili su veliki nered. Jadnom Đodanu promakao je podatak da je kardinal Stepinac imao usko lice, kao i mladi Josip Broz i da ih kao šefove birao kralj. Uskoglavi Valter otišao je u Rusiju ka kraljev odabir partijskog šefa, a NKVD je vratio natrag uskogrudog Tita sa velikom dinarskom glavetinom. Ti mrzovoljni partizanski nadridoktori Tuđman i Đodan preferirali su žene širokog osmjeha. Da li i vas manta ta nedokučiva moć žene širokog lica?

 

Rezerviran sam glede kapa kad su Hrvatice u pitanju. Kape su uvijek znak odore i discipline fašističkog tipa. Takvu estetiku ne spašava niti 1U na glavi mlade Dalmatinke. Obuzmu me različiti osjećaji. Razum mi kaže da nazočna dama krupnih očiju nije slijepa i da nije stavila kapu na svoju zanosnu glavu zato što misli da joj kapa dobro stoji. Cura je pametna i koristi kapu kao podložak za U, da ga ne mora crtati na čelu. A opet, podsvijest me upozorava da tu može biti svega i da bježim što dalje od nje. Što može natjerati mladu Hrvaticu da nakon Domovinskog rata radije bira endehazijski 1xU nego hrvatski 6xGrb? Ako dama želi šokirati jednu izrazito hrvatsku sredinu, neka okači 4S. Danas pametna cura stavi brnjicu na usnu ili na nos, pa barem znaš da je normalna. Ne sluša Thompsona, nego srbijanske cajke i život nekako ide dalje. Dobro, ne treba nikada zauzeti previše tvrd stav. Takvi obično spavaju sami. Nakon što se Thompson prestao derati, odlučio sam damU otpratiti doma. Pokazalo se da Anđa nije luda, nego prkosna. Reče da je stavila kapu Mesiću i Josipoviću za inat! Nismo niti napustili Čavoglave, a već sam znao tko joj je poginuo u ustašama, tko je mučen na Križnom putu, koga joj je milicija smakla nakon rata, koga su četnici priklali davno a koga nedavno. Moja primitivna glad za dinarskom dugonogom ženom naglo je splasnula. Jednostavno me uplašila - ako se zavučemo u sjeno, red je da je ženim, a onda moram svake godine u Čavoglave, na Bleiburg, na Jazovku, na Hudu jamu, na Ovčaru i u Škabrnju. Pa onda kao kulturna osoba obilaziti i druga stratišta, na kojima smo se mi iskazali. I dok bi normalni ljudi orgijali u Zrću kao u Sodomi, morao bih kao dinarski zet obilaziti sve te naše gospe po hrvatskim marijanskim svetištima. Obećao sam joj da ću navratiti u Sinj na Alku.

I nakon par dana, stojim u Sinju pored Anđe i ne mogu se nagledati te lijepe i snažne žene. Lice široko, hrvatsko, predivno, a ona dodala nisku od dukata preko cijelog čela. U sredini veliki zlatnik sa likom Stipe Radića. Stoga smo malo polemizirali o atentatu na braću Radić u Beogradu. Kod Hrvata je to uobičajeni uvod u parenje. Došlo je i to pitanje svih pitanja. Reci mi da li ...? Da li sam nevina? Ne, ne, više me zanima kako se u ovoj krajini dijele kućanski poslovi? Pa, ovdje žene rade svoje, a muški cijepaju drva, igraju balote i trče Alku. Zato od svih žena ipak najviše volim ustašice. Takva te žena pusti među ljude. Malo briškule, pa onda ide rekreativna balota, pa se onda malo namočiš u Cetini i eto alkarske plaće. U tom mome maštanju krenula je i svečanost. Anđa cvate ponosna, pase hrabre vitezove, a mene uhvatila ljubomora pa ih gledam kao prežderane lijenčine. Zaleti se lik široke glave u ogromnoj šubari i ožeži štapom/kopljem po komadu željeza. Bez da koplje ispusti - svejedno to zovu gađanjem. Mnogi Alkari imaju užu glavu, jer su prije sedamdesetak godina pokrovitelji priredbe bili Karađorđevići. Na bini se poput bega osovio širokoglavi Luka Bebić, nabrekao u svim pravcima. Pored njega je jedina kreditno sposobna Hrvatica, a odmah do nje hrvatski predsjednik kakvog bi nacrtao sam Đodan. Iza Predsjednika nazire se njegova žena-čačkalica. Jadna ona sitna, lice joj usko. Džaba ti sve, Josipoviću, kada ti je žena pola porcije. Nije niti sjena Titove Jovanke. Anđa i dalje mjerka Alkare, a moja je pažnja ostala na svim tim državnim konjima u Sinju. Jadranka je izjavila da je čvrsto zajahala konja i da osjeća njegovo snažno i uzdrhtalo tijelo, a meni se nekako čini da tu nema ni seksa ni kemije. Gledao sam istu večer Kleopatru i prisjetio se kada su na Pantovčaku razmotali tepih a do Franjinih nogu dokotrljala se naša Jadranka. Nekako se ne mogu sjetiti da li je Jadra uvijek imala široko lice?

Tvrtko Dolić  2010-08-11  Zašto obožavam ustašice?

Angelina Jolie ponovno ljubi i ubija. Prije nekoliko godina u šali je dobacila Amy Pascal, dopredsjednici Sony Picturesa da želi biti James Bond i evo je u akcijskom trileru redatelja Phillipa Noycea. Film je početak posudio iz Die Another Day sa Pierce Brosnanom - časnica Evelyn Salt (Angelina) nakon torture u zatvoru Sjeverne Koreje ulazi u razmjenu. Pomogao joj je njen ljubljeni, njemački znanstvenik Michaeal Kraus, koji je imao kontakte u Sjevernoj Koreji. Kada nas film vraća u vrijeme osnovne radnje, Salt živi sa Krausom, koji valjda za ljubav pravoj Angelini proučava pauke, a ima jednog bondovskog u staklenki na radnom stolu. Salt odlazi na posao i uzima izjavu ruskog prebjega Aleka Orlova, koji priča o vojsci djece odgojene za udar na SAD - priča je stilizacija posljednje afere sa ruskim spavačima. Na kraju izjave Orlov optužuje Salt da je ona ruski špijun. Orlov nakon toga likvidira svoju pratnju, ali Salt to ne zna, pa uspaničena bježi i time praktično potvrđuje optužbu Orlova. Angelina je ozlijedila koljeno, pa je to u filmu iskorišteno: Salt bježi sa okrvavljenom lijevom nogom. Ostatak priče otkrijte sami 19. kolovoza, kada se film počinje prikazivati. Ima tu i Ludluma i njegovih ekranizacija, poput posljednjeg Bourne-serijala, ali sve u svemu, Salt je gledljiv akcijski film, Angelina također. Prvotno je zamišljen sa muškarcem u glavnoj ulozi. Kako su žene sposobniji spol, producenti su morali prilagoditi scenarij. Angelina mlati policajce u autu i kada mislite da kreće njen učestali sado-mazo, papci ispadaju iz auta kao potrgane vreće.Angelina se pripremala razgovarajući sa ženama koje rade u CIA (to se kod nas zove doušnik). Jedna je bivša agentica priznala Angelini da se približila svome suprugu tek nakon što je napustila službu. Ostaje za vidjeti kojem će se od svoja tri supruga Angelina približiti nakon bondijade Salt. Tijekom snimanja filma pronašla je novu strast, od koje mi obično bježimo: ruski jezik. Anna Kowalski, bivša zaposlenica jednog hotela na Manhattanu, priča da se Angelina tijekom snimanja zaključavala u sobu sa crnim visokim muškarcem, koji joj je, pa recimo uvježbavao dijalekt. Prirodno takvim jezičnim utjecajima, nakupilo se praznih boca i seksualnih pomagala, a da li je to običaj u takvim prilikama možete provjeriti kod Rade Šerbedžije, koji često glumi Ruse. Scenarij za film Salt napisao je Kurt Wimmer.

 

Da li je filmska industrija i sveukupna scena prezasićena Angelinom Jolie? Bože dragi, ostario sam čekajući da je svi odbace. Spreman sam usavršiti svoje skromno poznavanje ruskog jezika. Okolnosti mi idu na ruku, jer sve što je nekada afirmiralo kćer Jona Voighta (Midnight Cowboy, 1969) danas je teška kompromitacija. Andrew Morton u svojoj novoj knjizi Angelina: neuatrizirana biografija kopa po njenom intrigantnom životu. Kaže da se Angelina u mladosti samoozljeđivala i da je preferirala heroin. Njena nezaboravna uloga sociopatske Lise Rowe u filmu Girl, Interupted iz 1999. za koju je dobila treći Zlatni globus i Oscara za najbolju sporednu glumicu, dobro oslikava to razdoblje njenog života. Širi se trač da ju je majka Marcheline Bertrandt neposredno prije udaje za Billy Bob Thorntona u svibnju 2000. dala na trodnevno liječenje na neuropsihijatriji. Istina je blaža - Angelina se morala izolirati, otrijezniti i oporaviti za vjenčanje. Angelina je našla uzbuđenje u seksualnom preusmjerenju. Njena ljubavnica bila je Jenny Shimizu (partnerica iz filma Foxfire). Angelina je to svoje lutanje mudro uklopila u pokret za prava homoseksualaca, tako da nikome nije palo na pamet prozvati je zbog toga. Iz tog razdoblja naviru imena koja danas tresu filmsku scenu. Primjerice, na njenoj svadbi iz 1996, osim odabranika, engleskog glumca Jonny Lee Millera, bila je prisutna njena majka i Millerov prijatelj Jude Law. Miller je tolerirao prisutnost Jenny. Možda je tajna u trokutu.

 

Thornton je zbog nje ili Jenny ostavio zaručnicu Lauru Dern, koja je nekada bila guvernanta male Angeline. Preseravanja su bila na nivou: kućni ljubimci bili su štakori i gmazovi, a oko vrata su dvoje luđaka nosili bočice krvi svoga partnera. Angelina je pripadala klanu koji je određivao trendove na filmu, umjetnosti, modi i cjelini društva. Dok je tip poželjnog muškarca predstavljao Sean Connery, kurio je Thornton. Kako su njena preusmjerenja sve više naginjala ženi, došli su u modu bebasti muškarci poput spomenutog Jude Lowa, Matt Damona i Leonarda DiCapria, a njena nova djevojka bio je Brad Pitt, muška barbika. Papak je dopustio da mu Angelina na ruci tetovira datum 13.05.1940 - Winston Churchill je tog dana objavio narodu da mu nudi samo krv, patnju, suze i znoj. Nikome nije jasno kako je s Bradom ostala u drugom stanju. Navodno mu je rodila troje djece. Shiloh je rodila u Keniji! Djevojčica nevjerojatno nalikuje Brad Pittu! Uskoro su došli blizanci Knox i Vivienne. Da li je Angie sama nosila djecu ili je plaćala usluge posuđene majke? Usvojila je još troje djece: Maddox, Pax i Zahara. Da li sa Bradom ili sa Jenny? Eksperimentirala je i sa vanzemaljcima. Tako je njen ljubavnik postao Gary Sinise. S njim je 1997. snimila TV-film George Wallace i dobila Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu. Slijedeće je godine dobila Zlatni globus za najbolju žensku glavnu ulogu glumeći Giu Carangi, poznatu svjetsku manekenku, ovisnu o heroinu.

Tvrtko Dolić  2010-08-08  Angelina Jolie alias Salt

Znate li kako su zvali Hrvate u pržunima Juge? Pjevači! Pjevali bi Marjane Marjane, dodali mjestimice pridjev hrvatski i završili u pržunu. Nacija se tako podijelila. Oni koji su imali sluha završili su na robiji, a mi ostali uživali smo blagodati realnog socijalizma. Čudo jedno, ali Đorđe Marjanović Marjanović nije volio pjesmu Marjane Marjane. Našu idilu pokvario je sukob nacionalnog Đokice i nacionalnog Vice Vukova, koji je zaista imao i sluh i glas. Đokica je jedanput zbog Vice histerično gazio svoju gitaru. Fućkaš kapitalističke instrumente kada ustaša ima glas. Đokičina mržnja srušila je bratstvo i jedinstvo. Na meni je osobno Bog bio prilično škrt. Pamet plitka, a glas nikakav. Kada bi daroviti momci kod Jure zapojili o trobojnici, šutio sam pun zavisti, ni deset metara od biste narodnog heroja. Bože moj, imena se ponavljaju. Iza svakog brda je dolina, a u svakoj bogatoj dolini nađe se neki oskudni Dolić. Naš lokalni milicajac zvao se Đorđe. Bog mu dao ručetinu - koga zgrabi, ide među pjevače. Prišao mi je jednom prilikom i položio na moje slabašno rame tu svoju crnu ruku tadašnjeg borca protiv društvenog zla. Čujem ja da si utučen kada momci pjevaju šovinističke pjesme, rekao mi je dobrohotno.

 

Marko Perković nije imao sluha. Kao, recimo, Zdravko Barišić i Ivan Brzović. Kada bi Zdravko i Ivan pustili svoje glasčine, mlade cure hvatalo je bjesnilo. Baš te godine kada sam očekivao da ih Đorđe pokupi, Juga se raspala. Pjevači su se nagodili sa onima bez sluha i postali vlast. Na Trgu Francuske Republike na Cvjetnicu 1990. blentavi narod maše grančicama mira likovima bez sluha. Kao da su svi pušteni iz pržuna. Tu natrčim na Zdravka. Pustili i tebe, velim mu iskreno radostan. Kako to misliš? Pa, nisi u zatvoru, konstatiram očigledno neprirodno stanje. Zdravko je to nekako uklopio u svoje sheme. Bio je u osiguranju Predsjednika, a Juga je još držala svoje repove u Hrvatskoj. Sve je nadgledao šef jugoslavenskih pržuna, pa sam imao osjećaj da je Hrvatska pretvorena u nešto veći koncentracioni logor. Josip Manolić je imao sluha samo za jedno - čuti što drugi misle, kako u pržunu, tako i izvan njega. Njegov govor i njegovo pjevanje sliče samrtnom hroptanju. Što je promaklo mucavom Manoliću, detektirao je pjevač Vladimir Šeks, koji je pomogao našem Ivanu da se snađe u prvim danima robije. Zdravko je postao šef Policijske akademije, a Ivan se uspeo do šefa SZUP-a! Činilo se da su pjevači došli na svoje, a zapravo smo se svi našli u pržunu. Zdravko i Ivan postali su čuvari udbaškog logora RH, bez da su toga bili svjesni.

Marko je ukrao moju licencu. Pjevao sam samo gangu, jer me tako nitko nije mogao pročitati. Mislila je Pecukića mlađa da se za nju baraba ne rađa! - derao sam se od Gruda do Banja Luke. Marko je krenuo istim putem od Čavoglava, samo je produžio do Zagreba. I napravio karijeru. Kada su pjevači prepustili vlast Partiji, Zdravko i Marko našli su se u istoj kaši. Bilo bi prirodno da je Marko postao manager Zdravku, koji ipak zna pjevati. Kako je Zdravko bio veliki zagrebački muftija, izvježbao je obraćanje Javnosti i različita demantiranja, pa je odlučeno da se na binama ipak dere Marko. Izbor se pokazao opravdanim, jer Marko onako stasit i raskrižen iza mača kralja Tomislava, grmi gangu iz napregnutog grla katolika-patnika. Djeluje impresivno, epski. Pun mi je kufer te lirike Zdravka i Ivana. Zaista sam došao na svoje - ne pjevam više gangu, nego Thompsonove pjesme. Zajedno sa Ivanom činim obavještajno-kriminalno podzemlje. On je bivši obavještajac, a ja pripremam svoju prvu pljačku u bloku B-88, nešto dalje od Remetinca. Nakon što mi je Marko ukrao ideju, ne vidim nikakav drugi način za golo preživljavanje u ovome kazamatu. 

Tvrtko Dolić  2010-08-08  Marko Perković Thompson

Zauzimao sam se za ulazak HV u Banja Luku. To bi bio konačan poraz velikosrpske ideje u Hrvatskoj i BiH. Tako zbori Anton Tus, a isto danas misli i Peter Galbraith, tada ambasador SAD u Hrvatskoj. Navikli smo gledati Oluju kao vojno redarstvenu akciju u RH i previđamo širi strateški okvir u kojemu se ona dogodila. Zapravo nije dogodila, ako uzmemo u obzir postojanje nekakve Republike Srpske u BiH. Anton Tus dao je intervju Vladi Vurušiću za današnji Jutarnji list.

 

Napominjem da je narod spontano zauzeo vojarne JNA u RH još prije pada Vukovara. Tus to pokušava pripisati oficirima prebjeglim iz JNA, pa zbog tog nepotrebnog pohoda na slavu gubi vjerodostojnost. Nalazi da je agresija na RH zaustavljena već krajem 1991. Početkom slijedeće godine uslijedilo je primirje, a nakon njega je agresor ostao na istim pozicijama. Iz toga se da zaključiti da su Domovinski rat iznijeli hrvatska policija i HOS, jer se HV tek formirala. Franjo Tuđman dugo se opirao ideji HV, ali je prema kazivanju Tusa popustio pod pritiskom bivših oficira JNA. Osobno sam tada napisao tekst za RH bez HV, ali sam grubo izvrijeđan od svih urednika kojima sam ga ponudio, da bi četiri godine kasnije Bljesak i Oluja išle kao redarstvene akcije. HV, MORH i većina tih generala i šefova uprava donijeli su nam samo probleme, ogroman pritisak na proračun i veliku korupciju, koja je ispirala krvave dijamante, od onih Zagorčevih do ovih o kojima govori crna pantera Naomi Campbell.

 

Tus svjedoči da je Tuđman vjerovao da će međunarodna zajednica spriječiti rat. Predsjednik je bio neodlučan. Tus misli da se Bljesak morao dogoditi u zimu 1991. (prije pada Vukovara?). Glede Šuška slijedi izgrađeni stereotip: Šušak je došao u RH po zadatku emigranata. Tus je prigovorio Tuđmanu zbog ustaša, a Tuđman je uzvratio: Pa vidite da sam na Pantovčaku ostavio Titovu bistu. Kao primjer duple linije zapovijedanja Tus spominje dogovor oko bosanske Posavine. Šušak se u svibnju nagodio s Karadžićem. Tus je pitao izravno Tuđmana zašto je srušen most kod Bosanskog Broda i po čijoj se odluci povlačimo, a Tuđman je odgovorio da ne zna. Tus je propustio reći da je paralelna linija išla preko bezbednjaka - zapovijed o povlačenju iz Posavine donio je bivši milicajac Pavao Miljavac.



Tus kaže da je strana diplomacija postavila rok od sedam dana za Oluju. Krivca za nered nakon Oluje vidi u onoj drugoj liniji zapovijedanja. Propušta reći što je glede toga poduzela "njegova" prva linija zapovijedanja. Osuđuje izjavu srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Kaže da nije bilo kuće u Krajini koja nije nekoga dala u pobunjeničku vojsku. OK, generale, ali zašto Krajina nakon Oluje nije sigurnosno zatvorena? Koja je linija odgovorna za taj propust? Teško mi je povjerovati da je Ante Beljo rastjerao našu vojnu policiju. Više od toga zanima me koja je od te dvije linije zapovijedanja bila hijerarhijski podređena stranom interesu. Obje? Ili možda sve tri?

Tvrtko Dolić  2010-08-07  Oluja Antona Tusa

Čim zapadnem u nekakav logički škripac, pozovem se na Heideggera. Moji sugovornici to prešute jer misle da ne mogu proniknuti slavnog filozofa. Da li je Martin Heidegger postavio toliko novoga kao što se to misli? Izveo je zgodan trik, pridruživši ontologiju egzistencijalizmu, čime je otvorena mogućnost velikih sinteza, ali do takvih nije došlo. Svaki koncept bitka je lingvistički koliko i filozofski. Heidegger je prepoznao nekakvo subjektivističko nasilje novovjekog čovjeka nad bitkom, a onda se i sam preko tubitka (čovjek) vratio egzistencijalizmu. Time potvrđuje svoju izjavu da svaki filozof vrti jednu jedinu misao.



Heidegger je sanjao svoj Avatar. Nekada davno čovjek je živio zajedno sa svojim ishodišnim bićem, a onda se počeo udaljavati od svoje ontološke harmonije.**  Bitak (Sein) je najopćenitiji pojam. Nemoguće je definirati ga. Ne može biti shvaćen kao biće (Seindes). Bitak je pojam razumljiv po sebi. Bitak je ono što određuje bitak kao bitak - kada nešto ne znam objasniti, onda to slično interpretiram. Heidegger često postavlja hermeneutičke petlje. Heideger zahvaća čovjeka u svome sustavu kao tubitak (Dasein) - bivstvovanje, prisutnost i određenje. Bitak prema kojemu se tubitak odnosi zovemo egzistencija. Duša je na izvjestan način biće. Čovjek se po Heideggeru mora ponovno otvoriti bitku i istini, koja je stanište bitka. Bitak je smisao bića. Heidegger pažljivo gradi sintezu. Ovdje sam naveo samo neke postavke iz Heideggerog glavnog djela Bitak i vrijeme (Sein und Zeit),**** koje traga za smislom ljudske egzistencije. Heideger postavlja ontološku scenu, a onda promatra smrtnost, prolaznost i tjeskobu. Egzistencijalističke pojmove strepnje i tjeskobe uveo je Kierkegaard. Slično tome, Heidegger usmjerava analizu tubitka na brigu (Sorge). Prihvaća Bergsonov prigovor da je uobičajen pojam vremena zapravo "prostor". Napominje da je Kant preuzimanjem Descartesove ontologije zanemario ontologiju tubitka. Heidegger je uložio mnogo truda da probije Descartesov "Cogito ergo sum". Napominjem da ovdje samo ukratko prezentiram  Heideggerovo temeljno djelo. Heidegger nije zaboravio na su-tubitak Drugoga.

Heidegger je posredno, ontološki ušao u egzistencijalizam. Søren Kierkegard, Fridrich Holderlin i Fridrich Nietzsche snažno su utjecali na njega. Tu je i Hegelova Fenomenologija duha, pa Edmund Husserl, otac fenomenološke metode koja dopire do zrenja bitka (Wesensschauung) tehnikom tzv. fenomenološke epohē - isključivanjem prostorno-vremenske određenosti svijeta. Po Husserlu, takva redukcija dovodi do čiste transcedentalne svijesti. Nakon Prvog svjetskog rata, Heidegger je kao Husserlov asistent u Freiburgu predavao hermeneutičku fenomenologiju. Mi smo tih dana dobili nove intelektualne temelje: timarili smo mazge Karađođevića na Jelačić placu. Kada vam stigne okupacijska vojska na mazgama, nema šanse da se bavite europskim egzistencijalizmom. Zanima vas golo preživljavanje. Kod Heideggera je istina link prema kulturnom naslijeđu. Istina se događa kroz umjetnost, u samom umjetničkom djelu, kada obasjava (Lichtung). Ljepota je način na koji se istina prikazuje. Hvala ti Bože, teške prilike u Europi donijele su dosta mraka. Već 1933. Heideggger je postao član Nacističke partije, a nesretni Husserl bio je židovskog porijekla. Prešao je na kršćanstvo, ali to nije pomoglo. Nije pomogao niti Heidegger. Godine 1941. Heidegger je maknuo posvetu učitelju Husserlu u novom izdanju djela Bitak i vrijeme..

 

Godine 1966. Heideger je dao intervju časopisu Der Spiegel. Pravdao je svoje pristupanje nacistima pokušajem da spasi sveučilište. Priznao je tadašnje uzbuđenje (Aufbruch) za mogućnost novog nacionalnog i socijalnog pristupa. Tvrdi da se razočarao u nacistički pokret već slijedeće 1934. nakon Noći dugih noževa. Malo morgen - Heideger je i prije Hitlera držao da su samo Nijemci dostojni starih Helena. Vrijeme je učinilo svoje, pa 1967. Heidegger surađuje sa pjesnikom Paulom Celanom, Židovom koji je preživio koncentracioni logor. Celan je u svojoj pjesmi Todtnaubeg spomenuo nadu u riječ koja će biti izgovorena u srcu onoga tko misli. Heideger je započeo svoju izobrazbu na katoličkoj teologiji. Bio je pravo osvježenje na intelektualnoj sceni. Godine 1929. vratio se u zavičajni benediktinski samostan Beuron i krenuo u ekumenizam sa protestantkinjom Elisabet Blochman iz asimilirane njemačko-židovske obitelji. Gospodin je prezentirao mističnu silu noći, bez obzira što je to tada značilo. Nadam se da je ušao u temeljno biće te liberalne žene i da ga ona promijenila. Elisabet je uskoro emigrirala. Heideger je navodno prakticirao otvoreni brak - njegova supruga Elfriede bila je Elisabetina školska prijateljica.    

** Za Helenske izraze on, einai, i ousia koristimo hrvatske, arapske i latinske izraze: bitak, supstanca, esencija i egzistencija. Probleme donose najraniji prijevodi, sa grčkog na latinski. Ousia se uobičajeno prevodi kao supstanca, a u tekstovima na engleskom nalazimo i entity. Dodajemo i Platonove izraze epistemë (objekt znanja) i doxa (mnijenje). Stoici su koristili riječ hyparchein za egzistenciju. Hegel određuje bitak kao neodređeno neposredno.

**** Jean Paul Srtre napisao je pod Heideggerovim utjecajem svoje centralno djelo Bitak i ništavilo. Sartre je koristio i Husserlovu fenomenologiju. Sartre je pesimist glede mogućnosti da ljudi formiraju Heideggerovu utopiju života sa svojim bitkom - Sartre to naziva ens causa sui, a religije koriste naziv Bog. Takva kohabitacija sa fizičkim/materijalnim tijelom nije realna - ona je ništa - ne stvar.

Tvrtko Dolić  2010-08-06  Martin Heidegger

Boris Tadić, predsjednik Srbije, naziva Oluju zločinačkom akcijom. Tadić interpretira organizirani odlazak Srba iz Krajine za vrijeme Oluje kao njihov izgon, egzodus. Tome doda palež kuća nakon Oluje i slika je po nas jako nepovoljna. Mogućnost oprečnog prikazivanja Oluje ukazuje na velike propuste u provođenju te akcije.

 

Oluju treba odvojiti od pljačke i paleži nakon same vojno-redarstvene akcije. Neodgovorni hrvatski vrha pijano je slavio pobjedu. Sama Oluja mogla se izvesti u drugo vrijeme, u drugačijim okolnostima i na drugi način. Ovako smo dobili skupi spektakl za potrebe izbornog rezultata. Tijekom cijelog Domovinskog rata imali smo na jednoj strani domoljube koji su položili svoj život za našu slobodu a na suprotnoj strani i agresora i domaći ološ, koji je u sjeni ratne ugroze proveo privatizacijsku pljačku. Jedni su oslobodili Krajinu, a drugi krali i palili po Krajini. Baš zbog ovakve nekorektne ocjene Borisa Tadića, jako je važno odvojiti korumpiranu političku elitu od pozitivnih sadržaja Domovinskog rata. Ekstrakcija zla u RH mora zahvatiti sve: gospodarstvo, strukture i sveukupnu nacionalnu supstancu.  

Hrvatska je bila obavještajno probijena. Osim toga, morali smo nekoliko dana prije svake veće akcije izvijestiti strane veleposlanike što slijedi. Svaka akcija dogovorena je sa svjetskim centrima moći, a za domaću scenu bila je najveća tajna. Srbi su više znali o svemu nego mi sami. Skupljali su informacije i obrađivali ih, modelirali buduće događaje. Mi smo tapkali u mraku, jer su čelnici države improvizirali. Navodno su operativci SIS-a saznali za Bljesak najprije od druge strane, obavještajnim kanalima. Srbi su godinu dana vježbali zbjeg i "progon". O tome je vrh države uredno izvješten, ali razuma nije bilo.  

Vojno-redarstvena akcija u RH kasnila je dvije godine. Trebala je biti nastavak operacije Maslenica iz siječnja 1993, ali je naš vrh zagrizao kost Vance-Owen plana iz istog mjeseca. Posavina je pripala Hrvatima, a Podrinje muslimanima. Plan je generirao novi rat za teritorije. Umjesto da se probijamo prema Glamoču, ušli smo u sukobe sa Armijom BiH. Glupost zagrebačke i sarajevske politike nemjerljiva je dostupnim sredstvima. Zagreb je žurio da preuzme vojnu kontrolu u hrvatskim regijama, a muslimani su obustavili otpor prema jačim Srbima i pokušali kompenzirati teritorijalne gubitke na štetu Hrvata. Do plana Vance-Owen zločini u BiH bili su provedeni uglavnom od srpske strane, a nakon toga uslijedili su ratni zločini na svim stranama. Čekao se krupniji grijeh Hrvata.

Nakon pokolja civila u Ahmićima od strane hrvatske teritorijalne milicije u BiH (HVO), dolazi do potpunog zaokreta svjetske Javnosti protiv Hrvatske. Nadnevka 03.02.1994 Vijeće Sigurnosti postavilo je RH rok od dva tjedna za povlačenje iz BiH, čime su oslabljene mogućnosti prodora prema Kninu iz pravca Livna. Nakon što su se hrvatske trupe povukle, Amerikanci su nametnuli Sporazum o bošnjačko-hrvatskoj federaciji, koji će dalje ravnati Armija BiH. Hrvatskoj je zauzvrat obećana vojna i ekonomska pomoć. Godinu dana kasnije, Hrvatska je pristajanjem na plan Z-4 praktično kapitulirala. Taj sporazum iz siječnja 1995. poštivao je postojeće stanje, ostvareno agresijom. Tuđman je potpisao da Srbi u Krajini dobiju široku autonomiju: parlament, izvršnu vlast, valutu, himnu, zastavu i sve ostalo. Okupirane krajine u RH i BiH vjerojatno bi se pripojile Srbiji. Srećom po sve nas, Srbi u Krajini tražili su odvajanje od Hrvatske odmah, pa nisu potpisali taj plan. Tek nakon toga RH dobiva konačno zeleno svjetlo za pokretanje Bljeska i Oluje.

Loše stanje u opkoljenom Bihaću dovelo je do sporazuma Tuđman - Izetbegović o vojnoj suradnji RH i BiH. Potpisan je 22.07.1995 u Splitu. Uslijedila je zajednička akcija HV, HVO i Armije BiH pod nazivom Ljeto 95, koja je deblokirala Bihać i potisnula srpske postrojbe iz Bosanskog Grahova i Glamoča, čime je otvoren put prema Kninu. Nakon što je vrh države saznao da su krajiški Srbi spremni i spakirani, upućeniji promatrači očekivali su taktičko nadmudrivanje. Izvijestite strane veleposlanike da pokrećete akciju, a onda je obustavite iz nekog "nepredviđenog" razloga. Srbima u Krajini dosadilo bi to spremanje i raspremanje, pa bi beogradska stupica propala.

Pod gluposti državnog vrha možemo podvesti i žurno objavljivanje pobjede. Prisjetimo se Vlaka slobode iz Zagreba za Split, kada su HV i VP nadzirali prugu, a trebali su zatvoriti područje. Dužnosnici su pijano slavili, a Franjo Tuđman držao je svoje smiješne govore u stilu Stjepana Radića. Tih smo dana radili komunističke vojne parade i hvalili se kao regionalna vojna sila. HDZ je dobio izbore, ali zar je to bio smisao svega? U Krajinu su ušli osvetnici, avanturisti i kriminalci. Ako u nekoj kući ne bi ništa našli, kuća je gorila. U tome ludilu, stradali su neki Srbi koji se nisu pridružili izbjegličkoj koloni. Počinjen je zločin prema tim nesretnicima. Istovremeno je nanesen udarac hrvatskoj naciji, koja je nasušno trebala baš te Srbe koji su ostali i koji su time prihvatili RH kao svoju Domovinu. Boris Tadić ne treba miješati žrtve Oluje i demografski gubitak u Krajini.

Godine 2000. pojavila se knjiga Knin je pao u Beogradu RS-generala Milisava Sekulića, koji kaže da su svi u Krajini znali sat i vrijeme početka Oluje. Donesena je odluka Vrhovog savjeta Krajine o evakuaciji stanovništva. "U 1994. godini u Srpskoj vojsci Krajine ukupno je ranjeno i povređeno 513 vojnika i starešina ... Van borbenih dejstava ranjeno je i povređeno 329 ili 64% ... Nizak moral vojnika i starešina imao je za posledicu ubista iz nehata, nepažnje, opijanja, međusobnog obračunavanja, samoubistva. Najvećih broj poginulih van borbenih dejstava je zbog upada u sopstveno minsko polje i u saobraćanjim udesima, što govori i kako se vozilo, odnosno u kakvom stanju."    

Tvrtko Dolić  2010-08-05  Oluja Borisa Tadića

U tjedniku Globus imamo 15 ideja za ratnu dramu o Oluji. Hrvatski redatelji dali bi Clintu Eastwoodu ulogu Franje Tuđmana, Gojka Šuška igrao bi Cristopher Walken, Danny DeVito bio bi Rojs, a Milu Martića glumio bi Željko Pervan. Već desetljećima zavidim Eastwoodu na prekrasnoj Dini Ruiz, a on nedavno lupne da Angelina Jolie ima najljepše lice na svijetu. Stvari se kompliciraju, jer uz Angelinu ide Brad Pitt, san mnogih cura. Po svemu sudeći, bit će skalpiranja, silovanja i krvi do koljena. Inteligentna Irena Škorić nudi priču o hrvatskom dragovoljcu koji u srpskoj izbjegličkoj koloni prepoznaje svoju bivšu curu. Fadil Hadžić vidi Oluju kao novu verziju svog Desanta na Drvar. Vinko Brešan bira intimnu dramu. Jakov Sedlar prodaje špijunski triler sa Steveom Buscemijem u ulozi Carle Del Ponte. Ivona Juka razmišlja o Cristopheru Walkenu u ulozi Gojka Šuška, koji pleše na Čavoglave. Biljana Čakić-Veselić pronalazi silovane Srpkinja, što je djelovalo na moju 16. interpretaciju. Ulazim u suštinu odnosa. Naime, kod nas je fini način ishrane stvorio tri ljudske rase: pravoslavni žderu telce, katolici odojke, a muslimani janjetinu. Rase postupno nalikuju vrstama koje jedu. Vlada nesmiljena otimačina za ispašu.

 

Borba za zemlju u mojoj ekranizaciji Oluje podijeljena je u 3 glavna zločinačka čina: Napad na Vukovar, Pokolj na Ovčari i Masakr u Škabrnji. Samo vama na znanje, kradem poznate filmove. Američki psiholog Clarice Starling (Jodie Foster) proučava kanibalizam balkanske stoke. Traga za famoznim Hannibalom Lectorom (Mile Martić) koji živoj kravi otvara lubanju, pojede joj mozak i onda je još podoji. U krajnje dramatičnoj sceni, koja će puniti kino dvorane, volovi siluju Jody, a Mile joj cjevčicom ispije mozak. U Zagrebu stoluje partizanski vukodlak Franjo Tuđman (Cristopher Lee). Pije krv najbližim suradnicima. Njegovo roktanje o vlastitoj besmrtnosti slušaju francuska svinja Hrvoje Šarinić (Michael Caine) i kanadski ovčar Gojko Šušak (Morgan Freeman). Miljenko Jergović glumi Slobodana Miloševića. Volovi traže pravo na ispašu svuda gdje je bilo kada pasla bilo koja krava.



Ovan potkresanih rogova je Alija Izetbegović, kojega igra Brad Pitt. Pred njim siluju ovcu (Angelina Jolie), a Alija kaže: To nije moja hanuma. Bljesak je stiliziran. Stoka proganja i siluje humanitarku Angelinu po Zapadnoj Slavoniji. Za tu sam se scenu u vlastitom filmu prijavio u statiste. Između Jody i Angeline rađa se razumijevanje i ljubav, koja rezultira Daytonskim sporazumom. Te su žene jako profesionalne. Nudio sam im dublerke a one odbile. U Oluji sam prikazao taktiku na bazi bitke kod Zame. Svinje su vriskom rastjerale volove. Ivan Korade (George Clooney) je heroj sa kninske tvrđave, a Ante Gotovina (Ben Stiller) je bjegunac od prije rata.

 

Tvrtko Dolić  2010-08-03  Oluja Clinta Eastwooda

Link:  Ubojica-Walter-i-zlocinac-Tito

Hrvati odbijaju da ih brani Predrag Matvejević. Jer, isti je branio Franju Tuđmana i Vojislava Šešelja. Istini za volju, za Franju je kasnije izjavio kako je skladište ljudskih mana. O Šešelju šuti. Možda je Matvejević u pravu - Šešelj je tvrdio da hrvatska kultura ne postoji. Jedna od takvih praznina je Predrag Matvejević. Jugoslavenska škola u RH gura njegov Mediteranski brevijar pod književnost a mnogi taj kupus vide kao nešto dosadniji nedjeljni zabavnik. Riječ je o kompilaciji zanimljivosti o Mediteranu, koje su već objavili drugi autori. Matvejević negira plagijat tvrdnjom da je slično razmišljao još 1975. Netko je Matvejeviću ušao u njegove partizanske snove. Znate, tko laže, taj krade. Zabavno je i kako Matvejević eliminira prave intelektualce. Primjerice, za Vladu Gotovca kaže da je na sjajan način evoluirao. Možete li dokučiti dubinu takve pokvarenosti? Gotovac je uspješno prevaspitan u jugoslavenskom zatvoru! Znamo za grozote Golog otoka ali je on bio neophodan, kaže Matvejević. Divi se Vasi Čubriloviću iz srpske Crne Ruke i vidi ga kao prezentaciju NOB. Nikakvo čudo da zamjera Ivici Račanu što je "pustio fašiste da se vrate". A Račan je mogao spriječiti povratak HDZ-a samo novim hapšenjima. Matvejević bi sudio i zatvarao, ali se jako čudi da je u zemlji koju prepoznaje kao fašističku dobio mizernu uvjetnu presudu. Što je očekivao? Zatvor? Glumio je disidenta u svim sistemima, ali nikako da se dokopa zatvora. Baš je baksuz - u RH vladaju fašisti, ali njega ne ide i ne ide. Da li ste se ikada zapitali zašto taj "romanist" zanemaruje romanske utjecaje u Hrvatskoj?

 

U studenom 2001. Predrag Matvejević je u Jutarnjem listu objavio tekst pod nazivom Naši talibani. Optužio je Milu Pešordu da je "odgovoran za zločine u BiH" i da je kolaborant fašizma, pa ga Pešorda tužio. Matvejević je glumio Tita nekakvim izjavama da ne priznaje hrvatski sud. Početkom studenog 2005. Matvejeviću je izrečena simbolična uvjetna kazna, koja je istekla 2007. To nije smetalo Matvejevića da ovih dana izjavi da čeka odlazak u zatvor. Čak je dodao kako je  "Mladen Bajić tražio preinaku kazne, ali Vrhovni sud to nije prihvatio". Nastala je uzbuna. Sabor je na odmoru, a Predsjednik ga ne može pomilovati! Matvejević je bezočno lagao jer nije očekivao da bi to netko išao provjeravati. Pa on je nositelj francuskog odličja Legije časti! Talijansko veleposlanstvo u Zagrebu ponudilo mu je azil u zgradi veleposlanstva. Francuski filozof Bernard-Henri Levy prosvjedovao je u Le Mondeu. Prema kazivanju Ivice Šole, riječ je o šarlatanu. Šarlatan je stao iza šarlatana. Predsjednik talijanskih partizana Nazareno Re objavio je da je krajem prošlog mjeseca Matvejević uhapšen u zračnoj luci Pleso. Dignuta je na noge cijela vojska naših neprijatelja u zemlji i inozemstvu. Dakle, Matvejević je ovih dana s lakoćom lagao, pa to budi sumnju u sve njegove konstrukcije o stradanju za vrijeme komunizma i hrvatskog "fašizma". Čini se nevjerojatno, ali takvu osobu je predsjednik Ivo Josipović imenovao svojim osobnim izaslanikom u Međunarodnoj organizaciji za frankofoniju!? Josipović je ignorirao esej Zdravka Tomca Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpska i četnička stajališta, objavljen 2008. u zagrebačkom tjedniku Fokus. Vladimir Gredelj (bivši predsjednik udruge hrvatskih sudaca) je nazvao takav postupak sramotnim i uvredom Vrhovnog suda RH, jer je Matvejević javno izjavio da ne priznaje hrvatske zakone. Josipović je odbio Matvejevićevu ostavku. Hrvatskom vladaju njeni neprijatelji.  

Matvejević ipak nije došao na svoje. Pošteno se obrukao. Rezultat je nikakav. Želio je ispasti žrtva ustaškog režima, a ono nitko ga ne ferma pol posto. Nakon što je Matvejević zajedno s Miljenkom Jergovićem na osnovu izmišljenog i nepostojećeg slučaja istresao nevjerojatnu količinu mržnje prema RH, galama se nastavlja. Bosančerosi se ne ispričavaju za ogromnu štetu koju su nam nanijeli u Hrvatskoj i u inozemstvu, nego nastavljaju svoj primitivni derež, poput pijanaca koji žele biti u pravu a nemaju pojma što su rekli. Došli smo do stanja da nas više smeta njihova vika nego njihove bljuvotine, na koje smo već oguglali. Riječ je o zaštiti javnog prostora. Različiti dođoši iz BiH zijaju da trebamo ostati na distanci glede politike u BiH, koja je prema tamošnjim Hrvatima izrazito fašistička, ali zato dođoši iz BiH nama u Hrvatskoj dnevno prisjedaju sa stanjem u našoj zemlji. Kriza je duboka, ali tome su pridonijeli i različiti gramzivci iz BiH. Bože, kako bi Matvejević i Jergović letjeli naglavačke iz SAD da tamo pokušaju slične tirade, pa i nakon što bi dobili državljanstvo. Neka probaju nešto slično u susjednoj Sloveniji. Jurili bi natrag u svoju čaršiju da se sve praši.            

Navodno je Matvejevićev otac Rus i/ili Ukrajinac, komunistički poslijeratni sudac u Mostaru. I kako Predrag prikriva tu nezgodnu činjenicu? Pa, hvali se okolo da je tražio od Tita da odstupi! Naravno da su ljudi takvu izjavu sina režimskog suca uzimali za provokaciju. Nikome nije palo na pamet da ga privede. Posljednje direktne laži razotkrivaju sve one prethodne. Imamo lažnog disidenta, koji je vjerojatno obavljao određenu zadaću za jugoslavenski režim. Za isti režim koji danas tako zdušno brani i hvali. Sve što je rekao postaje upitno. Teško je povjerovati da je Matvejević pisao Titu u korist Proljećara. Jedan Titov mig i bio bi u francuskoj zaliven kiselinom, a otac-sudac završio bi na otoku Golom. Naprotiv, nakon toga je njegova karijera grabila visoko, pa se vjerojatno radilo o udbaškim dezinformacijama, kojima su jugoslavenski kadrovi osvajali društveni prostor u Jugoslaviji, varajući i nacionalističke redove. Matvejević je na osnovu lažnog disidentskog statusa podvaljen i Francuzima i Talijanima. Zapad je pomogao oskudnom "disidentu" da se pozicionira kao intelektualac, čime je porastao njegov utjecaj i u zemlji. Ako je netko stvarno išao protiv Tita, prošao je poput Brune Bušića i brojnih drugih Hrvata kojima Tito i njegovi nisu oprostili bilo kakvu primjedbu. Matvejević je 1989. zajedno s Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim osnovao UJDI - Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu.

Slavenizacija se širila rubovima Austrougarske radi destabilizacije te europske imperije. Oblikovale su se slavenske nacije i slavenski jezici, pa se rodila nova znanost - slavistika. Skromni podobnici komunističkih diktatura dobili su katedre na zapadnim sveučilištima. Slavistika je u politici uvijek na istoj platformi. Romanistika je pozicionirana drugačije - obuhvaća francuski, španjolski, talijanski,  katalonski i galicijski. I mi Hrvati imamo romansku baštinu: dalmatski, istriotski (Rovinj, Vodnjan)**, istrorumunjski i morlački, a hrvatska romanistika u prvi plan stavlja odnos tih naših jezika s romanskim idiomima glavnih romanskih jezika (Tekavčić: Romania Circumadriatica). Istarski svijet jezičnih dodira jedinstven je u svijetu - ukazuje na maritimne i mediteranske aspekte hrvatsko-romanskih jezičnih utjecaja. Nema zabune tko je znanstvenik, a tko prodaje maglu. Recimo, Goran Filipi i Barbara Buršić Giudici iz Znanstvene udruge Mediteran (Societas studiorum Mediterraneum) izdali su 1998. u Puli dragocjen Istriotski lingvistički atlas (Atlante linguistico istrioto). Ništa od toga nećete pronaći u Matvejevićevom Mediteranskom brevijaru, koji prikazuje pješačenje ukrajinske slavenske duše iz istočnog Mostara u svijetu pomorske navigacije. Matvejević je kontinentalac, koji ne shvaća Mediteran, kojemu je i sam neshvatljiv, izgubljeni Staljinov i Titov sclav. Ništa od toga nećete pronaći niti u drugim Matvejevićevim tekstovima, iako slovi kao romanist.

Matvejević je postupio kao discipliniran vojnik Partije. Riječ je o jugoslavenskoj politici u Istri, koja je kolonizirala krajeve prema Italiji sa življem pravoslavne vjere ili pravoslavnog podrijetla. Matvejević vidi glagoljašku kulturu u Istri kao slavensku, ali ne i hrvatsku. Intimno, to je njemu ćirilica. Negira Fojbe i ostale partizanske zločine u Istri. Matvejević javno izražava rezervu prema svakom hrvatskom interesu, pa Talijani naivno drže da im je sklon, da je njihov. Tome pridonosi i činjenica da fašizam prepoznaje samo u hrvatskim krajevima i hrvatskim dijelovima gradova. Komunizam se raspao, ali se održala mreža slavista i slavenskih unionista, koja na neki način prati agenturu moskovskog KGB-a i beogradskog SID-a. Neki su se slavisti vratili sa Zapada na ugodne pozicije društvenih arbitara u bivšim komunističkim zemljama. Sve dok ovakva slavistika živi na zapadnim sveučilištima, teško je pokrenuti neku manje politički obojenu. Slavistiku moramo posve udaljiti od hrvatskog jezika, postaviti u isti rang sa germanistikom i romanistikom. Bili smo izloženi svim tim utjecajima, a posebno treba oživjeti supstancu latinskog i grčkog. Ne trebamo mi slavenoida Matvejevića u mediteranskoj kulturi - Hrvati se trebaju sami vratiti u mediteranski krug zemalja, kojemu pripadaju. Kada malo zagrebete ispod Šešeljeve slavenske ocjene hrvatske kulture, nalazite da kod nas dominiraju komunistički ideolozi, slavisti, "stručnjaci" za ONO i DSZ i jugoslavenski sociolozi. Došli su na svoje i protivnici Tita. Pustimo priče - Matvejević je žestoki Titoist - to je za Tita velika sramota. Komunizam se od laži rodio, od laži živi i od laži će umrijeti, rekao je blaženi Alojzije Stepinac.

** Istriotski jezik se temeljito venecijanizirao: La nostra zì oûna longa cal da griebani: i spironi da Monto inda uò salvà, e 'l brasso da Vistro uò rastà scuio pei grutoni pioûn alti del mar, ca ruzaghia sta tiera viecia-stara. Stoga mnogi prelaze na istrovenetski - istromletački govor. Tradiciju drugačijeg istrorumunjskog jezika održava KUD Žejanski zvončari. Susjedi ih zovu Ćiribircima (rumunjski cire bire znači drži dobro). Istrorumunjski zvuči kao spoj talijanskog, portugalskog i rumunjskog. Ćiribirci vjerojatno potječu od oko dvije stotine hrvatskih obitelji, koje je u XV stoljeću Ivan VII Frankopan preselio s Velebita na Krk. Negdje su prošle morlačko okruženje. Sve je to velika znanstvena zagonetka, jer se istrorumunjski i morlački razlikuju. Ima tu posla za devet života jednog drugačije vaspitanog Matvejevića, ali to nije bila njegova zadaća.

 

Tvrtko Dolić  2010-08-03  Tko je Predrag Matvejević

Linkovi:   Rade-Serbedzija     Idite-svi-dodjavola     Nacionalna-sramota   

Nama se čini da Tadićeva supruga ljetuje o našem trošku na našim Brijunima, a zapravo Brijuni pripadaju Titu, kao i svima onima koji su glumili ili glume Tita. Na Brijunima se već deset godina raskomotio Rade Šerbedžija. Svoj na svome. Njemu se nešto gadila samostalna Hrvatska, pa se radije skrasio na Titovim Brijunima, gdje samom sebi glumi i Tita i Krležu. Eto, navrati i Tanja Tadić, pa je onda tu i Lenka našega Radeta. Dvije Beograđanke na dva hrvatska otoka. Prava milina. Opet nema mjesta za turiste.



Za vrijeme Tileta znala je navratiti Gina Lollobrigida, a ovih dana gostuje Annette Bening, koja je glumila Medeju u Euripidovoj tragediji, u režiji Lenke Udovički. Zamislite tu moć beogradskih struktura. Šerbedžija je najprije kao podoban Srbin dobivao skoro sve glavne kazališne i filmske uloge u SRH, pa je onda 90-tih glumio hrvatskog Srbina-disidenta i na toj osnovi dobio uloge Rusa u svjetskoj A-produkciji. Uz to slovi i kao autentičan glumac, koji je prošao dugu školu na daskama realnog socijalizma, što se u svijetu cijeni. Tako je bekrija Rade izgradio zavidnu karijeru. Danas smo sretni što se osjeća hrvatskim glumcem. Uz njega je i njegova Lenka ispekla svoj zanat redateljice. U kazalištu Ulysses postavila je Kralja Leara i Medeju, pa se u LA pojavila kao iskusan kazališni majstor. Ulogu Medeje igrala je Mira Furlan - navodno ju je Jason ostavio odmah na početku predstave.  



Zanimalo me kako netko rođen za ljubav postaje ubojica, rekla je Lenka. Kuda to ona vozi? Medeja-Lenka je strankinja u Korintu-Brijunima, koju njen suprug vara. Što je sve žrtvovala za Jasona-Radeta? Bit će da svaki Rus šara na sve strane, pa i onaj odglumljeni. Lenka je postavila predstavu Euripidove Medeje** u Ralph Freud Playhouse losanđeleskog sveučilišta UCLA, koje je u USA rangirano kao četvrto, a u svijetu slovi kao najkvalitetnije sveučilište američkog javnog školstva. Medeja je prva kazališna produkcija koja je u potpunosti napravljena od strane UCLA Live. Scenu je postavio dizajner Richard Hoover koristeći vizualne efekte fantazije. Škotski glumac Angus Macfadyen glumio je Jasona. Sjećamo ga se kao Roberta Brucea iz Hrabrog srca Mel Gibsona. Rade pripada moćnoj klapi - u projekt je uključen Nigel Osborne, skladatelj opera i simfonijskih djela, koji je grčkom zboru pridodao LA-perzijski Music Group Lian ansambl. Time je poništeno neprijateljstvo Helena i Perzijanaca, ali neka - možemo reći da je predstava originalan poziv na mir.



Kostime je dizajnirala Bjanka Adžić Ursulov, koja je surađivala s Lenkom na Oluji u Shakespeareovom Globe Theatru u Londonu, kao i u kazalištu Ulysses. Koreograf je bio Mladen Vasari, učenik francuskog majstora Jacquesa Lecoqa. Annette Bening bila je dobar izbor, jer ima u njoj nešto toplo (i nakon kiše). Sjećamo je se iz filmova American Beauty, Open Range, Being Julia i The American President. Sretnica ulazi u povlašteni krug 12.750 žena s kojima je spavao njen suprug Warren Beatty. Nikakvo čudo da je neki dan bila sama na predstavi Shakespeareove Oluje na tvrđavi Minor Malog Brijuna. Nakon prilično potrošenog Warrena, morala se zadovoljiti sa slijedećim prisutnim muškarcima: Mišo Broz, Vojko Obersnel i Urban. Da je znala tko je čeka, bacila bi se naglavačke sa tvrđave, još dok je bila suha. Likovi iz horora mislili su da su zapalili divu, a žena je jednostavno pokisla.  



** Medeja je mitološki lik iz ciklusa o Argonautima. Oprez - unuka je Heliosa, Sunca. Sve je žrtvovala za svog supruga Jasona: izdala je roditelje, spasila mu život i pomogla da pronađe Zlatno runo. Radi Jasona ubila je vlastitog brata. Medeja i Jason živjeli su sa dvoje djece kao prognanici u Korintu, ali Jason odluči popraviti svoj društveni status ženidbom kćeri kralja Kreonta. Očajna Medeja najavljuje da će ubiti i Jasona i njihovu djecu. Kralj joj zabranjuje daljnji boravak u Korintu. Utočište joj pruža atenski Egej. Medeja šalje sa djecom dar Kreontovoj kćeri: maramu natopljenu otrovom. Na kraju Helios šalje Medeji kočiju sa krilatim zmajevima, a Medeja Jasonu ne dopušta da dotakne mrtva tijela djece.



Tvrtko Dolić  2010-08-01  Čiji su Brijuni?

Nakon što su ustaše 1945. pobijene, postavlja se pitanje tko su ustašoidi? Pojam je uveo Vojislav Šešelj, kada je u parlamentu Srbije govorio o raširenoj kanibalskoj kulturi u NDH. Lako je nama preživjeti svaki rat, jer nas četnici dovoljno pobiju da s lakoćom napunimo frižidere. Da vas podsjetim, Šešelj je u beogradskom parlamentu izjavio da je kultura ubijanja jedina hrvatska kultura i da se sva naša baština svodi na Jasenovac. Ostale srpski parlamentarci šutnjom su podržale svog idola. Šuti, šuti, dobro je - u beogradskom su parlamentu ubijali Hrvate. Pripadnici velikosrpske Crne Ruke izvršili su 1929. masakr nad Stjepanom Radićem i drugim hrvatskim zastupnicima. Naravno, "hrvatski" povjesničari zbore o atentatorima kao o monarhistima.

 

Pantovčak je uvijek pripadao Beograđanima. Nakon Tita, raskomotio se Franjo Tuđman, koji je proveo u Beogradu svojih najboljih dvadeset godina. I Stipe Mesić bio je Beograđanin, značajniji od Tuđmana. Posljednji predsjednik Jugoslavije! To je njegov najveći povjesni trenutak. U Beogradu je proveo vojni rok Ivo Josipović, kao Titov gardist. Nije slučaj da Šešelj i Josipović fizički sliče jedan na drugoga. Navodno su obojica porijeklom Hrvati. Sam Tuđman bio je oznaš, a uz njega su stajali ostali: Manolić, Perković, Mustač, Boljkovac ... kao i uz Mesića, koji je dodao Budimira Lončara i mnoge druge. Svi oni na sve strane vidi ustašoide. Slavko Goldstein ima nekakvo opravdanje za svoje strahove jer su mu ustaše 1941. likvidirale oca. Ali, moj je otac završio u istoj žici. Termin ustašoid širi i odjel za specijalni rat beogradske Kontraobavještajne grupe u RH, čije je postojanje potvrđeno tijekom sudskih procesa u Haagu.

Sumnjivi povjesničari tipa Tvrtko Jakovina i Ivo Goldstein ovih dana pišu o gerilskoj četničkoj pobuni u NDH 27.07.1941, što je glupo - četnici su kontinuirano provodili klanja od početka dvadesetog stoljeća. Jakovina i mlađi Goldstein desetljećima su prihvaćali 27.07.1941 kao dan ustanka u Hrvatskoj, da bi danas pričali o sinkronoj dvojnoj pobuni četnika i komunista. Tko je jedanput lagao, lagat će opet. Goldstein spominje Hitlerovo iseljavanje Slovenaca u NDH i referentno etničko čišćenje u NDH kao nekakvu autohtonu hrvatsku ideju. U subotnjem Jutarnjem spominje ustašoide. A slovi kao znanstvenik! Tko će ga znati, možda su i Goldsteini živjeli u Beogradu. Takvima moramo naglasiti da je Ustaški pokret za NDH jugoslavenski proizvod, jer je nastao kao reakcija na pokolj u beogradskom parlamentu. Idemo mi malo divaniti o Zionističkom pokretu**. Koliko znam, nije bio zasnovan na pravnoj povijesti svijeta, nego na biblijskim zapisima, gdje se simbolički oslanjao na mitsku tvrđavu Zion u Palestini. Doveo je do pogroma nežidovskog življa Palestine, a Nakba se ponovila i nakon Drugog svjetskog rata, kada je 1848. oko milijun Palestinaca protjerano iz svojih domova i sa svoje zemlje. Gledano iz perspektive sveukupnog povijesnog vremena, formiranje NDH nije ništa promijenilo, a formiranje Izraela promijenilo je mnogo toga. Da nije formirao NDH, Hitler bi svejedno proveo isto.

** Židove su protjerali iz Judeje stari Rimljani prije dva milenija. Doživjeli su i progon iz Španjolske 1492. i različite oblike diskrimnacije svuda po svijetu, da bi prošli i Hitlerov Holokaust. Židovi su zaslužili državu, ali su pravno loše stajali. Na kraju se nisu vratili u svoju biblijsku Judeju, pa da je mir, nego su poklopili cijeli Eretz Israel - biblijsko područje svih dvanaest izraelskih plemena. Svoju su državu mudro nazvali Izrael, umjesto uže Judeje. Uvijek se radilo o pravu na zemlju. Možda je stvarno istinita teorija Tihomira Mikulića o hrvatskom porijeklu iz Palestine.

Tvrtko Dolić  2010-08-01  Tiranija beogradske agenture

2010-08-03 Josip Pavičić u današnjem Včernjaku kaže: Da je ustanicima bilo do borbe protiv fašizma, digli bi se i protiv Talijana. Za "ustanak 27.07.1941" kaže da su ga digli oficiri raspadnute jugoslavenske vojske prve Jugoslavije, pripadnici naoružanih (tajnih) četničkih odreda, emisari zapovjednika "kraljevske vojske u otadžbini" i četničkog vojvode Draže Mihajlovića te srpski politički ekstremisti koji nisu mogli podnijeti ni jednu hrvatsku državu (od one Mačekove 39. do one Tuđmanove 91.). Ustanak je dignut pod patronatom talijanskog fašističkog okupatora i uz njegovu izravnu vojnu potporu ...